Zamislite da živite u lijepoj maloj kućici. Nije posebno velika, ali ste je sagradili s ljubavlju i gosti su uvijek dobrodošli. Okružena je malim vrtom s ogradom koja vašeg psa drži unutra, a nepozvane uljeze vani. Usto imate ulazna vrata koja noću zaključavate i prozore koje možete čvrsto zatvoriti kako bi vas zaštitili od kiše i insekata. To što imate ogradu ne znači da imate fobiju od susjeda, kao što ni to što imate vrata ne znači da imate fobiju od gostiju, ni to što imate prozore ne znači da imate fobiju od insekata – sve ovo samo znači da ste razborit vlasnik svojeg doma.
Kada vam netko pozvoni na vrata, pitate tko je. Ako ih poznajete, pustite ih unutra. Ako ne, svoja vrata polako i oprezno otvarate kako biste saznali tko su i što žele. Ako se osjetite ugroženo, zatvorite vrata ili pozovete policiju. Ako ih je više od 20, sigurno zovete policiju. No kada golem val ljudi izbije na vašu granicu, ne daj Bože da ih pitate za njihove namjere ili da poštuju vaše zakone. U našim neurotičnim ne-diskusijama o osjetljivim temama, osim ako ne zagovarate potpuno popuštanje u svemu, obilježeni ste kao ksenofob, zaostao i licemjeran kršćanin. Vrlo je važno koliko god je moguće smiriti naše emocije i prozivanja i usredotočiti se na činjenice.
Mogućnost smještaja tražitelja azila trebala bi se voditi činjenicom da je Hrvatska mala zemlja s ograničenim resursima. U slučaju da osjećate sram zbog postavljanja ograničenja na naše dobročinstvo, podsjetio bih vas da smo se na tom području već iskazali. Hrvatska je nedavno primila 700.000 izbjeglica, od kojih su 70% bili Bošnjaci čija je vojska u isto vrijeme progonila Hrvate iz dijelova Bosne i Hercegovine. Prihvaćanje tolikog broja izbjeglica jednako je kao da ih Njemačka udomi 13 milijuna.
Činjenica da većina Hrvata nije živjela pokraj ljudi s radikalno različitim kulturama ovu raspravu pretvara u nešto slično karikaturi. Postoje oni koji se boje mogućnosti naseljavanja muslimanskih fanatika kojima je jedini cilj uništavanje Zapada. Na drugoj strani stoje oni koji imaju romantičnu sliku tražitelja azila kao izgladnjele djece i uplakanih žena u neposrednoj opasnosti koji jedva čekaju se prihvatiti posla. Obje predodžbe su lažne. Velika većina tražitelja azila o kojima danas govorimo nisu izgladnjela siročad, nego su uglavnom vojno sposobni muškarci, koji su do sada napustili 5 ili 6 sigurnih zemalja.
Pobornici otvaranja vrata širom tvrde da imigranti donose energiju ekonomijama Europske unije koje su na kraju snaga te za pozitivan primjer daju Kanadu i SAD. No, svi koji dolaze na vaša vrata nemaju jednake namjere. Velika većina američkih i kanadskih imigranata dolaze s legalnim vizama i u potrazi za boljim mogućnostima zapošljavanja. S druge strane, ovi dečki jure glavom bez obzira prema zemljama s najvećim socijalnim naknadama, što nam sugerira da ekonomska revitalizacija tih zemalja nije visoko na listi njihovih prioriteta.
Interesantno je da se razlika između postotka zaposlenih imigranata iz EU (75,5%) i onih koji nisu iz EU-a (50,2%) najviše vidi u Švedskoj, gdje su socijalne naknade najviše, a razlika je još veća u usporedbi s populacijom švedske nacionalnosti (31.1%, sve Eurostat 2013). Problemi koji se vežu uz integraciju imigranata koji ne dolaze iz Europe bili su jedan od glavnih razloga nasilnih prosvjeda u stockholmskim predgrađima 2013., što je pogodovalo usponu antiimigracijske stranke Švedskih demokrata koja je sada najpopularnija stranka.
Naposljetku, danas imamo 60 milijuna ratom raseljenih ljudi po svijetu. Samo Sirija ih ima 9,5 milijuna, a Irak 3-4 milijuna. Hrvatska je pristala stalno prihvatiti do 12.000 izbjeglica, a ne 1600 kao što Vlada tvrdi jer smo prema zakonu EU obvezni ujediniti ih s njihovim obiteljima (prosječna obitelj ima 6,3 do 7,4 člana). Što će se dogoditi ako ne budu mogli ići dalje i broj naših novih sugrađana naraste za 200.000 ili 500.000?
Ako širom otvorimo vrata, kao što mnogi emocionalno zagovaraju, postavlja se pitanje koliko ljudi smo spremni prihvatiti i uzdržavati? Je li to 200 do 500 tisuća koji, izgleda, upravo pristižu ili svih 9,5 milijuna iz Sirije? Ako primamo Sirijce, zapostavljamo li Iračane ili druge ratom zahvaćene nacije? Valovi imigracije ovise o pronalasku najlakšeg puta do željenih odredišta. Jednom kad se te rute pronađu, broj imigranata koji putuju tuda eksponencijalno raste.
Izbjeglicama možete pomoći samo ako imate funkcionalnu državu, a to počinje na samim granicama. Ovo bismo već trebali znati budući da je činjenica da nismo kontrolirali svoj teritorij prepreka našem priznanju kao neovisne države. Trebali bismo biti velikodušni prema gostima koji nam dolaze u kuću, ali ne bi nas trebalo biti sram ponašati se kao razborit vlasnik svoga doma.
Što medijska propaganda napravi od priče o tzv "izbjeglicama" to je čisti terorizam,što ne prenose izjave isila da je među tzv izbjeglicama jako puno isilovaca.