Nove tehnološke korporacije imaju veću monopolsku moć nego što je to bio slučaj krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada su usvajani prvi antimonopolistički zakoni.
Koncentracija te moći postaje bez presedana, naime tehnološke tvrtke imaju udio na tržištu veći nego što su to imali baruni razbojnici, kada su doneseni spomenuti propisi. Google tako kontrolira 90 posto tržišta propagande vezane za pretraživanje,
Facebook 80 posto prometa društvenih mreža, dok Amazon pokriva tri četvrtine elektronske prodaje knjiga. Nadzor politike konkurencije razlikuje se ponešto s dvije strane Atlantika (u našim uvjetima radi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja), ali se odvija uglavnom u trokutu nadzora udruživanja i kartelskog ponašanja te nadzora tvrtki s dominantnim udjelom na tržištima, odnosno onih koje predstavljaju glavninu ponude stanovitih proizvoda ili usluga. U nadzoru dominantnih tvrtki Europa je ipak više revnosna, koristeći članak 102. Ugovora EU. Vrlo je osjetljiva na tehnološki razvijene tvrtke koje istiskuju konkurenciju, ostavljaju kupce bez ili s malenim izborom, izložene višim cijenama i s manje kvalitetnom uslugom, upravo zbog monopolske pozicije. Europska komisija kaznila je Google s 2,4 milijarde eura za zlouporabu svoje monopolističke pozicije u pretraživanja na webu.
S druge strane Atlantika smatraju da je ta čvrsta politika prikriveni pokušaj zaštite europskog gospodarstva, što u načelu nije točno. U posljednje vrijeme to uviđaju i demokrati i republikanci koji su sve skloniji ideji regulacije tih kompanija predlažući čak da se te kompanije tretiraju (i reguliraju) kao davatelji javnih usluga, poput plinovoda ili vodovoda. Naime, postaje sve jasnije da je potreban konsenzus vezan uz monopolske pozicije tehnoloških giganta koji uzimaju za sebe velik dio prihoda koji se ostvaruje online, a da pri tome u potpunosti ovise o sadržaju kojeg stvaraju drugi. Takva kontrola podataka, ne samo tržišnog udjela, jest pitanje koje traži da se aktivira antimonopolsko zakonodavstvo koje bi omogućavalo potencijalnim konkurentima da izazovu postojeće aktere na tržištu. Dominacija u sektoru usluga traženja i društvenih mreža daje tim kompanijama veliku ekonomsku, društvenu i političku moć. Tu su posebno su interesantna dva konglomerata – Amazon i Alibaba koji stalno šire svoju ponudu u odnosu na trgovinu. Njihov rast objektivno sprječava druge da uđu u ozbiljnu konkurenciju, jer će, koristeći postojeće platforme i izvore prihoda (ali i podataka), rasti i dalje brzo. Nitko uostalom ne može osigurati povoljniji kapital od njih. Tome u prilog ide i podatak da ulaganja u e-commerce opadaju jer investitori smatraju da nije moguće ugroziti dominaciju Amazona i Alibabe. Bruce Mehlman, lobist republikanaca na tu temu je izjavio “ako su podaci nova nafta – onda je Bezos novi Rockefeller”.
