Na papiru kojim je Glokta službeno odjavljen s Farmice u Našicama i prijavljen na svojoj novoj adresi u Sarvašu, u domu Antonie Szep i njezina dečka Ivana Bešlića, upisan je datum 3. veljače. No kako njih dvoje sami kažu, imaju dojam da je oduvijek s njima jer im se uvukao pod kožu.
Sve je počelo razgovorima i dogovorima o udomljavanju psa, to im je bila zajednička želja. Čekali su, gledali, tražili, a onda im se dogodila ljubav na prvu fotografiju.
– Za Gloktu smo saznali sasvim slučajno, vidjeli smo njegovu priču i zapazili ga na društvenim mrežama. Kontaktirali smo udrugu Farmica i već idući dan otišli po njega. Kada smo ga vidjeli uživo, srca su nam zatreperila. I tako je krenula naša slatka avantura – govori nam Antonia Szep. Nimalo ih nije smetalo to što Glokta nema jednu nogu, jer sasvim mu dobro ide i s ove tri. Odlično se snašao u svom novom domu u kojem uz Antoniju i Ivana žive i njegovi roditelji. Osim boravka u kući na raspolaganju mu je i golemo dvorište na kojem uvijek ima posla.
– Mogu reći da je sve nas prihvatio isti tren, no priča s mačkom Milom bila je malo drukčija. Ispočetka se malo bojao, ali nije to dugo trajalo. Sad njih dvoje zajedno vladaju i ne daju nepozvanima u dvorište. Ima Glokta i svoje koke, drži ih na oku i svaku večer kontrolira jesu li sve otišle u kokošinjac – opisuje nam udomiteljica.
Dok su Antonia i Ivan na poslu, Glokta uživa s ostalim članovima obitelji. Čula je, kaže, da je vrlo brzo naučio kako se uvaliti na trosjed pa mu je to jedno od omiljenih mjesta. Ipak većinu vremena uživa u igri na svježem zraku. Imaju već i neku dnevnu rutinu hranjenja, večernjih šetnji, a neizostavni dio dana je i vrijeme kad se igraju i maze.
– Vikendima uživamo u šetnji šumom i osječkom promenadom, okupao se već u Dravi, a uživa i u igri u parku za pse. On je savršen pas koji sasvim normalno funkcionira bez jedne noge. Veoma je društven, privržen, socijaliziran i nježan kad su u njegovoj blizini djeca – ističe Antonia.
Na Farmici kažu kako je Glokta bio njihov ‘prvorođeni tronožac’. Pronađen je ozlijeđen na cesti, imao je samo tri mjeseca. Bile su mu slomljene obje zadnje noge, desnu su veterinari uspjeli pokrpati, ali lijevoj nije bilo spasa. I nekako je taj nedostatak jedne noge bio minus koji nikako nisu mogli izbrisati, nije pomagao ni opis koji je otkrivao da je Glokta savršen pas. Jer ljudske predrasude ponekad je teško prevladati.
– On je najpametniji i najmazniji pas u našem dvorištu. Puno brže od nas shvati kakvi su ljudi, što žele od njega i što on ne želi od njih. Nije ništa drukčiji od ostalih pasa u skloništu, njegov nedostatak nećete ni primijetiti. A zašto ne biste imali psa na tri noge? Nitko nije savršen, osim možda njega – ovako su na Farmici opisali Gloktu. I ništa nije vrijedilo, sve dok ga nisu ugledali ljudi otvorena srca. A sve ostalo njegovo je djelo, jer Gloktinoj vedrini i životnoj radosti Antonia i Ivan nisu mogli odoljeti. I dok Glokta uživa u svom novom životu, na Farmici još dva tronoga psa čekaju udomitelje. I Teo i Grga nadaju se da postoje obitelji koje će se zaljubiti u njih i povesti ih svojoj kući, jer oni čekaju ljude kojima će pokazati da je život lijep kad kroz njega hodaš i na tri noge.
Antonia i Ivan dodaju kako im Glokta nije prvi pas, ali je definitivno najposebniji kojeg su do sada imali.
– Život nam se preokrenuo u pozitivnom smislu. Jer osim što imamo jednog člana obitelji više, dobili smo puno ljubavi, zahvalnosti, poljubaca, lijepih trenutaka i smijeha zbog njegovih nestašluka – ističe Antonia.
