Američki pisac bestselera kao što je to “Da Vin-cijev kod” Dan Brown nekoliko je srpanjskih dana iznenada proveo u Zagrebu. U Zagreb je došao u potpunoj tajnosti. Za njegov dolazak znalo je samo nekoliko ljudi, među njima i oni iz izdavačke kuće VBZ. Povod za prvi posjet planetarno popularnog pisca Hrvatskoj bila je kompozicija koju je Dan Brown, pasionirani skladatelj, skladao za ne-
davno preminulu majku. Kompoziciju je snimila Zagrebačka filharmonija u dvorani Lisinski. Brown je za zagrebačkog boravka dao i tri intervjua, i to Večernjem listu, Gloriji i HRT-u za emisiju Aleksandra Stankovića Nedjeljom u dva.
Prošetao se i gradom, i to od Dubravkina puta preko tajnovitog i strašnog tunela do najužeg centra Zagreba, grada koji ga je oduševio modernošću i progresivnošću. Ali ima jedna stvar koja je dodatno razgalila gosta iz Amerike. Nogomet. Po nedjeljnom dolasku u Zagreb, Brown se odšetao na središnji zagrebački trg gdje je na tisuće ljudi pratilo osminu finala Svjetskog nogometnog prvenstva gledajući dramatičnu utakmicu Hrvatska – Danska.
Browna, koji je u mladosti, kako je sam izjavio za Večernji list, igrao nogomet, oduševilo je strastveno navijanje brojne publike pa je odlučio pogledati i subotnje četvrtfinale između Hrvatske i Rusije. Negdje izvan Hrvatske, naravno, jer je ovu subotu već napustio Zagreb. Večernjaku je rekao da u borbi između Davida i Golijata, uvijek navija za Davida... Uoči, kako se ispostavilo, također infarktne utakmice Hrvatske i Rusije, Brown je na svoju Facebook stranicu stavio filmić koji je sam snimio na utakmici Hrvatske i Danske s kojeg se vidi velika pozornica na Jelačićevu trgu i mnoštvo oduševljenih ljudi obučenih u kockice. U objavi koja se
na Facebooku našla u subotu kasno popodne Brown je napisao da nema ništa ljepše nego pratiti utakmicu Hrvatske i Rusije, i to u društvu prijatelja. A do jučer u nedjelju do pola osam ujutro njegov je nogometno-zagrebački film pogledalo više od 60.000 ljudi!?
Brownovu Facebook stranicu prati više od šest milijuna ljudi. Stoga njegova rečenica “Pozdrav iz Zagreba” ima svoju specifičnu težinu. Baš kao i diskretno navijanje za Hrvatsku. O čemu su svoje, uostalom, rekli i brojni pratitelji njegove stranice u svojim komentarima, pozivajući ga, između ostalog, da jedan od sljedećih trilera o Robertu Langdonu posveti Dubrovniku. I hvaleći Hrvatsku i Zagreb kao jedan od najmilijih im gradova. I nisu to bili samo ljudi hrvatskog porijekla nego i stranci. I u tome i leži snaga nogometa. Sporta koji je protiv rasizma. Sporta u kojem je moguće ostvariti američki san. Sporta u kojem i mali mogu postati veliki.
I sporta u kojem srce vrlo često pobjeđuje novac i silu. Stoga se ne trebaju ljutiti i čuditi ljubitelji kulture kada su Histrioni premijeru “Gričke vještice” zbog utakmice pomaknuli sa subote na nedjelju. Ili kada je također zbog utakmice pomaknut termin koncerta Zagrebačke filharmonije i violinista Juliana Rachlina. Nije to bilo ponižavanje kulture. Nego slavljenje sporta i svih ljudi koje sport ujedinjuje.
