Jedna od posebnosti Bruxellesa kao dopisničkog mjesta je što kroz to političko, diplomatsko i novinarsko sjecište Europe prolazi toliko puno ljudi koji su prije u svojim karijerama bili u raznim europskim i svjetskim žarištima. Nedavno me nasmijala priča jednog čovjeka koji je u srpnju 1991. bio prisutan na konferenciji za novinare kratkotrajnog hrvatskog ministra obrane Šime Đodana. Dvorana je bila prepuna stranih novinara i netko od njih pitao je Đodana kako se Hrvatska planira obraniti u slučaju da Beograd na nju pošalje veliku vojnu silu. “Ne mogu oni poslati toliko četnika koliko ih mi možemo pobiti”, odgovorio je Đodan, a kažu da mu je u brzini ispaljivanja tih riječi po ustima počelo “bježati” umjetno zubalo. Postoji razlog zašto je Đodan bio tako kratko ministar obrane. Kao i mnoge druge stvari koje je u to vrijeme izjavljivao, i ovo je bila jedna tragikomična, nepotrebna i kontraproduktivna izjava.
Duh Šime Đodana kao da prijeti povratkom u HDZ dok stranka pod vodstvom Tomislava Karamarka upravo ovih dana ide u smjeru cementiranja suradnje s Ružom Tomašić, i to unatoč ozbiljno argumentiranim upozorenjima iz Europske pučke stranke da to ne čini. Moguće je da će se upozorenja europskih pučana na račun HDZ-a i Ruže Tomašić utišati, odnosno da je čitava stvar već izglađena u pozadini i kako će HDZ biti pošteđen daljnjih javnih kritika iz Europe, a ipak ići na izbore s HSP-om dr. Ante Starčevića.
No, svjesno i dugoročno stapanje HDZ-a s vrijednostima Ruže Tomašić, koja poput Đodana 1991. često ostavlja dojam da na svijet 2014. gleda kroz prizmu “mi protiv četnika”, može tu stranku odvesti iz desnog centra i smjestiti na još nedefiniranu točku na udaljenijoj desnici. To je realna opasnost koja se može dogoditi već sutra kao posljedica odluka koje HDZ donosi danas. I za HDZ i za čitavu hrvatsku političku scenu bilo bi dobro kad bi postojala zdrava demokratska rasprava o tim pitanjima. Stoga, evo mali doprinos na tu temu: pogled na HDZ iz “bruxelleskog bunkera” kroz nekoliko pitanja i odgovora.
Treba li HDZ poslušati upozorenja predsjednika Europske pučke stranke Josepha Daula koji je izjavio da europski pučani nigdje, pa ni u Hrvatskoj, ne bi smjeli ići na izbore zajedno s euroskepticima i populistima poput HSP-a AS i Ruže Tomašić?
HDZ, naravno, ima potpunu slobodu i pravo ignorirati službenu politiku koju europski pučani provode svugdje u EU. Ali takav odabir može imati ozbiljne posljedice za HDZ, koje mogu doći u obliku javnog distanciranja Europske pučke stranke od HDZ-a. HDZ radi na tome da se to ne dogodi, da europski pučani prihvate hrvatsku specifičnost, no tek treba vidjeti je li zadatak zaista obavljen ili će pučani ostati pri Daulovim principima.
Može li HDZ izgladiti stvar tako što će se Ruža Tomašić pridružiti klubu europskih pučana?
U HDZ-u tvrde da je to moguće, no Ruža Tomašić i dužnosnici europskih pučana poput Doris Pack dosad su izjavljivali kako to nije moguće. Tomašić tvrdi da neće mijenjati svoj klub, a sada je članica Europskih konzervativaca i reformista (ECR), dok je Pack tvrdila da pučani ne bi u ovako kratkom roku primili Tomašić čak i kad bi svi to željeli.
Zašto bi članstvo Ruže Tomašić u klubu ECR bilo toliko neprihvatljivo pučanima kad su ti konzervativci i reformisti do 2009. bili sastavni dio kluba pučana?
Da, svi su do 2009. bili u istom klubu pučana, no danas su razlike među njima toliko velike da se pučani u nekim stvarima više slažu sa socijalistima nego s reformistima. Britanski konzervativci, najsnažniji glas u klubu kojem pripada Ruža Tomašić, žele promijeniti EU iz temelja i pritom prijete napuštanjem Unije, dok pučani žele nastaviti povezivati ovakav EU u sve jaču federaciju.
Mogu li HDZ-ovi “europejci” poput Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović mirne duše dijeliti zajedničku listu s Ružom Tomašić? Andrej Plenković sigurno može jer je već pokazao da je spreman svoje proeuropske principe mijenjati za toleriranje euroskeptika na istoj listi ako će mu to donijeti mandat u EP-u.
No, Kolinda Grabar-Kitarović zasad izgleda kao da ni sama nije sigurna može li se u kampanji penjati za istu govornicu s Ružom Tomašić jer bi njihove poruke o vrijednostima koje zastupaju mogle izgledati previše oprečno.
Ukratko, europski izbori donijeli su sa sobom niz važnih pitanja o samom karakteru HDZ-a. Bitna pitanja nisu koje mjesto na listi traži Ruža Tomašić ili hoće li Grabar-Kitarović biti kandidatkinja za EP ili za predsjednicu države. Bitno pitanje je hoće li HDZ ostati u centru ili je digao sidro i otplovio na udaljeniju desnicu.
Super su mi ove teorije zavjere iz pretposljednjeg odlomka - "ajmo napraviti priču gdje je nema" ili kako bi se u narodu reklo "kako od gov.. napravit pitu", a sve zbog nedostatka relevantnih informacija i autorove očigledne neinformiranosti (što si jedan dopsinik iz "sjecišta Europe" ipak ne bi smio dopustiti). Gospodine Krasnec, zar vi zaista mislite da je razlog Kolindinog premišljanja oko izlaska na izbore za EP Ruža Tomašić, ili je možda, gle čuda, odlučila zadržati svoju poziciju pomoćnice glavnog tajnika NATO-a? Prije nekoliko je dana, naime, objavljeno kako je upravo pozicija u NATO-u razlog zbog kojeg je Kolinda odbila Karamarka, odnosno, summit NATO-a koji će se održati u kolovozu, a od kojeg bi morala odustati ako bi postala zastupnica u Europskom parlamentu. Ili je možda upravo vama, gospodine Krasnec, Kolinda Grabar Kitarović osobno šapnula na uho kako zbog Tomašić ne izlazi na izbore?