U časopisu Nature objavljena je nova studija koja objašnjava kako se dogodilo da gotovo odjednom u razdoblju neolitika nestanu ljudi koji su primjerice sagradili Stonehenge ili pripadali nekima od prvih poljoprivrednih zajednica na tlu današnje Europe. Naime, u studiji pod nazivom "Repeated plague infections across six generations of Neolithic Farmers" utvrđuje se zbog čega su populacije nastanjene po velikim dijelovima Europe odjednom doživjele demografski slom i praktički izumrle. Općenito postoje dvije struje razmišljanja – prema jednima je nagli pad populacije nastupio zbog lošeg uroda te godine a drugi tvrde da je uzrok kuga. Autori ove studije dokazuju kako se ipak radilo o kugi, što je čak izglednije nego teorija da su klimatske promjene tog doba prouzročile lošu i neplodnu godinu koja je utjecala da stanovništvo na tim područjima nestane.
A da je stanovništvo nestalo, znanstvenici su zaključili prema tome što su na tim područjima – prestali ukopi. No ostalo je dovoljno pokopanih čiji su grobovi sačuvani do danas da se obave DNK analize kojima se može s priličnom sigurnošću utvrditi zbog čega su ti prvi poljoprivrednici pomrli. Do sada je također bilo nejasno je li bilo riječ o raširenoj bolesti ili slučajevima izoliranima u pojedinim područjima gdje je bolest možda prešla sa životinja. Ova nova studija u kojoj su se istraživali ostaci 108 osoba pronađenih na osam lokacija u Švedskoj i Danskoj sugerira kako je drevna vrsta kuge možda bila raširena među tim ranim europskim poljoprivrednicima, a čime bi se moglo objasniti zbog čega su oni najednom kao populacija nestali u razdoblju od oko 400 godina.
– Situacija je vrlo dosljedna u cijeloj sjevernoj Europi, Francuskoj i Švedskoj. Iako postoje neke prilično velike razlike u arheologiji, uvijek vidimo isti obrazac po kojem ti ljudi jednostavno nestaju – tvrdi Frederik Seersholm, glavni autor studije i postdoktorand u Centru za geogenetiku Instituta Globe na Sveučilištu Copenhagen u Danskoj.
– Odjednom, više nema ljudi koji se sahranjuju na ovim monumentalnim građevinama obilježenim lokacijama. A ljudi koji su bili odgovorni za gradnju tih megalita nestali su – kazao je Seersholm za CNN koji je jedan od svjetskih medija koji su uočili ovu studiju objavljenu u uglednom Natureu. Prije nekoliko godina pisali smo i na stranicama ovih novina kako je poljoprivreda u Europu došla upravo preko naših krajeva s istočnog Sredozemlja. Ali nije to i jedna poveznica koju možemo povući s ovom studijom. Dr. sc. Mario Novak s Instituta za antropologiju kaže kako studija koja je prije neki dan objavljena u časopisu Nature, a bavi se paleogenetskim istraživanjem prapovijesnih stanovnika Skandinavije, doista jest potvrdila da je dobar dio tih ljudi umro od rane verzije kuge koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis.
– Analizirano je nekoliko nalazišta iz Švedske i Danske, ukupno 108 osoba iz razdoblja tzv. kulture vrpčaste keramike (en. Corded Ware Culture, cca 3000. – 2300. god. pr. Kr.). Prema rezultatima istraživanja oko jedna petina (17%) svih analiziranih individua bila je zaražena kugom. Čini se da se tijekom 120 godina, što je otprilike od četiri do pet generacija, na tom području mogu rekonstruirati tri epidemije kuge, od kojih su dvije bile malog opsega i brzo su suzbijene dok je treća bila mnogo raširenija i smrtonosnija. Danas je svima dobro poznata epidemija kuge poznata kao i "crna smrt" koja se tijekom 14. stoljeća proširila iz središnje Azije i prema nekim izvorima pobila između jedne trećine i jedne polovice ondašnjeg europskog stanovništva.
Dosadašnja paleogenetska istraživanja kuge (uključujući i ovo zadnje) pokazala su da je ta bolest mnogo starija nego što se to do sada mislilo, ali čini se da u tim prapovijesnim razdobljima nije bila toliko zarazna kao varijanta koja se pojavila tijekom 14. stoljeća. Izgleda da je kuga tj. bakterija Yersinia pestis od razdoblja neolitika do srednjeg vijeka u nekoliko tisuća godina evoluirala u mnogo opasniju i smrtonosniju bolest. Zanimljivo je da se jedan od kronološki najranijih slučajeva kuge koji su dokazani paleogenetskom analizom nalazi u Hrvatskoj na nalazištu Beli Manastir – Popova zemlja.
Riječ je o studiji koja je objavljena prije nekoliko godina u časopisu Current Biology, a njome je dokazana prisutnost kuge na ovim prostorima u bakrenom dobu, tj. tijekom vučedolske kulture oko 2800. god. pr. Kr. Riječ je o mlađem muškarcu koji je bio pokopan poput svih ostalih pripadnika te zajednice na način tipičan za tu kulturu i razdoblje. Čini se da tadašnja verzija kuge nije izazivala toliku paniku i oprez kao ona koja se pojavila u srednjem vijeku. Uz to, još je zanimljivo da izvorište kuge u tom razdoblju također možemo locirati na područje središnje Azije odakle se migracijama proširila na područje kontinentalne Europe – pojašnjava dr. Novak.
Dakle, u ovoj se studiji ne nalazi da je nasilje igralo neku važniju ulogu u nestanku tih neolitičkih populacija, a sljedeći su stanovnici, izgleda, stigli tek nakon njihova nestanka. Yersinia pestis, bakterija koja uzrokuje kugu, bila je najraširenija od šest patogena identificiranih u novom istraživanju, prisutna kod 18 osoba, ili 17 posto od 108 uzorkovanih kako je istaknuo i naš sugovornik. Međutim, prema studiji, stvarna prevalencija kuge u to vrijeme mogla je biti puno veća s obzirom na to da se drevni DNK može izdvojiti samo iz dobro očuvanih ljudskih ostataka.
Napomenuto je i kako nije moguće sa sigurnošću znati jesu li proučavani ljudi umrli od kuge – potvrđeno je samo da su bili zaraženi. Unatoč tome, autori studije rekli su da njihovi nalazi ne upućuju nužno na brzu i smrtonosnu epidemiju. Bakterija je otkrivena u ostacima četiri od šest generacija pokopanih na nekima od grobnih mjesta. Istraživani ostaci pripadali su doista prvim poljoprivrednicima. Ova skupina, poznata kao neolitski poljoprivrednici, migrirala je iz istočnog Sredozemlja, zamijenivši male skupine lovaca sakupljača i donijevši poljoprivredu i ustaljeni način života u sjeverozapadnu Europu prvi put prije oko 6000 – 7000 godina. U Europu su stigli preko naših krajeva.
– U ovom istraživanju riječ je o potomcima prvih poljoprivrednika koji su početkom neolitika, prije nekih 8000 – 9000 godina, migrirali s područja Male Azije, odnosno današnje Turske, i prateći tokove velikih rijeka kao što je Dunav ili koristeći morske pravce, npr. kroz istočnu jadransku obalu, širili zemljoradnju prema kontinentalnoj Europi. Ti prvi zemljoradnici prošli su kroz naše krajeve, neki su ovdje ostali, a neki su nastavili put prema srednjoj i sjevernoj Europi. Pretpostavlja se da je zemljoradnja na naša područja došla oko 6000. god. pr. Kr., a na područje Skandinavije negdje oko 4000. god. pr. Kr. – potvrđuje dr. Novak. Ovi su ljudi neolitika ostavili i neke intrigantne i iznimne spomenike iza sebe. Jedan je od njih i znameniti Stonehenge za koji će dr. Novak otkriti još neke zanimljivosti.
– Pripadnici tzv. kulture vrpčaste keramike zapravo su relativno heterogen kulturni i populacijski kompleks. Na svom vrhuncu oko 3000. – 2300. god. pr. Kr. nastanjivali su veći dio kontinentalne Europe, od ukrajinskih/ruskih stepa na istoku, Poljske i čitave srednje Europe do Njemačke na zapadu i Skandinavije na sjeveru. Ovdje nije riječ o homogenoj populaciji, nego o čitavom nizu manjih, relativno sličnih arheoloških populacija. Ljudi u tom razdoblju nisu bili statični, nego su putovali i migrirali, iz raznih razloga. No te migracije bile su mnogo sporije i trajale su mnogo dulje od današnjih putovanja jer tada nije postojao moderni način prijevoza, a najčešće se putovalo pješice tako da su putovanja na veće udaljenosti znala trajati i mjesecima. Pripadnici kulture vrpčaste keramike bili su poznati po svojim nadgrobnim spomenicima, tzv. megalitima među kojima je definitivno najpoznatiji Stonehenge u Engleskoj. Nedavno su analize drevne DNK i izotopa stroncija i kisika iz kostiju i zuba muškarca pronađenog u jednom bogatom grobu kraj Stonehengea, riječ je o tzv. strijelcu iz Amesburyja, pokazale da on nije lokalnog podrijetla, nego najvjerojatnije potječe iz područja zapadnih Alpa, odnosno današnje Švicarske, te da je najvjerojatnije u Stonehenge stigao kao odrasla osoba, moguće kao hodočasnik – zaključuje dr. Novak.
