Buktinje u Dalmaciji rasvijetlile su napete odnose između Banskih dvora i Pantovčaka. Premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović više kohabitiraju nego što surađuju kao dva lidera proistekla iz iste stranke – HDZ-a. Što i nije neočekivano jer oboje ustraju na svojim pozicijama moći, samo što su ovlasti predsjednice znatno manje nego one premijera. Napetost je bila još izraženija i u mandatu premijera Milanovića i tadašnjeg predsjednika Josipovića, iako je Josipović tada postao predsjednik kao kandidat SDP-a i ostalih stranaka lijeve koalicije.
Nepotrebni sukobi
Posljednja izjava predsjednice RH o nepravodobnom angažmanu vojske u borbi protiv požara, zbog koje je ministar obrane Damir Krstičević ponudio ostavku, izazvala je konsternaciju u krugu ljudi bliskih premijeru Plenkoviću. Naši izvori iz vrha HDZ-a smatraju da je K. Grabar-Kitarović tom kritikom napravila veliki gaf pod utjecajem ljudi iz svojeg okruženja, a da joj je, zapravo, osnovna namjera bila PR-ovski spasiti sebe jer je u vrijeme požara bila u službenom posjetu Austriji (koji je u utorak prekinula i stigla u Dalmaciju, nap. a).
– Reagirala je vrlo neprimjereno i nekorektno prema Vladi, objektivno ne vidim nijedan razlog za takav napad. HDZ ju je kandidirao za predsjednicu i njoj su sukobi s Vladom nepotrebni. Jedini motiv za takve napade nalazim u njezinu okruženju i činjenici da nema velike ustavne ovlasti pa kao i njezini prethodnici, sjetimo se Mesića, želi biti važnija nego što jest – sažeo je kritiku iz perspektive HDZ-a izvor iz vodstva te stranke.
On smatra da je predsjednica iz Austrije pod utjecajem vijesti i komentara na društvenim mrežama, gdje se i nju prozivalo, PR-ovski situaciju htjela okrenuti u svoj korist, ali je pritom “potpuno krivo procijenila i nesmotreno napala ministra Krstičevića, a time i Vladu”. Iako su novi predsjednički izbori tek za dvije i pol godine, na naše pitanje hoće li HDZ ponovno podržati Grabar-Kitarović u toj kandidaturi, naš izvor iz vrha HDZ-a dao je indikativan odgovor:
– O tome se još nije razgovaralo, logika bi bila da ona opet bude HDZ-ov kandidat. Međutim, predsjednica mora voditi računa da ne može udarati po Vladi i ministrima, pogotovo onome koji je neupitan. HDZ ne može trpjeti štetu zbog njezina PR-a, zato ćemo prije donošenja odluke o podršci sve dobro analizirati – rekao je naš sugovornik.
Iako je K. Grabar-Kitarović bila kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu u vrijeme Karamarka, i s njim je vrlo brzo zahladila odnose. On joj je bio zamjerio što mu kao relativnom pobjedniku izbora 2015. nije dala mandat za sastavljanje Vlade, što ona nije ni mogla jer Ustav propisuje da mandat ide onome tko uživa podršku većine zastupnika.
S nestranačkim premijerom Oreškovićem (u prvoj Vladi HDZ-a i Mosta) predsjednica je zaratila kada mu je usred konferencije za novinare poslala zahtjev za smjenu tadašnjeg šefa SOA-e Dragana Lozančića, što Orešković nije htio odmah učiniti, nego tek nakon tri mjeseca. Premijeru Plenkoviću predsjednica se najviše zamjerila (prije ovog posljednjeg sukoba oko vojske i požara) kada je usred krize vlasti HDZ-a i Mosta, dok je Plenković krpao novu većinu i baš na dan kada je Gordan Jandroković izabran za novog šefa Sabora, sazvala razgovore (ne konzultacije) na Pantovčaku kao bi ispitala ima li potencijala za novu parlamentarnu većinu.
Nisu na suprotnim pozicijama
Tada su se iz HDZ-a čule kritike da je te razgovore sazvala premijeru iza leđa i da u tom trenutku nije imala ustavne ovlasti da to radi. Kada je riječ o vanjskoj politici, razlike između njezinih sukreatora, premijera i predsjednice, najvećim dijelom dolaze kao posljedica njihovih karijerno-formativnih godina i biografije. I Plenković i K. Grabar-Kitarović dolaze iz iste kuće – Ministarstva vanjskih poslova, no tamo su se bavili različitim temama – Plenković je od početka bio uključen u europske integracije, kasnije je radio u Francuskoj i Bruxellesu i blizak je s liderima u europskim institucijama.
K. Grabar-Kitarović bavila se Sjevernom Amerikom, da bi u SAD-u bila veleposlanica, a onda obnašala funkciju i u NATO-savezu. Stoga će kao prvi impuls Plenković gledati prema EU, a Grabar-Kitarović prema SAD-u. No ne može se reći da su na suprotnim pozicijama. Primjerice, jednako gledaju na budućnost EU i Hrvatske apostrofirajući da je neprihvatljiva Europa s više brzina, protiv su odvajanja starih članica u čvrstu jezgru, što bi Hrvatsku ostavilo na periferiji te inzistiraju na koheziji, ali i na strateškom partnerstvu sa SAD-om.
Plenković nije u prvom redu europskih političara koji će aplaudirati Donaldu Trumpu, ali će surađivati, što se uostalom vidjelo i za nedavnog posjeta ministra Krstičevića toj državi. U kontaktima sa SAD-om prednjači predsjednica, posebice kroz inicijativu Tri mora. Plenković tu inicijativu prepušta predsjednici. No krivo bi bilo reći da je protiv nje jer, da je tako, ne bi na summit inicijative u Varšavi slao ministricu Dalić i ministra energetike Ćorića.
Premijer stavio veleposlanika 'na čekanje'
Možda je dosad najveći “spor” bio oko veleposlanika, i to ne oko samih imena, već oko dinamike. Predsjednica je gotovo od dolaska nas vlast Oreškovićeve Vlade apostrofirala da neki veleposlanici ne rade dobro, no već tada stigao joj je signal da će svi odraditi mandat.
Kritike diplomata, posebice Joška Pare koji je bio u Washingtonu, nastavile su se i za Plenkovićeve Vlade. Štoviše, u intervjuima je predsjednica isticala kako neki veleposlanici rade protivno državnoj politici. I na Večernjakovoj konferenciji istaknula je kako poduzetnici nemaju pomoć diplomata.
Imenovanje novih veleposlanika vuklo se neko vrijeme, a popis prijedloga imena koji moraju usuglasiti “stajao” je kod premijera neko vrijeme, uz nezadovoljstvo Pantovčaka. Premijer je pak objašnjavao da će se sve stići na vrijeme.
Premijer i predsjednica ne vode različitu vanjsku politiku
1. S Njemačkom sukob oko BiH i imigranata
Predsjednica je kritizirala njemačku kancelarku Angelu Merkel vezano za imigrantski val, no i Plenković ima nesuglasice s Njemačkom, primjerice oko BiH. Do sada u javnost nije iscurio podatak da su se, pri dogovaranju zajedničkih stajališta EU o BiH, iza zatvorenih vrata vodile žestoke rasprave između Hrvatske i Njemačke. Hrvatska je uspjela četiri puta blokirati njemačku inicijativu o građanskom konceptu u BiH te je EU izašao s kompromisnim stajalištima u kojima se ističe važnost reforme izbornog zakona koji je malim, ali sukcesivnim promjenama doveo do situacija da predstavnike Hrvatske biraju drugi narodi. Taj stav podržava i predsjednica.
2. Rusija - i kritika i suradnja
S Rusijom oboje grade odnose, ali i kritiziraju. Predsjednica je prva probila led sastavši se s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu u veljači. Ali samo dan prije sastanka predsjednica je na jednom panelu ocijenila da je miješanje Rusije prijetnja integracijama zemalja jugoistočne Europe u EU i NATO, no nakon toga ponavljala je stav da se s Rusijom mora surađivati. Plenković je dva puta iziritirao Moskvu izjavama o ruskoj agresiji na Ukrajinu i nuđenjem iskustva mirne reintegracije. No njegov je ministar vanjskih poslova Davor Stier prvi posjetio Moskvu nakon pauze od 10 godina. (Sandra Veljković)
čemu služe ovakvi članci i zašto se otvoreno na napiše istina? koji je to gaf Kolinda napravila? je li činjenica da je vojska izašla na teren gasiti? je. je li vojska dobila poziv da pomogne u gašenju? nije. je li vojska ispravno reagirala kad je sama izašla na teren gasiti? je. pa jel nekome nije jasno da je glavni vatrogasni zapovjednik trebao odgovarati još prekjučer? nije li izgorilo pola Dalmacije? zašto nije zvao vojsku??? i koga se tu još štiti?