Večernji list objavio je početkom ožujka ove godine dva članka koji su zapravo sažetak reagiranja Dražena Budiše na tekst objavljen u tjedniku Globusu u svibnju 2022. godine. Budiša je svoj odgovor napisao još u lipnju prošle godine, no kako je bio preopširan za novinski format, odlučio ga je objaviti "negdje drugdje". I objavio ga je na portalu HSLS-a, ali tek početkom ožujka ove godine! S obzirom na to da je u njemu otkrio niz nepoznatih informacija o zbivanjima na hrvatskoj političkoj sceni 1990-ih i početkom 2000-ih, bilo je posve logično da ih podijelimo sa svojim čitateljima. Na naše članke, u kojima su prenesene riječi Dražena Budiše, reagirala je Globusova novinarka Željka Godeč, čije reagiranje prenosimo u cijelosti.
"U Večernjem listu 3. ožujka ove godine objavljen je tekst zamjenika glavnog urednika Žarka Ivkovića pod naslovom 'Tuđman mi je 1998. predložio koaliciju HDZ-a i HSLS-a' i 4. ožujka istog autora 'Volio bih da se dozna tko je bio na platnoj listi Carle del Ponte'. I u jednom i drugom, u uvodu se naglašava da se radi o opširnom tekstu Dražena Budiše koji je nekadašnji čelnik te stranke napisao u lipnju 2022. godine kao odgovor na članak novinarke Željke Godeč 'Dražen Budiša, čovjek koji je htio srušiti Tuđmana i Račana, ali je srušio samog sebe!', objavljen u tjedniku Globus u svibnju 2022. Večernji list ističe da ga je Budiša pisao asocirajući naslov trilera 'Istina i druge laži' ne bi li opovrgnuo navode iz mog članka te da se radi o 'pravom vrtlogu izmišljotina i činjenica'. Na stranu sad bizarni presedan da se Večernji list odlučio objaviti nešto što pretendira biti 'demanti' teksta koji nije sam objavio i s Večernjim listom nema nikakve veze i premda je 'demanti' isporučen s devet mjeseci zakašnjenja, dakle mimo zakonskog roka koji propisuje Zakon o medijima, moram reći sljedeće.
Gospodin Budiša u svom podugačkom tekstu obračunava se uglavnom sa svojim bivšim suradnicima i političkim saveznicima, a da insinuacija o mojem 'pravom vrtlogu izmišljotina i činjenica' gotovo da nema nikakve veze s napisanim. Usput priznaje da mnoge stvari sad otkriva po prvi puta, da je dopustio da se netočnosti godinama provlače po medijima, te da ih dosad nikad nije osporavao, ali svejedno meni zamjera što mi to nije bilo poznato. Jedna od njih je da nije točno da nije bio među osnivačima HSLS-a zbog zabrane javnog djelovanja – to je podatak iz novinske arhive koji Budiša sada, s 35 godina zakašnjenja demantira tvrdeći da među osnivačima nije bio zato što je htio pokrenuti svoju vlastitu stranku. Napisala sam i da je 'Budiši Tuđmanov program bio prihvatljiv, ali su ljudi u HSLS bili mnogo prihvatljiviji od onih koji su stvarali HDZ'. Budiša to ovako dovodi u pitanje: opisuje da je bio kod Tuđmana u kući, gdje mu je pokazao nacrt programskog dokumenta, a program nije prihvatio jer je već bio u HSLS-u 'a imao sam i ozbiljne rezerve prema nekim dijelovima Tuđmanova programa'.
Ja pišem: 'Budiša je bio radikalno protiv suradnje sa sudom u Haagu. Ili kako to kaže Kovačević: U Račanovoj Vladi Budiša je pokušavao provoditi ne HDZ-ovu nego HSP-ovu politiku nesuradnje s Haškim sudom. To bi za Hrvatsku bilo katastrofalno...' Budiša tvrdi: 'Nisam dovodio u pitanje suradnju s Haaškim sudom. Dovodio sam u pitanje optužnicu protiv Ante Gotovine tužiteljice Carle Del Ponte', kao da Carla del Ponte nije bila haška tužiteljica. Nemoguće je i nepotrebno raščlanjivati više od 12, 13 kartica Budišina obračuna u Večernjem listu u kojemu zapravo i nema traga dokazima da bi moj tekst u Globusu ikoga drugog osim njega mogao asocirati na 'Istinu i druge laži'. Tekst se temelji na novinarskoj arhivi, zapisima Slavka Goldsteina, iskazima pet sugovornika, Tončija Tadića, Drage Kovačevića, Goranka Fižulića, Gorana Dodiga, Davorka Vidovića i troje anonimnih. Mnogi nisu htjeli razgovarati o Budiši, pa ni njegov kolega Darinko Kosor, s kojim je 2011. zajedno išao na izbore. Oni koji jesu svjedočili su o ključnim odlukama i prekretnicama u životu stranke koja je završila kao mali satelit HDZ-a i Budišinom putu od karizmatičnog vođe do političkog gubitnika, ali gospodinu Budiši se njihovo mišljenje ne uklapa u sliku koju vidi u svom ogledalu.
Gospodin Budiša ništa ne opovrgava nego piše spomeničku građu za svoju bolju prošlost, na koju, naravno, ima legitimno pravo. Samo što bi bilo profesionalno i pošteno onda to tako i objaviti – kao njegov doprinos vlastitom političkom djelovanju, a ne kao njegov odgovor meni."
Budiša je velik čovjek sve bi bilo drugačije da je on ostao na vrhu vlasti