Prije sedam godina većini Hrvata i građana Hrvatske “srce je bilo na mjestu”. Iz Haaga su se nakon predugog suđenja vratili generali Ante Gotovina i Mladen Markač. I, što je najvažnije, nevini i nepobijeđeni, a potpuno je otpala optužba da su sudjelovali u zločinačkom pothvatu. Hrvatska je slavila jer je razumjela da je na razini svjetske pravde za sva vremena Hrvatskoj dano za pravo da se borila za svoju slobodu onako kako se borila, po svim pravilima ratovanja. Stotine tisuća ljudi okupljenih svugdje po onoj dobro poznatoj hrvatskoj špranci, koja se ponavlja kad god slavimo neku pobjedu, sportsku ili političku, čekali su čuti riječi svojih heroja.
Gotovina je imao sve karte u svojim rukama i da se poželio baviti politikom, bio bi u nadmoćnijoj poziciji od bilo kojeg hrvatskog političara. Mnogi su se u okupljenoj svjetini i nadali da bi se on mogao politički aktivirati, no takvi su na “licu mjesta” bili razočarani. Gotovina se nije vratio niti kao ratnik, niti kao političar, nego je nastupio kao da se vratio iz Vatikana ili budističkog samostana na Himalajima. Bio je miran, sretan, dostojanstven kada je izrekao onu legendarnu rečenicu “rat je gotov, okrenimo se budućnosti”. U trenutku kada se u Hrvatskoj vlast gotovo kotrljala ulicama i trebalo se samo sagnuti i pobrati je, Gotovina je odigrao epohalnu ulogu. Sve od tada on se uporno kloni bilo kakvog politiziranja ili političkog opredjeljivanja. Poštuje svaku izabranu hrvatsku vlast i ne daje političku prednost niti reklamu. On ima simpatije prema političarima, nekima s lijeva, nekima iz desnice. No, oni znaju da Gotovinu ne smiju politički zlorabiti, pogotovo ne u vrijeme izbora.
Gotovine rečenice iz 2012. su se sada neki uhvatili kako bi kontrirali aktualnoj Škorinoj izjavi i predizbornom sukobu s Milanovićem oko toga je li rat gotov ili nije. Milanovićev džambo-predizborni plakat s porukom “Normalno, ratovi su gotovi” osvanuo je u Vukovaru, baš na Trpinjskoj cesti, i to uoči obljetnice pada Vukovara i Kolone sjećanja, što je onda jako naljutilo kandidata Škoru, jer da to nije normalno i da je to provokacija za Vukovarce koji baš i ne misle, niti ne osjećaju da je rat gotov. Može se pretpostaviti da tom porukom Milanović nije mislio vrijeđati niti provocirati, no sigurno bi bilo pametnije da je taj plakat postavio u Zagrebu, ne i u Vukovaru, gdje taj humanizam još ne razumiju.
Vukovarci su, nažalost, uvelike i dalje u svojevrsnom ratnom stanju, pa bi političarima bilo pametnije da ih ostave da oni sami proglase kada će smatrati da je rat gotov. Petljati ovdje Gotovininu rečenicu kao kontru Škori, pa iz toga valjda sugerirati kako je Škoro nehumaniji i nepametniji od Gotovine, znači izvlačiti krive zaključke. Ovdje se polazi od toga da je Gotovina ikona desnice, pa da Škoro to ne poštuje i zbori drukčije od ikone o kojoj je pjevao. U ovih sedam godina Gotovina je mnogu puta dokazao da je on ikona domoljublja. Da pripada svima, “a ne samo njima”. Nadalje, treba poznavati kontekst i razumjeti zašto je 2012. kazao tu rečenicu.
To da je rat gotov i da se trebamo okrenuti budućnosti bila je Gotovinina poruka Hrvatima, pogotovo onima koji su smatrali da se povratkom Gotovine, a bez održavanja izbora, sijanjem revolucionarne pravde, može lako kroz prosvjede i bunt smijeniti “nenarodna” vlast Milanovića i Josipovića. Gotovina je tom rečenicom, dakle, štitio demokratski poredak, a ne osobu Milanovića i osobu Josipovića, nego njihove demokratski izabrane funkcije. Oni koji su tako shvatili njegov tadašnji istup koji jest bio i duboko politički, od tada ga poštuju još više. I ako u nešto aktualni i budući hrvatski premijeri i predsjednici mogu biti sigurni jest to da će ih Gotovina uvijek jednako poštovati. Što se tiče njegove rečenice, svi obraćaju pažnju na prvi dio, da je rat gotov, a malo na onaj ostatak, okrenimo se budućnosti.
A jedno bez drugoga ne ide. Rat bi bio gotov da smo se uspjeli okrenuti budućnosti, no ovako, probijajući se i dalje uglavnom kroz prošlost, ne možemo reći niti da je rat gotov. Razvoj situacije u Vukovaru, te u odnosima između Srbije i Hrvatske, na žalost potvrđuje apsurd da smo 2012. bili bliži kraju rata nego 2019. I bez Vukovara Hrvatska i Srbija su u gotovo svakodnevnom ratnom stanju i on se vodi svim sredstvima osim oružjem. Što se Vukovara tiče, dok god postoji 1800 nepokopanih i dok Srbija objašnjava davanje počasti generalu Bratiću koji je poginuo u borbama protiv Vukovaraca, “jer se borio za svoju zemlju”, nema te sile koja će Vukovarce, a i većinu Hrvata uvjeriti da je rat stvarno gotov.
Rat je gotov, Hrvatska je slobodna, prošlo je više od 20 godina. Završite više sa Srbijom, napravite kineski zid i zaboravite što se nalazi sa druge strane. Mogu da dižu spomenik i Arkanu i generalu Bratiću - njihova zemlja, njihovv izbor, njihova sramota. I njima je jasno da vojničom čizmom nikada više neće stupiti na hrvatsko tle. Vukovara se sjetite pred izbore i jednom godišnje. Oslobodite poreza na 10 godina svaku kompaniju koja se preseli u Vukovar. Napravite nacionalni stadion u Vukovaru, napravite auto cestu od Županje do Vukovara.