Kao reporter proveo sam dosta vremena s običnim ljudima iz našeg kraja, naslušao se njihovih životnih priča, koje su često puta bile nevjerojatne i prava poslastica za moje urednike. Neke su bile smiješne, neke tužne, a neke graničile s nemogućim...
U većini njih, ispisujući njihove ispovijesti, mogle su se jasno razlučiti dileme čovjeka koji je odrastajući na surovom kamenjaru upoznavao život u velikom gradu kamo se doselio, u inozemstvu, gdje ih je većina, zarađujući kruh, ostavila svoju mladost. Upoznao sam i one koji su švercajući duhan prehranjivali svoje obitelji, školovali sinove i kćeri koji su danas netko i nešto u sredinama gdje žive.
Sve vam to pričam iz jednostavnog razloga što je Hercegovac u mnogim medijima, u brojnim ušima urbanih rasista, još sinonim za nešto nevaljalo, za neku prevaru, neku sumljivu rabotu. O razlozima toga često puta sam pisao na ovom mjestu i rekao kako krivnju za to djelomično snose i neki naši čudaci, koji su baš takvima davali previše štofa za oblikovanje javnosti po njihovim mjerilima kada je u pitanju njihovo poimanje Hercegovine i Hercegovaca.
No, ostavimo to sada po strani, jer glavni razlog za ovu moju kolumnu je jedan tekst iz jednog nacionalnog tjednika koji otvara navodni skandal o tome kako Hercegovci sumljivim novcem kupuju Makarsku. A cijela priča zakotrljala se zbog pritužbe lokalne aktivistice Maje Milete, koja je prijavila malverzacije sa zemljištem na najatraktivnijoj makarskoj lokaciji Biloševac. Ne ulazim u to je li u tom slučaju bilo malverzacija ili ne, samo me zapanjuje činjenica da se, ako je bilo malverzacija, njezini počinitelji vode pod jednu etničku skupinu, a ne nazivaju se pravim imenima.
U Hercegovini kao i drugim krajevima Bosne i Hercegovine, kao i Hrvatske, budale se uvijek nazivaju budalama, lopovi lopovima, preveranti prevarantima. Te karakterne osobine pojedinaca pripisuju se samo pojedincima, a ne jednoj etničkoj skupini kao u tome i brojnim drugim slučajevima - Hercegovac je, drž te lopova!
A to da uspješni i snalažljivi ljudi, kao što su neki iz Hercegovine, svoj novac ulažu u profitabilne projekte, nije samo karakteristika Hercegovaca, nego svih uspješnih ljudi. Je li tko pita odakle Štroku novac za hotele u Dubrovniku te raznim drugim investitorima koji svoj novac ulažu u neke druge projekte po Hrvatskoj. Ako je to slučaj za istragu, kao u pitanju Makarske, onda neka se time bave institucije koje su zadužene za to.
I još na kraju! Na svu sreću, prošla su vremena kad su ljudi iz našeg kraja imali novac, a nisu znali kako ga pametno uložiti, nego su gradili kućetine po rodnom kraju, ulažući u njih i posljednji pfenig, a danas one zjape prazne. Pedesetih godina prošlog stoljeća, pričali su mi naši ljudi koji su nosili duhan po tim obalnim mjestima, baš ti ljudi nudili su danas vrlo atraktivne parcele uz more za torbu duhana. On je tada bio bogatstvo, a danas su bogatstvo te parcele.
