Glas Koncila nastavio je svoju polemiku s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem, koja je zabavljala javnost prošlih mjeseci. U najnovijem broju toga tjednika glavni urednik vlč. Ivan Miklenić piše o izjavi Komisije Iustitia et pax o negacionizmu, koja je predstavljena prošli tjedan, ali ne propušta se obračunati s aktualnim predsjednikom države.
«Zahvaljujući inicijativi njemačkoga veleposlanstva, u Zagrebu je otkriven spomenik padu Berlinskoga zida, a prigodnim riječima na tom skupu progovorio je predsjednik Republike Hrvatske te je uz ostalo istaknuo važnost rušenja toga »simbola hladnog rata« za Njemačku, osobito Istočnu Njemačku, zatim promjene za Istočnu Europu uključujući raspad Sovjetskog Saveza. Predsjednik je priznao da je »pad Berlinskoga zida imao utjecaja i na jačanje pluralizma u Hrvatskoj«, ali je odlučno stao u obranu jugoslavenskoga modela komunizma rekavši...», piše Miklenić, citirajući Mesićeve riječi da «za nas, s izuzetkom ipak ograničenoga broja političkih zatvorenika (...) granice su već odavno bile otvorene, slobodno smo putovali, a mada smo živjeli u jednopartijskom, po svojoj prirodi autoritarnom režimu, uživali smo na mnogim područjima slobode o kojima se na istoku Europe moglo samo sanjati«. Time je, piše Miklenić, Mesić prešutio «sva komunistička krvoprolića, zločine, gaženja ljudskih prava i uskraćivanja slobode».
«Tako je izvrsna prilika da predsjednik vjerodostojno progovori o važnosti oslobođenja hrvatske nacije od svih natruha komunističkog totalitarizma još jednom otišla u nepovrat. Zar je onda čudno što je Hrvatska televizija, dakle javna televizija, baš neposredno uz spomen na pad Berlinskoga zida počela reprizirati seriju partizanskih filmova počevši sa »Sutjeskom«!? Očito je nekome veoma stalo da mladi naraštaji bolje poznaju tzv. »partizanske epopeje« negoli junaštva hrvatskih branitelja o kojima se uglavnom ili ne snimaju filmovi ili snimaju takvi filmovi u kojima su hrvatski branitelji ili ljudske karikature ili zločinci», piše glavni urednik Glasa Koncila.
«U hrvatskom društvu umjesto da se obznani i svima posvijesti izopačenost svakoga totalitarizma, a osobito još veoma snažnog i na različite načine umreženoga komunizma - što je i normalno s obzirom na to da se još uvijek nije dogodila stvarna ni planetarna ni hrvatska osuda komunističkoga totalitarizma sa svim zlima koja su mu svojstvena - sustavno se niječe zlo komunističkoga poretka, a one koji na njega upozoravaju proglašava se ekstremistima», zaključuje Miklenić.
...ISTINA....ISTINA...ISTINA..... .Obje su strane u hrvatskom ratu 1991. htjele silom ostvariti svoj cilj. Incident u Borovu Selu i smrt osjeckoga sefa policije Reihl-Kira upucuju na odlucnost ekstremista na objema stranama da se sluze nasiljem. Tocno je da su obje stranerane htjele ostvariti svoj cilj, samo sto je cilj bio zajednicki i bio dogovoren izmedju Milosevica i Tudjmana kao provedba PROJEKTA „Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija“ sto je eufemizam za uspostavu etnicki ciscih Velike Srbije i Velike Hrvatske na racun susjedne BiH, a sredstvo za ostvarenje toga projekta trebao je biti rat. Milosevic nije imao teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj, ali su njemu trebali hrvatski Srbi da ih preseli na Kosovo i tako dodatno destabilizira Pokrajinu, koju onda mora upotrebom represije „spasavati za Srbiju“. Tim spasavanjem Kosova za Srbiju Milosevic homogenizira Srbijance, jer ne postoje dva Srbina koja o Kosovu drugacije misle, koji mu daju na izborima svoje glasove i time ga odrzavaju na vlasti. Vrijeme je pokazalo da je Milosevic pao onog trenutka kad mu je MZ oduzela Kosovo, nije vise imao oko cega homogenizirati Srbijance i izgubio je izbore. Dakle Milosevic treba hrvatske Srbe, one iste kojih se Tudjman pokusava rijesiti, kako bi sveo njihov broj na „razumnu mjeru“. Milosevic ne moze, medjutim, doci medju kninske, kordunske ili banijske Srbe i reci im da se presele na Kosovo, jer ih Tudjman i tako ne zeli u Hrvatskoj, zato jer svaki Srbin znade da je i Knin i Kordun i Banija Amerika u usporedbi s Kosovom. Zato te Srbe treba iseliti na silu, sto znaci proizvesti dovoljnu kolicinu straha koji ce natjerati Srbe da napuste svoje domove i imanja, a samo rat moze proizvesti dovoljnu kolicinu straha da se pokrenu velike skupine ljudi na bijeg u cilju spasavanja golog zivota. U tom smislui, dakle radi proizvodjenja mrznje i straha, pocinjeni su i mnogi odvratni zlocini nad nevinim ljudima, s jedne i druge strane. Trebalo je nekako natjerati dojucerasnje dobre susjede da se pocnu mrziti i rado ratovati jedni protiv drugih........ Rat nije bio nuznost, nego stvar dogovora, a krajnji je cilj bila podjela Bosne i Hercegovine. To je bio plan Slobodana Milosevica i Franje Tudjmana. I ta prica da je tada stvorena hrvatska drzava nije tocna. Mi smo hrvatsku drzavu imali vec u republickom Ustavu iz 1972. godine U uvodu toga Ustava stoji: \"Socijalisticka Republika Hrvatska suverena je drzava.\" A Tudjman je srusio tu suverenu drzavu, a ne stvorio, on je htio biti kralj. ........................................................... .................................................