Bosna i Hercegovina zadnja je dva tjedna u situaciji u kojoj je, barem u Europi, bila malo koja država. Jednim od njezina dva entiteta, Federacijom BiH od 26. svibnja upravlja se iz mostarskog zatvora, u kojem jednomjesečni pritvor “odrađuje” predsjednik entiteta Živko Budimir.
Državno tužiteljstvo sumnjiči ga da je primao mito za pomilovanja brojnih osuđenika, uključujući i neke od najzloglasnijih kriminalaca u BiH. Sa svojim savjetnikom Petrom Barišićem i nekolicinom drugih suradnika, Budimir će sasvim sigurno odgovarati pred sudom, a prilično je vjerojatno da će dio vremena dok traje proces provesti iza rešetaka. Bivši general HV-a i HVO-a, koji je na predsjedničku poziciju došao zahvaljujući članstvu u HSP-u, nije ni prvi ni posljednji visoki dužnosnik koji se suočava s ozbiljnim optužbama za korupciju i zloporabu položaja, ali je zasad jedini koji nastavlja obnašati predsjedničku dužnost iz zatvora.
Ćelovina, kako se popularno naziva mostarski zatvor, tako je postala jedno od najmoćnijih mjesta u državi. Iz tamošnje zatvorske ćelije Živko Budimir i dalje obavlja dužnost “šefa izvršne vlasti” u Federaciji. Ispostavilo se da federalni ustav, koji su kao dio mirovnog plana za zaustavljanje hrvatsko-bošnjačkog rata pisali Amerikanci u Washingtonu još 1994. godine, nije predvidio situaciju u kojoj bi predsjednik mogao biti u zatvoru. U skladu s time, nije predvidio ni njegovo razrješenje dužnosti, kao ni mehanizam prijenosa ovlasti na potpredsjednike, Parlament ili Vladu.
Dogovor o smjeni nemoguć
Drugim riječima, sve je do Budimirove dobre volje. Samo ako on sâm odluči podnijeti ostavku ili prenijeti ovlasti na nekog drugog, Ćelovina će izgubiti status predsjedničkog ureda. Istini za volju, Ustav predviđa mogućnost pokretanja opoziva predsjednika ako je on “nedostojan obnašanja dužnosti”, ali u politički posvađanoj Federaciji BiH nemoguće je postići suglasnost o tome je li sumnja za primanje mita i odlazak u pritvor dovoljan argument da se Budimira proglasi nedostojnim obnašanja predsjedničke dužnosti.
Sve ovo ima i dublje političke posljedice jer predsjednik Federacije ima goleme ovlasti. On imenuje mandatara, odlučuje o smjeni Vlade, predlaže i odobrava imenovanje sudaca Ustavnog suda, potpisuje zakone prije njihova stupanja na snagu i konačno, predstavlja Federaciju u zemlji i inozemstvu. Što će od toga i u kojoj mjeri Budimir moći obavljati iz Ćelovine, teško je procijeniti.
Poznato je da je on i bez ovoga bio vrlo kontroverzna osoba na političkoj sceni BiH. Budimir je na predsjedničku dužnost izabran u Parlamentu Federacije BiH nakon zadnjih općih izbora 2010. godine. Većinski bošnjačke stranke SDP i SDA odlučile su tada iskoristiti svoju brojčanu nadmoć i sklopiti postizborni savez s dvije marginalne hrvatske stranke – HSP-om i “Boljitkom” braće Lijanović. Iako je golema većina hrvatskih birača glasovala za dva HDZ-a, ove su stranke isključene iz raspodjele vlasti, a na čelnu poziciju u Federaciji, koja tradicionalno pripada malobrojnijim Hrvatima, postavljen je upravo Budimir. Sve je to urađeno uz “slobodno tumačenje” Ustava i svesrdnu pomoć visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Valentina Inzka. Prvi čovjek OHR-a iskoristio je svoje ovlasti kako bi poništio odluke Središnjeg izbornog povjerenstva BiH i faktički oktroirao vlast na čijem je čelu bio Živko Budimir.
Time je počela politička kriza u Federaciji koja je dodatno eskalirala kada je SDP prošle godine odlučio raskinuti savez sa SDA, HSP-om i Lijanovićima i nove partnere za vlast potražiti u dva HDZ-a i SBB-u Fahrudina Radončića. Iako je nova koalicija osigurala uvjerljivu većinu u Parlamentu, ispostavilo se da je nemoguće smijeniti Vladu bez dobre volje predsjednika Federacije. Kako te volje nema, Federacija je već godinu dana u situaciji da ima Vladu koju ne podržava ni trećina članova Parlamenta. Naravno, suvišno je spominjati kako u takvom ambijentu, gdje nitko ne zna tko je vlast, a tko oporba, institucije Federacije jedva da funkcioniraju.
Inzku svezane ruke?
Čarobni štapić za izlaz iz kaotične situacije u kojoj se nalazi jedan od bosanskohercegovačkih entiteta ima visoki predstavnik Valentin Inzko. On još posjeduje famozne “bonske ovlasti” koje mu omogućavaju da smjenjuje dužnosnike, poništava i proglašava zakone, tumači državni i entitetske ustave. Njegovi prethodnici, a ponajviše lord Paddy Ashdown i Wolfgang Petritsch, obilato su koristili te ovlasti smjenjujući zbog različitih razloga članove državnog predsjedništva, entitetske predsjednike i premijere, ministre i direktore na svim razinama. Inzko je, pak, svoje ovlasti iskoristio samo onda kada je nametnuo aktualnu federalnu vlast predvođenu Budimirom. Na pozive da reagira i ovaj put i uklanjanjem Budimira s predsjedničke funkcije otvori vrata izlasku Federacije iz institucionalne krize, austrijski diplomat ne reagira. Neki tvrde da su mu svezane ruke jer glavni kreatori politike OHR-a, a to su SAD i EU, ne žele da se više koriste bonske ovlasti.
Stoga neće biti čudo ako takva situacija u Federaciji u kojoj predsjednik šefuje iz zatvora, a Vlada vlada bez minimalne parlamentarne potpore, potraje do narednih izbora, što će reći do jeseni 2014. godine. U normalnoj državi to bi bio nemoguć scenarij, ali BiH je priča koja bi bila pretežak zadatak i za maštu Davida Lyncha.
>>Budimir iz zatvora još upravlja s FBiH, a Glavaš sa Slavonijom
