Referendumska odluka Britanaca da izađu iz Europske unije mogla bi biti početak kraja i samog Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije kakvu poznajemo. No ništa se od toga neće događati tako brzo.
Formalni pregovori o izlasku iz EU neće ni početi prije jeseni, a britanski političari koji su na svojim leđima – i svojim lažima – iznijeli referendumsku pobjedu nadobudno najavljuju da ti pregovori neće ni početi ove, već tek sljedeće godine. Jednom kad počnu, trajat će dvije godine, možda i dulje. Tek o ishodu tih pregovora ovisi kako i s kojim točno datumom Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske izlazi iz Europske unije. Jednom kad taj način i taj datum budu barem približno poznati, tek će se onda vidjeti kakva će biti odluka Škota: hoće li oni na ponovljenom referendumu o neovisnosti izglasati izlazak iz Ujedinjenog Kraljevstva i ostanak u EU. Jednom kad to odluče, tek treba vidjeti kako Škotska može (p)ostati članicom Unije. Vjerojatno ne tako da nastavlja članstvo u EU umjesto UK, već tako da prvo proglasi nezavisnost pa zatim aplicira za novo članstvo i pregovara kao i sve druge zemlje kandidatkinje. Škotska ne bi imala lak put jer bi Španjolska, u strahu od uspostave presedana koji bi mogao ohrabriti odcjepljenje Katalonije, vrlo vjerojatno blokirala Škotsku.
Iako, dakle, referendumska odluka Britanaca o izlasku iz EU jest tektonski poremećaj za Europu, stvari će se dalje odvijati sporije nego što bi se mogao steći dojam iz medija, pogonjenih 24-satnim ciklusom vijesti.
O načinu na koji će biti izvedena ta usporena procedura ovisi puno toga, među ostalim i to hoće li EU preživjeti. Ovo je ključno pitanje: hoće li Velika Britanija nakon izlaska iz EU uspjeti ispregovarati smislen i dobar trgovinski odnos s Europom? Uspije li u tome, bio bi to kraj europskog projekta, započetog na ruševinama II. svjetskog rata. Uspije li u tome, nema sumnje da će druge (ponajprije one bogatije i razvijenije) zemlje članice EU željeti krenuti tim putem. EU bi se u tom slučaju iz političke unije, u kojoj postoje temeljne slobode i gdje je princip europske solidarnosti konstantno naglašavan, pretvoriti u puku zonu slobodne trgovine.
Upravo na tom pitanju lome se sva koplja. Zbog toga je Europskoj komisiji i mnogim od preostalih 27 zemalja članica Unije iznimno bitno da se Britancima u ovom trenutku, nakon referenduma, ne dopusti da bude onako kako oni žele. Oni ne žele članstvo u EU, ali žele pristup jedinstvenom tržištu EU. Ne žele slobodno kretanje radnika jer žele imati pune ovlasti u odlučivanju tko od stranih radnika može doći na Otok i pod kojim uvjetima. Ali žele slobodu kretanja kapitala jer londonski City bez toga ne može biti uspješan.
Britanske želje zaista jesu shizofrene. I dobro je da je ostalih 27 zemalja članica, zajedno sa svim institucijama EU, već tjedan dana nakon referenduma podsjetilo Britance da ne mogu dobiti “i ovce i novce”. Ne mogu tretirati jedinstveno tržište EU kao “a la carte” jelovnik. Žele li pristup jedinstvenom tržištu EU, moraju poštovati četiri temeljne slobode kretanja (ljudi, kapitala, roba i usluga) i točka. To je prva poruka kluba EU27 odmetnutim Britancima. Ali, opet, formalni pregovori još nisu počeli i tek treba vidjeti kasnije poruke. Morat će postojati neka vrsta uravnoteženog odnosa EU i bivše zemlje članice (po uzoru na Makedoniju, kojoj je u međunarodnim krugovima nametnuto ime FYROM, možda Britaniju možemo zvati FECUK, Former European Country United Kingdom). Morat će postojati jer nitko ne želi imati trgovinski rat. Njemačkoj je u interesu da njezini proizvođači automobila i dalje imaju pristup britanskom tržištu nakon izlaska te zemlje iz EU, kao što sličan interes postoji u Španjolskoj, Italiji i praktički svakoj od 27 članica. U slučaju trgovinskog rata veću štetu imalo bi europsko gospodarstvo. To nitko ne želi. Morat će se pronaći neka nova vrsta trgovinskog odnosa, koji će biti kompromis između želja jednih i drugih. Ali za EU je zaista vitalno važno da pregovara u dva koraka. Najprije pregovori o izlasku Velike Britanije. Tek potom pregovori o novom trgovinskom odnosu. Pomiješa li se to zajedno i uspije li Britanija u tom miksu izvući privilegije koje je imala kao članica, samo bez obveza koje su joj smetale kao članici (sloboda kretanja radnika, uplate u europski proračun, usklađivanje s regulativom EU), bit će to pretvaranje jednog velikog europskog projekta u običnu zonu slobodne trgovine.
>> Juncker: 'Čitam kako mislim svima uvesti euro, no na to ni ne pomišljam'
