Ugledni časopis Wired nazvao ih je najdigitaliziranijom nacijom na svijetu, no ipak su nedavno u središte pozornosti došli zbog nečeg sasvim suprotnog. Kroz malu poslovnicu Danske Bank u Tallinnu oprana je nevjerojatna količina novca. No, kada stanete pred podružnicu te danske banke u poslovnoj četvrti estonskog glavnog grada, nećete doista vidjeti ništa dramatično. Naprotiv, ondje je stanica za tramvaj na kojoj Estonci disciplinirano čekaju sljedeću vožnju, a na ulaz iznad kojeg je nadstrešnica s logotipom banke nitko se i ne osvrće. Zašto i bi, riječ je o događajima koji nimalo ne utječu na svakidašnji život u Tallinnu.
Upravo u estonskoj metropoli premijerno je prikazan nastavak kultnog filma “Podmornice”, koji se kao serija upravo prikazuje na Viasatovu kanalu Epic Drama, a to je dobra prigoda za kratak prikaz države koja je zbog svoje tehnološke progresivnosti uzor u Europi.
Tramvajem i do aerodroma
Estonci su izuzetno ljubazni, upravo do granice primjerene dobrodošlice, profesionalni, barem kada govorimo o svemu vezanome za slučajnog turista poput ovog autora. Prvi mali šok dočekat će vas pri silasku s aviona i dolasku na aerodrom u Tallinnu. Daleko više od aerodroma prostor terminala podsjeća na dnevnu sobu. Lokali koji su otvoreni k tome su i maksimalno udobno uređeni, topli, bez bilo kakve sličnosti sa standardiziranim zračnim lukama Europe.
Novo iznenađenje čeka odmah kada izađete jer do grada možete – tramvajem! Zračna luka ispred koje staje tramvaj, a kojemu ne treba više od dvadesetak minuta da vas doveze do središta grada, ipak je rijetkost za europske gradove i zanimljivo je vidjeti. Kada stignete u središte grada, baš se i ne osjećate kao da ste stigli u središte europske digitalizacije.
Upravo suprotno, kao da ste se vratili kroz vrijeme barem 200 godina unatrag. I bez turističkog vodiča koji će nam otkriti nevjerojatne detalje iz estonske povijesti, već u prvoj šetnji ulicom koja je sasvim nalik na kaldrmu osjetit ćete taj duh vremena koji se pojačava kako okrećete pogled oko sebe i uvis nastojeći vidjeti gdje točno završavaju zidine starog grada. Upravo tako, zidine koje su ostale praktično su netaknute od vremena kada je Tallinn osvojila Kraljevina Danska koja im je donijelo kršćanstvo.
– Estonci su sve do tog trenutka bili pogani. Mi religiju, kršćanstvo, dakle, nemamo ni 900 godina. No i danas će većina, više od polovice Estonaca, izjaviti kako nisu religiozni. Sve smo više i više sekularna država – kaže naša turistička voditeljica. Kada se govori o religiji, u Tallinnu će vam kao najzanimljiviji objekt pokazati crkvu sv. Nikole, zaštitnika trgovaca i pomoraca, koja se nalazi u središtu starog grada.
U njoj je mnogo vremena proveo Charles Eugène de Croÿ, plemić i vojskovođa rođen u današnjoj Belgiji, koji je ratujući za Austrijsko Carstvo sudjelovao u brojnim vojnim uspjesima. Ali i u jednom neuspjehu ratujući za Rusko Carstvo. Izgubio je, naime, bitku kod Narve krajem 1700. godine protiv švedske vojske pa je sproveden u Tallinn. No, budući da je bio plemić, nije zatočen nego mu je dopušteno šetati gradom pod uvjetom da ne pobjegne.
Grad propalog vojskovođe
Charles je malo previše volio život pa je postao simbol provoda, no njegova obitelj nije imala dovoljno sredstva da to financira, stoga je zarobljeni plemić posuđivao novac. A onda je 1702. godine pronađen mrtav. Grad na zahtjev vjerovnika nije pokopao tijelo nego ga je smjestio u podrum crkve nadajući se da će njegova obitelj ipak smoći novca da ga otkupi. To se nije dogodilo pa je Charles zaboravljen. Svećenici su ga pronašli mumificiranog 117 godina kasnije pospremajući podrum pa sada i crkvi duguje za ležarinu. I tako jadnog Charlesa izlažu za javnost pa ga se može vidjeti za simboličnu naknadu sve dok se ne prikupi dovoljno novca za njegov dug. No ruski je car Aleksandar II. 1870. godine sve to proglasio bizarnim i odredio da se Charlesa pristojno pokopa. Ne bismo se bavili ovom pričom da Charles Eugène de Croÿ nije prolazio i ovim prostorima boreći se protiv Turaka. Borio se i pod Beogradom a 1692. godine položio je kamen-temeljac Petrovaradinske tvrđave. Danas je crkva muzejski i koncertni prostor, štoviše jedan od najtraženijih i najpopularnijih.
– Tallinn je Crvena armija žestoko bombardirala u Drugom svjetskom ratu teško oštetivši središte staroga grada i crkvu sv. Nikole. Gradska vlast razmatrala je što se može napraviti, treba li građevine obnoviti. Odlučeno je da se sve počisti i da se posadi vrt oko crkve koji danas vidite, doznajemo uz vrlo jednostavan komentar bez suvišnog politiziranja.
Estonaca koji svojim materinjim jezikom smatraju ruski 24 je posto. Estonski jezik pripada grani ugro-finskih jezika, govori ga oko 1,1 milijun ljudi. Sam Tallinn ima nešto više od 450.000 ljudi, iako je dugo vremena u povijesti imao tek šest tisuća. Nekog nacionalnog naboja nema, rijetko gdje su istaknute zastave. Mnogim drugim detaljima Estonci će istaknuti svoje posebnosti. Neizbježna je šetnja do jedne druge crkve, stolne pravoslavne crkve Aleksandra Nevskoga. Temeljito je obnovljena i doista izgleda prekrasno kao i prilično raskošno u ambijentu sačuvanog starog grada. Najviša je ipak i najstarija gradska crkva ona sv. Olafa, čiji je toranj koristio KGB za svoju postaju. Sve je tako dobro sačuvano, upravo kao da ste se vratili kroz vrijeme, a uzrok je jednostavan – neimaština! Estonci nikada nisu bili prebogata nacija. Za gradnju i velika preuređivanja trebate imati novca, a u Tallinnu ga je bilo dovoljno tek za održavanje. I tako je sve ostalo ovakvo kako jest, objasnila je naša voditeljica govoreći o lokaciji koja se smatra jednim od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova u svijetu te je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Kao odmorište pri obilasku preporučuje Olde Hansu, lokal koji je po svemu isti onakav kakav je bio kada je Tallinn vrvio aktivnostima jer je bio važna baltička luka u kojoj su trgovali trgovci iz cijelog sjevernog dijela Europe, a čija se roba prevozila dalje na istok.
Posjetite i staru hansu
Ovdje će vas dočekati djeve obučene kao nekada, atmosfera je lišena modernog osvjetljenja i druge tehnologije, čak se i ponašaju onako kako je bilo uobičajeno u tom dobu. Riječ “hansa” znači trgovački ceh, ističe naša domaćica naglasivši kako je tu riječ posudila i jedna Lufthansa. Uputit će nas i na činjenicu kako su fasade zgrada starog grada Tallinna svijetlo obojene. Mrak ovdje dugo traje i doista je tamno, upravo “mrkli mrak” kako bismo mi rekli, pa jarko obojene fasade pomažu da ugođaj bude malo svjetliji.
Tallinn i Estonija također pate od posljedica globalnog zatopljenja. – Snijeg doista već dugo nismo vidjeli, teško nam je i sjetiti se kako izgleda – otkrivaju nam. Ako vam nije do tradicije, možete posjetiti neki od zaista brojnih dobrih lokala i restorana u Tallinnu. Cijene su niže nego u većim europskim gradovima, ali ipak više od Zagreba za dvadesetak posto želite li jesti u restoranima ili u nekim drugim objektima. Kad je riječ o pivu, imaju stvarno kvalitetnih neovisnih pivovara, među kojima prednjački Pöhjala. Pivo je također nekih 20 posto skuplje nego u Zagrebu. U tome su Estonci majstori, kuhanje piva ondje je duga tradicija. Svakako trebate probati mõdu, pivo s medom. Od pivnica, jedan je od popularnijih lokala Koht u starom gradu, dok se kod crkve sv. Nikole nalazi Põrgu. Također, ulična je ponuda pogotovo starog grada bogata tako da se može proći i bitno jeftinije nego u restoranima, pogotovo oni kojima ne treba višak kalorija.
Mnoštvo rukotvorina
Prava su blagodat starog Tallinna njegove tržnice. Slično kao i u našim gradovima, i u Tallinnu je ispred gradske vijećnice u starom gradu postavljena božićna tržnica. Ondje je i najstarija ljekarna u Europi koja još radi. Apteek postoji od 1422. godine, a jedan je njezin dio danas muzej medicine. Ispod zidina starog grada pronaći ćete tržnicu pletivom. Inače je ponuda rukotvorina u Tallinnu gotovo nevjerojatna. Gotovo u svakoj ulici pronaći ćete poneku trgovinu s različitim rukom izrađenim suvenirima, a nedaleko od tržnice pletivom mali je plac s desetak štandova gdje se nude najrazličitije rukotvorine. Računajte ipak na nešto veću cijenu, za ljepši suvenir potrošit ćete 30-tak eura, možda i 60, a uz lokalne memorabilije, tu su i rukom izrađene babuške pa i kopije Fabergeovih jaja.
Ništa čudno, draguljar Gustav Fabergé, otac Petra Karla Fabergéa, tvorca poznatih skupocjenih jaja, rođen je u Pärnuu u Estoniji. Svakako je vrijedno odvojiti dane godišnjeg odmora za Tallinn pa obići barem neki od više desetaka muzeja, prije svega muzej umjetnosti KUMU ili Pomorski muzej koji smo obišli te imali priliku zaviriti i u pravu ratnu podmornicu britanske proizvodnje, nekada u sastavu estonske ratne mornarice uz, dakako, brojne druge eksponate u zaista velikom i atraktivnom prostoru. Palaču Kadriorg treba također posjetiti. Izgradio ju je Petar Veliki, a danas je također muzej.
Iz Tallinna možete krenuti i na izlete. Helsinki je odmah “preko puta”, vožnja javnim prijevozom nije preskupa – 15 eura u jednom smjeru. Iako sumnjamo da ćete, barem pri prvom posjetu, tražiti neku drugu lokaciju.
i to je to, estonija je u biti taj grad, talin. ni riječi o diskriminaciji najveće manjine, zabrane govora na 'materinjem' jeziku, ni riječi o korupciji i neimaštini, ni riječi o opustjeloj zemlji, sa praznim selima i malim gradićima... zemlji napustilo više od četvrtine stanovnika, i to onih najproduktivnijih, pa se sad svaki rast pozna kao strahoviti, jer kad radiš sa malim brojkama svaka tisuća je iznimno velika i pozna se. velite, gostoljubivi... hm, nema sjevernog naroda da je gostoljubiv, pričljiv, veseli. na primjeru ove ispostave danske banke vidimo da su jednako veliki lopovi kao i drugi.