Zvona za uzbunu zvone u Londonu, Bruxellesu, Berlinu, i Zagrebu. Brine nas Brexit, ali razlozi za brigu su pogrešni. Panika nas hvata od pomisli da će se smanjiti iznosi iz fondova EU koji se poput bujice trebaju sliti u škrinje naše Vlade. Strahujemo da će mobilnost unutar EU postati stvar prošlosti. A blijedi i mogućnost priključivanja BiH, Srbije i Makedonije Europskoj uniji. Ovi problemi ne ulijevaju nadu, ali pravi problem za Hrvatsku – jest vrijeme.
Od rata je prošla 21 godina. Od članstva u EU tri. Prošlo je 7 mjeseci otkako smo izglasali reformističku Vladu. No, u našem domu i dalje vlada nered. Imali smo nekoliko godina nevjerojatne ekonomske sreće – nezapamćeno niske kamate i samouništenje naše najveće konkurencije u turizmu. Taj smo nalet sreće iskoristili kao pur pjenu kako bismo začepili goleme rupe u našem oronulom ekonomskom modelu dok izbjegavamo značajne strukturne reforme. Sada nam ponestaje i vremena i sreće.
Ekonomije Ujedinjenog Kraljevstva i EU neće se urušiti. Njihov će rast vjerojatno biti usporen, dok će funta i euro izgubiti na vrijednosti. Nedvojbeno je da će s vremenom pronaći zajednički jezik, ali ova neizvjesnost utjecat će na kreditni rejting Ujedinjenog Kraljevstva i članica EU, uključujući i Hrvatsku. Engleska središnja banka i Europska središnja banka dodatno će smanjiti kamate i pumpati još više novca u sustav kako bi pokušale doskočiti stezanju ekonomije. Strategija smanjivanja kamata bit će pod ogromnim pritiskom jer će dovesti do dodatne devalvacije funte. Pritom je moguć porast inflacije, a s obzirom na dosadašnja iskustva – ta strategija neće pokrenuti ekonomiju Ujedinjenog Kraljevstva i EU. Što će se zatim dogoditi? Kamate će porasti, a naš će kreditni rejting stagnirati ili dodatno pasti.
Možemo nagađati što će se dogoditi s Ujedinjenim Kraljevstvom i EU, ali na to ne možemo utjecati. Međutim, možemo pretpostaviti da će pojačani pritisak na kreditni rejting i kamatne stope negativno utjecati na hrvatsku ekonomiju. Ali na to možemo utjecati ako se dobro pripremimo za nadolazeće izazove. HDZ je u stanju šoka, nema ni vođu ni smjer. Stranka pokušava održati kontrolu nad promjenama na vrhu bez mnogo unutarnjeg nereda, odnosno bez značajnih izmjena u članstvu, programu i u vrhu stranke. SDP je već obavio takvu “promjenu bez promjena” i sada sjedi sa strane i čeka da nas ponovno povede nikamo. Most je u kratkoročnom uzletu, ali je bio ključni element Oreškovićeve besciljne kampanje “ostanite mirni i nastavite voditi” koja nije urodila reformama. Brexit je zapalio fitilj Hrvatske. Imamo tri mjeseca da sve dovedemo u red. Ako dotad ne budemo imali vjerodostojnog vođu, tim i strategiju za provođenje strukturnih reformi bez odgode, ponestat će nam vremena i ponovno ćemo skliznuti u recesiju, a riskiramo i nemogućnost otplate dugova te još intenzivniji val odlaska mladih Hrvata. Naši vođe moraju prestati razmišljati o ostalima i fokusirati se na sređivanje situacije u vlastitu domu, gdje njihove odluke nešto i znače.
