O pojačanim vojnim aktivnostima u Rusiji, ali i u istočnim zemljama NATO-a razgovarali smo s Anvarom Azimovim, veleposlanikom Ruske Federacije u RH, koji je objasnio stav Moskve prema EU, Zapadu, NATO-u i Hrvatskoj.
Je li Rusija prijetnja miru, kako se posljednjih dana često tvrdi?
Rusija nije prijetnja, Rusija je partner EU i želimo imati strateško partnerstvo sa zemljama EU. I imali smo ga, sve do događanja u Ukrajini, no to je bio preduvjet za promjenu odnosa. Rusija nikada nije bila prijetnja europskom kontinentu. Upravo suprotno, Rusija je spasila Europu tijekom 1. i 2. svjetskog rata, a sada Rusija, SAD i nekoliko zemalja spašavaju svijet od najveće prijetnje današnjice, od terorizma. Ne razumijemo zašto Rusiju drže prijetnjom. Nije Rusija u ekspanziji, već se NATO približava ruskim granicama. Spremni smo surađivati sa svim europskim državama. Prioritet je naše politike uspostaviti dobre političke, gospodarske, trgovinske odnose. Budućnost ovisi o strateškim odnosima s EU, s NATO-om.
Zabrinutost izaziva gomilanje oružja na granicama Rusije i europskih zemalja?
Mi smo spremni za razoružanje, za smanjenje raketnog potencijala, povlačenje raketa s ruskih granica koje se danas mogu smatrati prijetnjom europskim zemljama. Jedan od opasnih poteza NATO-a bilo je postavljanje raketnog štita u Europi. Glavna prijetnja današnjice nije Rusija, već međunarodni terorizam.
Proturaketni štit usmjeren je protiv Rusije. Nije ozbiljno govoriti da opasnost dolazi iz Irana ili Sjeverne Koreje. Nama je jasno što se događa s raketnim sustavom u Europi, da je usmjeren protiv nas. Morali smo poduzeti protumjere. Uzduž naše granice prema europskim zemljama postavljene su rakete koje su sada usmjerene na Europu. Naciljane su na zemlje NATO-a, ali postoje dvije opcije. Prvo, ako je raketni štit doista namijenjen zaštiti Europe od terorizma, spremni smo biti dio raketnog sustava. Drugo, spremni smo ukloniti naše rakete ako raketni štit ne bude usmjeren protiv Ruske Federacije.
Iskreno, ne razumijemo koja je svrha tih manevara jer mi ne želimo utrku u naoružanju niti bilo kakve sukobe sa Zapadom. U ovom sukobu nitko ne pobjeđuje jer i mi i Zapad trošimo vlastite resurse i sredstva, a za to nema potrebe. Želi se prisiliti Rusiju da troši što više novca za naoružanje umjesto da se taj novac koristi za gospodarski razvoj.
Sankcije uvedene Rusiji ne doprinose stabilnosti?
Rusija postaje sve snažnija. Prije događanja u Ukrajini Rusija je jačala i svemu ovome što se događa oko Ukrajine cilj je obuzdati Rusiju. Siguran sam da bi Zapad, da nije bilo ukrajinskog problema, našao neki razlog za obuzdavanje Rusije.
Sada je Zapad u teškom položaju jer su negativne posljedice puno jače za EU i Zapad. Hrvatska je dio EU i NATO-a i također je dijelom sankcija. Također gubi. Ruski biznismeni neće ulagati u zemlju koja nam nameće sankcije.
Ujedno, zbog smanjenog izvoza Hrvatska, prema našem proračunu, gubi oko 300 milijuna eura. Spremni smo bili kupovati poljoprivredne, farmaceutske proizvode, kozmetiku... Naša procjena, koju smo napravili prije uvođenja sankcija, bila je da će trgovina s Hrvatskom dosegnuti 3 milijarde dolara. Sada je sve to stalo, razmjena je tri puta manja. Rusija je jedan od najvećih trgovinskih partnera Hrvatske, no sada se naši potencijali koriste sa samo dvadesetak posto.
Rusija je u sukobu sa susjedima poput Gruzije ili Ukrajine?
Mi podržavamo teritorijalni integritet svih zemalja. Uključujući Ukrajinu ili Gruziju s kojom smo bili 2008. u sukobu, ali samo zato što su napale Južnu Osetiju i Abhaziju. Da se nismo umiješali, tamo bi bio masakr. Slično je i s Ukrajinom. Regija Donbasa, baš kao i Južna Osetija ili Abhazije, htjela se priključiti Rusiji, no mi smo to odbili, to ne podržavamo. Ali štitimo ruski narod. Donbas nije pod kontrolom Rusije. Tamo nema regularnih ruskih vojnih postrojbi.
Ako netko ne ispunjava sporazum iz Minska, onda je to ukrajinska strana. Niti su raspisali izbore niti su ispunili cijeli niz dogovorenih mjera prema sporazumu. Ako bi doista sankcije uvodili zbog ukrajinskog pitanja, onda bi sankcije trebale biti uvedene Kijevu koji sve opstruira, a ne Moskvi. Uostalom, Rusija podupire teritorijalni integritet Ukrajine i smatra da Donbas treba biti u sastavu Ukrajine, ali s posebnim statusom.
Kakva je ruska uloga u Siriji?
U Siriji ne želimo ponavljanje onog što se dogodilo u Libiji i Iraku. Da je u tom trenutku Rusija bila jaka kakva je sada, nikada ne bi dopustila uništavanje tih dviju država. Svi imamo zajedničkog neprijatelja, međunarodni terorizam. Prema našim procjenama, iz zemalja bivšeg SSSR-a u Siriji se danas nalazi oko 5000 islamističkih terorista i ne želimo da se oni vrate. ISIL može biti potpuno uništen samo zajedničkim djelovanjem Rusije i SAD-a.
Mi podupiremo Assada i podupirat ćemo ga i dalje jer je on jamac ujedinjene Sirije. Još jednom, ne želimo da se ponove Libija i Irak. Ne uvjetujemo da on ostane zauvijek; kada se omoguće izbori i politički dijalog, neka sirijski narod odluči na izborima o svojoj sudbini.
Opozicija je iza ISIL-a i ponekad napadnemo i njih. Slično se događa i s američkim napadima, oni napadnu ne samo ISIL već i snage odane Assadu. U Ženevi dogovaramo izmjenu podataka. Kažemo Amerikancima, dajte nam ciljeve koje treba napasti. Budućnost rješenja problema u Siriji potpuno je uništenje ISIL-a i na dobrom smo putu. Nama Sirija nije bitna zbog vojne infrastrukture. Imamo dvije baze, ali one nam nisu bitne. Možemo i bez njih, i spremni smo se povući.
A odnosi s Turskom?
Podržavamo Erdoğana, ne uplećemo se u njihovu unutrašnju politiku, ali Erdoğan je, baš kao i Assad u Siriji, izabrani predsjednik. Želimo uspostaviti ponovno visoku razinu suradnje s Turskom jer ona je jedan od glavnih partnera.
Kakvi su pak odnosi s Hrvatskom, a kakvi sa Srbijom?
Poštujemo hrvatski izbor za NATO i EU, ali to članstvo ne smije biti prepreka za razvijanje odnosa s Rusijom. To bi odgovaralo i vama i nama. Poštujemo vanjsku politiku Hrvatsku, želimo da riješe sve bilateralne probleme sa svojim susjedima. Ne miješamo se, no istovremeno molimo hrvatsko vodstvo da pronađe realistična rješenja. Balkan je bitan i Rusiji i SAD-u i EU, i želimo imati dobre odnose sa svima, no bolje razvijene odnose imamo sa Srbijom. U svakom slučaju, ne želimo da Hrvatska promatra Rusiju kroz prizmu naših odnosa sa Srbijom.
Meni je divno kako Hrvati vole svoju zemlju, divim se tome, no istovremeno jedna od mojih negativnih impresija jest vaša velika ovisnost u vanjskoj politici o Zapadu. Godinu sam dana ovdje i pokušavao sam deset ministara pozvati u Rusiju, na forume, konferencije... Nitko od njih nije posjetio Rusiju. Dajemo političke signale, mi ne želimo izvući Hrvatsku iz EU i NATO-a, ali istovremeno Rusija može nadopuniti ono što vam nedostaje. Hrvatske mandarine, kruške, riba... Sve to dolazi na rusko tržište, ali kroz treće zemlje, i oni na tome zarađuju, a ne vi. Naravno, sankcije će se završiti za godinu ili dvije, a Rusija će tada postavljati narudžbe za kupnju roba, ali procjenjujući tko se kako ponašao u vrijeme sankcija. A u tom slučaju Hrvatska neće dobro proći.
U Rusiji su uskoro izbori?
Da, bit će održani izbori za Dumu i naše će veleposlanstvo organizirati glasačka mjesta u Hrvatskoj. Pozivam sve ruske državljane koji se nalaze u Hrvatskoj da izađu na izbore.
>> Putin i Obama održat će sastanak na rubu summita G20 u Kini
Hrvatska ne gleda svoje interese, nego slijepo sluša što joj kažu zapadni gospodari. Kada je itko čuo da je Hrvatska rekla "Ne" Americi, Njemačkoj ili Briselu jer nešto nije u njenom interesu. Sjećam se da je Libija svojevremeno htjela kupiti ratne brodove od Hrvatske, ali Amerika je rekla "Ne". Hrvatska je izgubila stotine milijuna eura, a onda je Francuska sklopila posao sa Libijom i pokupila novce. Ili ono kad nismo smjeli proglasiti gospodarski pojas na Jadranu zbog protivljenja Italije, i pazi sad, Slovenije, iako obadvije te zemlje imaju gospodarski pojas. Brisel je kao Rusiji uveo sankcije, ali to ne sprečava Njemačku da sklapa sa njom poslove oko plinovoda. Kad se Rusiji ukinu sankcije, vrlo lako se može desiti da ova napravi neki osvetnički potez i zabrani uvoz hrvatske robe u Rusiju (mi u Rusiju izvozimo više nego uvozimo). Nema Hrvatskoj napretka dok se god naši političari ulizuju zapadu za vlastiti prosperitet (briselske i NATO fotelje), a ne gledaju interese vlastitog naroda.