Poruka Njemačke da bi Hrvatska trebala poštovati arbitražnu odluku oko Savudrijske vale razbjesnila je mnoge Hrvate. U dijelu hrvatske javnosti Njemačka se iz starije brižne sestre prometnula u zlu maćehu, piše Deutsche Welle.
„Treba se osvetiti Merkelici pa neka razmišlja. To je božja kazna za ponašanje prema Hrvatskoj!“ jedan je od komentara čitatelja na prilog o neredima i opustošenim ulicama Hamburga za vrijeme održavanja summita G20. „Dolje Deutsche Welle, glasnik neprijateljske Njemačke“, komentar je na vijest o stajalištu Europske komisije o arbitražnoj presudi u sporu između Hrvatske i Slovenije. „Danke frau Merkel", napisao je jedan od komentatora na samu vijest o okončanju arbitraže koju je i prije pravorijeka Zagreb odbio. I riječ je tek o pristojnijem izboru utisaka na društvenim mrežama koji su posljedica stava njemačke vlade da bi Hrvatska trebala poštivati odluku Stalnog arbitražnog suda u Haagu u slučaju graničnog spora oko Savudrijske vale.
A sve do nedavno, Njemačka je u Hrvatskoj bila poimana kao izrazito prijateljska zemlja koja je ne samo pomogla Hrvatskoj u njenom osamostaljenju, već joj je bila i glavni partner prilikom pregovaranja o ulasku u Europsku uniju. „Njemačka će kao najbogatija i najpametnija članica u EU razredu pomoći novoj članici (Hrvatskoj, op. a.) da se brzo prilagodi", navod je iz dnevnog tiska iz sredine 2011. godine. No prilagodba, čini se, i ne ide posve glatko.
Danke Deutschland
Njemački turisti već se desetljećima spominju kao najvjerniji gosti Jadrana čiji je broj narastao na čak 2,5 milijuna. O nekad, iz hrvatske vizure, idiličnim odnosima svjedoči i pjesma s početka devedesetih Danke Deutschland s kojom su Hrvati pokazali zahvalnost Njemačkoj za napore uložene u međunarodno priznanje ove nekad jugoslavenske republike. Među naivnijim građanima gotovo da prevladava mišljenje kako se Merkel uz jutarnju kavu prvo informira o stanju u Hrvatskoj te da Njemačka bezrezervno može naložiti svim članicama i institucijama Unije kakav stav prema Zagrebu trebaju zauzeti. Razlog tomu možemo tražiti i u čestom naglašavanju bliskosti vladajuće Hrvatske demokratske zajednice i Demokršćanske Unije CDU/CSU, što se obavezno koristi u svakim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj.
Ipak, klicu nezadovoljstva njemačkom politikom možda treba potražiti u događajima od prije dvije godine. Kancelarka Angela Merkel, prva žena Europske unije – kako je tituliraju hrvatski mediji – optužena je u desnijim krugovima još u vrijeme prohodnosti balkanske rute, za privlačenje migranata u Hrvatsku. Iako se gotovo nitko od tih migranata nije zadržao u Hrvatskoj koja i sama ima golemu ekonomsku migraciju u Njemačkoj. Čak je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović tada poručila da je Merkel „povlačenjem ručne kočnice napravila kaos na cesti."
Srbija je novi favorit Njemačke, u zadnje se vrijeme čuje od analitičara koji misle da je upravo srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić „učiteljičin miljenik“, a učiteljica je, dakako, Merkel. Dojam da je Hrvatska u magarećoj klupi, pojačan je priopćenjem njemačke vlade baš u trenutku dok je premijer Andrej Plenković govorio da Hrvatska neće poštivati arbitražnu odluku o Savudrijskoj vali.
Mitska njemačka uloga
„U kontekstu osamostaljivanja Hrvatska i izlaska iz Jugoslavije, Hans-Dietrich Genscher ima gotovo mitsku ulogu, a zanemaruje se činjenica je on prije toga bio u jako dobrim odnosima s jugoslavenskim vlastima“, u razgovoru za Deutsche Welle analizira hrvatsko-njemačke odnose bivši veleposlanik i predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld Božo Kovačević.
Što je to točno prijateljska zemlja i zašto je to prijateljstvo, barem kada je riječ o glasu javnosti, tako krhko? Da prijateljstvo među državama ne postoji, tvrdili su zadnjih tjedana mnogi poučeni stavom službenog Berlina. No naš se sugovornik ne slaže s tim, ali potvrđuje i da je takvo prijateljstvo ograničeno pojedinačnim interesima zemalja koje se stavljaju u takav kontekst.
„Prijateljskom se smatra ona zemlja koja razumije ciljeve hrvatske politike i koja podržava Hrvatsku u ostvarivanju njenih ambicija. Prva ambicija je bila ulazak u Europsku uniju, a sljedeća je ulazak u schengensku zonu. Posljednje događaje oko arbitraže sa Slovenijom hrvatska javnost jednostrano sagledava“, kaže Kovačević i odmah dodaje da ta javnost s pravom misli da je Slovenija ucjenjivala Hrvatsku na njenom putu prema EU postavljajući kao uvjet nešto što nije predviđeno pravilima EU.
„Da bi se taj problem prevladao, Unija je, pod presudnim utjecajem Njemačke, smislila prijedlog arbitraže i pri tom taj sud nije sudio po međunarodnom pravu mora već je unaprijed dobio zadatak da donese odluku u korist Slovenije. Javnosti je to jasno i naravno da svi sada zanemaruju činjenicu da je Hrvatska ostvarila svoj vitalni interes kroz potpisivanje arbitražnog ugovora i da je Hrvatska u Uniji. Slovenija je tek arbitražnom presudom dobila kakvu-takvu pravnu osnovu za ostvarivanje svoje ambicije koja nije zasnovana na međunarodno pravu“, analizira ovaj bivši veleposlanik i bivši ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja.
Međunarodno pravo vs. politički dogovor
Kovačević kaže da je tada bila riječ o političkom dogovoru, no i da sada hrvatska javnost i vlast objašnjavaju hrvatsku poziciju argumentom međunarodnog prava. „Sada su ti argumenti u koliziji, a Njemačka nastavlja inzistirati na provedbi političkog dogovora iz 2009. godine. Dogodilo se da javnost drukčije percipira nacionalne interese od političkog pristupa Njemačke.“
Negativna percepcija koju dio hrvatskih građana ima prema Njemačkoj u budućnosti bi se trebala promijeniti, misli Kovačević i dodaje: „Problem je, djelomično, u hrvatskom društvu s naglascima na političkom životu. U razdoblju pripreme Hrvatska za ulazak u Uniju i zadovoljavanja uvjeta Unije, naravno, svi predstavnici vlasti inzistirali su na javnoj promociji europskih vrijednosti i nastojali su se ponašati u skladu s tim". Danas, smatra Kovačević, u političkom životu dominira težnja prema reviziji prošlosti.
Pred hrvatsko-njemačkim prijateljstvom izazovna su vremena u kojima će, prema očekivanjima Zagreba, Slovenija pokušati blokirati ulazak Hrvatske u schengenski prostor kao dio ucjene oko priznavanja arbitraže iz koje je Hrvatska izašla još 2015. godine. Njemačka bi, prema riječima našeg sugovornika, trebala djelovati prema drugim članicama da se ta ucjena spriječi.
No bez obzira na sentiment prema političkim stavovima administracije u Berlinu i budućoj ulozi u sporu dviju susjednih država, čini se da će Njemačka i u budućnosti biti obećana zemlja za hrvatske gastarbajtere. Prema Saveznom uredu za statistiku u Wiesbadenu, samo se prošle godine u Njemačku doselilo 56.000 Hrvata, s čime je njihov ukupan broj narastao na gotovo 333.000.
Odrastao sam u Njemačkoj. Njemci nisu niti sami sebi prijatelji, kako mogu biti nekome drugome? Samo interesi dragi nasi političari, prema tome molimo štitite naše interese.