Moderatori velikih društvenih mreža poput Facebooka i Instagrama neko su vrijeme, nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, bili olabavili pravila o zabrani i uklanjanju govora mržnje s tih platformi. Na primjer, ne samo Ukrajincima, nego i svima gnjevnima zbog početka novog rata na tlu Europe, dopuštalo se ne samo željeti i zazivati smrt Vladimiru Vladimiroviču Putinu, nego i slobodno fantazirati o načinima njegova mučenja i smaknuća, što bi Srbi rekli "u crevca", do najsitnijih sadističkih detalja opisivati što bi radili s pojedinim dijelovima njegova tijela.
Kako čujem na podcastu BBC-a pod nazivom "Moralni labirint" (Moral Maze), tome je sada došao kraj. Gospodari društvenih mreža su odlučili povući kočnicu, podvući crtu i ponovno podići branu takvim izljevima i izdušivanjima pravedničkog moralnog gnjeva.
Raspravljalo se tako na tom radijsko-internetskom panelu je li zaista tako loše što ljudi među sobom dijele bijes, ako je to sve što im je na raspolaganju dok gledaju strašne slike razorenog Mariupolja i slušaju izvještaje o grozotama kojima je izloženo tamošnje stanovništvo? Ili, ako se dopusti govor mržnje protiv ruskog predsjednika, gdje će se i kako povući crta? Podsjetimo se da u Hrvatskoj, na primjer, policija intervenira već i na malo grublju riječ, a kamoli psovku ili kletvu na račun premijera Plenkovića na Facebooku.
Slobodni i demokratski Zapad je s prezirom, tek ponekad pomiješanim s malo nadmoćne zaštitničke sućuti, gledao na izgovaranje, širenje i u sasvim konkretna djela fizičkog nasilja nad ljudima i njihovom imovinom pretvorene mržnje na Balkanu devedesetih godina. Internet je tada bio u povojima, društvene mreže nisu postojale, pa su taj posao u nas zdušno radili mediji, ne samo oni rubni i opskurni, nego bome i glavnostrujaški, javni i državni. Pa i sama država i njene institucije. Čak i kulturne.
Nisam tih godina sreo stranca, pogotovo među kolegama novinarima, koji nije vrtio glavom nad izbacivanjem srpskih knjiga iz hrvatskih knjižnica, nad otpuštanjem i svakojakim progonom Srba, pogotovo onih koji, kad se to od njih tražilo, ili i prije nego se to od njih tražilo, nisu bili spremni javno izjaviti ili potpisati lojalnost novoj demokratskoj i neovisnoj hrvatskoj državi. Ili pak o razbijanju lokala, miniranju kuća i sličnim oblicima ispoljavanja mržnje prema agresoru. I ja sam se s njima bez zadrške slagao i kolektivno se sramio.
Utoliko je veće moje razočaranje kada gledam kako se taj isti Zapad danas balkanizirao. Što se država više ponosi svojom slobodoljubivošću i demokracijom, to je, čini mi se, teže u njoj opstati restoranima, čajanama, društvenim i kulturnim centrima koji u svom nazivu imaju pridjev ruski. Najviše je takvih vijesti ovih dana stoga došlo iz SAD-a i Kanade.
Međutim, nešto drugo mene muči i pomalo mi se gadi. Govor mržnje na internetu, koji ponajviše prakticiraju i šire anonimci, ili pak ljudi s imenom i prezimenom čim osjete da je došlo takvo doba da je mrziti i proklinjati nekog konkretnog gada dopušteno, poželjno i masovno "lajkano", doista jest zlo. Ali, kad bolje razmislim, ne mogu se sjetiti nijednog istresanja internetskih govana na glavu bilo koje nacije, bilo koje društvene skupine, poplave gadosti na neku političku grupaciju ili pojedinca, a da to nije začeto, zamišljeno, posijano, zaliveno i zagnojeno u visokim sferama politike, što neizravno, što izravno.
Slatkorječivi, sebeljubivi, nerijetko šupljoglavi i intelektualno podkapacitirani uglednici iz svijeta politike i njegovih satelita samo bi, na uglađen način, onako kako se uglađeno prije svake razmjene uvreda u Saboru oslovljavaju cijenjene gospođe i gospoda zastupnice i zastupnici, zametnuli tu iskricu mržnje i ubacili je u raspirivačku i podjarivačku mašineriju.
Da, internetski trolovi i hejteri su toksični i štetni. Ali, ruku na srce, šteta koju takvi učine ipak je ograničenog dometa. Njihova je agresivnost i zajapurenost samo blijeda slika svijeta kojeg nisu stvorili, nego su se u njemu zatekli. A taj svijet je pogonjen ne mržnjom, jer to je ipak također neka emocija, nego hladnom proračunatošću lokalnih, a mnogo više globalnih interesa koji nemaju milosti ni prema kome tko im stane na put.
Zato mi se svaka kampanja čišćenja društvenih mreža od govora mržnje i svakog sadržaja koji bi bilo koga mogao uvrijediti ili sablazniti čini nadasve licemjernom. Mali pojedinačni internetski pljuvači, trovači i zagađivači nemaju nikakve koristi od svog jalovog posla, osim umirivanja vlastitog jada, frustracija ili bolesti. Ali, oni koji globalno podjaruju, planiraju i začinju ratne sukobe imaju itekako koristi, njihovi su računi tajni i zaštićeni. Svijet 21. stoljeća je strašni podbačaj i pobačaj vodećih elita čija se vizija očito nije poklapala s budalastim veseljem svih nas koji smo slavili pad Berlinskog zida i s ganućem slušali i gledali Odu radosti kod Brandenburških vrata.
Takvo je, eto, vrijeme, da ja sada moram, kao da inače ne bih htio, izjaviti da je strašno i da je zločin to što Putin radi u Ukrajini. Zato što rat, za koji u mladosti nisam ni sanjao da ću ga doživjeti, smatram najvećim zločinom i jadom. Ali, zašto u 21. stoljeću uopće više postoji rat, a pogotovo nuklearni arsenal kao legalna, dopuštena (doduše samo povlaštenim velikima) i samorazumljiva real-politička činjenica? I ne mogu si pomoći zaboravom činjenice tko je prvi i jedini otvorio vrata atomskog pakla i bacio atomske bombe na glave civilnog stanovništva, kojem su one, uostalom, u prvom redu i namijenjene.
No, to što ja razmišljam o svakom ratu kao zločinu protiv čovječnosti i čovječanstva nešto je sasvim drugo nego kada američki predsjednik ruskog proglasi ratnim zločincem. Ako smijem, ja bih pitao na temelju kojeg prava i zakona Biden tako nešto smije reći o Putinu? Nisu li zločin i kazna u domeni nekih sudova? Ili sve to opet više ne vrijedi jer je sada, eto, rat? I ja da se onda bojim anonimnih internetskih mrziteljčića? Pa oni su samo simptom svijeta koji ovakvim kakav jest čini netko drugi, veći, jači, bogatiji i ugledniji.
Zgodno je kada o tome pišete Vi. Kada se priča svede na našu domaću scenu i Vi jednako žestoko lijepite etikete onima koji misle drugačije od vas. Imalo desno je strašan zločin, a sada se isčuđujete. Neobično ili nije ?