Početak ove godine na plinskom tržištu Europe obilježila su tri događaja koja bi mogla značiti prekretnicu u opskrbi tim energentom jugoistočne Euope, ali i cijelog europskog kontinenta.
Za Hrvatsku je, naravno, najvažniji događaj u tom kontekstu početak rada LNG terminala na Krku, čime su i istočna i središnja Europa, koje ovise uglavnom o ruskim dobavljačima, dobile alternativni pravac dobave plina. Hrvatska godišnja potrošnja plina iznosi oko tri milijarde kubnih metara, do prije nekoliko godina većinu je tih potreba zadovoljavala vlastitom proizvodnjom, a sad većinu tog plina dobiva od ruskog Gazproma. Kapacitet LNG terminala u Omišlju je pak 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje, a svi kapaciteti su već zakupljeni za sljedeće tri plinske godine. Jedan od zakupaca su i Mađari. Prvi tanker s ukapljenim plinom u Omišalj je stigao 1. siječnja iz SAD-a. Komercijalni rad hrvatskog LNG terminala započeo je bez velike pompe, s obzirom na tragične događaje zbog potresa na Banovini. No u Srbiji je na Novu godinu zato bilo svečanije. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je u Gospođincima kod Žablja pustio u rad magistralni plinovod Balkanski tok kojim se ruski plin doprema u Srbiju preko Turske i Bugarske.
Video: Omišalj: Gradilište LNG terminala
– Ovo je od presudnog značaja za dalji razvoj Srbije. Ovo je za nas od ogromnog značaja, za industriju i napredak srpske privrede i za sve stanovnike naše zemlje – kazao je tom prigodom Vučić i dodao da je Srbija tim plinovodom osigurala energetsku stabilnost i sigurnost te da se plin preko tog plinovoda nabavlja po cijeni do 155 dolara za tisuću kubnih metara, uz puno niže troškove transporta.
Vučić je objasnio da će preko plinovoda kroz Srbiju plin ići u Mađarsku i BiH, a da je moguće da ide i prema drugim zemljama. Balkanski tok dio je plinovoda Turski tok, projekt ruskog Gazproma i turskog Botasa, koji bi trebao osigurati stabilnu opsrkbu plinom južne i jugoistočne Europe. Plinovod je dug 930 kilometara s kapacitetom od 31,5 milijardi kubnih metara godišnje.
Potpuna diversifikacija
Prvi krak preko Crnog mora prolazi kroz Tursku, a drugi krak ide prema Bugarskoj, Srbiji i Mađarskoj. Kapacitet svakog kraka je 15,75 milijardi kubnih metara plina, a ta količina energije dovoljna je da zadovolji potrebe 15 milijuna srednje velikih domaćinstava. Treći plinski događaj zbio se u noći posljednjeg dana 2020. u Bugarskoj kada je u smjeru te zemlje preko Turske počela isporuka plina iz Azerbajdžana. Radi se o plinovodu TAP (Transjadranski plinovod), a bugarski premijer Bojko Borisov na Novu godinu obišao je jednu kompresorsku stanicu tog plinovoda na grčkoj granici.
– Od danas vlada potpuna diversifikacija! – kazao je Borisov. A to je značilo da Bugarska više nije ovisna samo o ruskom plinu, odnosno da je okončan Gazpromov monopol na tamošnjem tržištu.
TAP ima kapacitet od deset milijardi kubnih metara godišnje, od toga će osam milijardi ići u Italiju koja je glavni kupac azerbajdžanskog zemnog plina u Europskoj uniji.
Ekonomski analitičar Deutsche Wellea Anderej Gurkov u svojoj analizi triju spomenutih plinskih događaja s početka ove godine među ostalim navodi da je zbog povećane konkurencije izvjesno da će cijena ruskog plina pasti. Pojašnjava da je za Gazprom Italija, nakon Njemačke, drugo najvažnije tržište u EU. U 2019. je ruski koncern u Italiju distribuirao 22,1 milijardu kubnih metara. Gurkov navodi da bi teoretski, nakon pokretanja plinovoda TAP-a, potražnja za plinom iz Rusije mogla pasti za trećinu. Gurkov za Hrvatsku navodi da ona sad zapravo na tržištu nastupa i kao izvoznik ukapljenog plina prema Mađarskoj ili Ukrajini. Najveći kupci ruskog plina u jugoistočnoj Europi su u 2019., po Gazpromovim navodima, bile Hrvatska (2,82 milijarde kubnih metara), Grčka (2,41 milijarda kubnih metara) i Bugarska (2,39 milijardi kubnih metara), a četvrta je bila Srbija s 2,13 milijardi kubnih metara. Analitičar DW-a navodi i da bi teoretski Hrvatska zbog LNG terminala mogla preko noći gotovo potpuno raskinuti suradnju s Gazpromom, ali taj scenarij nije realan.
Gurkov prognozira da Gazprom ubuduće u Hrvatskoj očekuje stvarna tržišna utakmica, a to bi moglo utjecati na pad cijena plina, i to ne samo na hrvatskom tržištu. Znatan dio plina iz LNG terminala na Krku, možda i najveći dio, neće ostati u Hrvatskoj, već će ići u izvoz. Očekuje se da će najveći dio izvezenog plina kupiti Mađarska, ali i Ukrajina bi mogla biti potencijalni kupac.
Po navodima ruske novinske agencije Interfax, cijena ruskog plina past će s 240 dolara za tisuću kubnih metara na 155 dolara. Time će i ruski plin postati konkurentniji na tržištu, navodi Gurkov i podsjeća da Gazprom još nije ispunio strateški zadatak koji je ta tvrtka dobila od Kremlja – da potpuno prekine dostavu plina odnosno tranzit preko Ukrajine.
Iako neki na osnovi događaja od početka ove godine koriste termin balkanski plinski rat, umirovljeni redoviti profesor Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu Igor Dekanić kaže da bi on bio oprezan s tim nazivom i da se radi o tržišnoj konkurenciji. A ključnu ulogu u tome ima hrvatski LNG teminal.
Čim je proradio LNG terminal u Hrvatskoj ili je bio blizu puštanja u pogon, očigledno je da su odmah isporučitelji plina s druge strane počeli raditi na doradi pravaca isporuke plina. Dakle radi se o konkurenciji, kao kad jedan trgovac ponudi svoju robu, odmah dođu još dva-tri – kaže Dekanić i pojašnjava da je Turski tok proširenje plinovoda kroz Tursku gdje bi se ruski plin doveo na prag Europe još na turskom teritoriju, a dalje bi EU ili zemlje koje su zainteresirane za taj plin morale prvo financirati gradnju plinskih skladišta i plinskog huba u Turskoj ili Grčkoj a onda i gradnju plinovoda prema svojim zemljama. A to je, kaže Dekanić, više u projektu nego u realizaciji.
Hrvatska proizvodnja pada
– LNG terminal u Hrvatskoj nije više priča, to je bio 30 godina, sad je realiziran i odmah su drugi konkurenti počeli govoriti ili najavljivati realizaciju dobave svojih pravaca. To je dobro za Europu, južnu Europu i Balkan. No kod nas je navika da odmah pitamo za cijenu i znači li to pojeftinjenje plina. A to će ovisiti o kretanjima na tržištu. Bude li viška plina, onda će pojeftiniti, a budemo li imali zime kao što je ova da mjesec i pol nema sunca pa su sve solarne elektrane izvan pogona, onda će taj plin biti skuplji – smatra Dekanić. O već spomenutim najavama o pojeftinjenju ruskog plina, naš sugovornik kaže da je moguće da do toga dođe, a u slučaju žestoke konkurencije tako će vjerojatno i biti, ali napominje da je i ruskom prodavatelju u interesu što skuplji plin. Dekanić kaže da sve ovisi o tržištu energije, ali i da sve ovo pokazuje da se zbivaju neke dobre stvari za buduću opskrbu plinom južne Europe a time i Hrvatske. Hrvatska proizvodnja plina, napominje Dekanić, je pri kraju i stoga je baš dobro da dolaze novi opskrbni pravci.
Drukčije je bilo prije 10 godina kad je naša proizvodnja pokrivala dvije trećine potreba, sad pokriva samo trećinu, za dvije godine pokrivat će 20 posto, a za pet do 10 godina je s time gotovo. Prema tome, dobro je da su došli novi opskrbni pravci, sad se konačno pokazalo i dokazalo da je LNG bio dobar projekt – kaže Dekanić. Za Južni koridor kojim se doprema azerbajdžanski plin i koji ide prema Italiji, naš sugovornik kaže da hrvatski Plinacro predlaže jadransko-jonski krak koji bi trebao ići od Crne Gore prema Hrvatskoj i dalje. No ističe da je i to projekt koji će se tek realizirati za pet-šest godina, dakle baš kad će Hrvatskoj trebati plin odnosno kad će gotovo ostati bez vlastite proizvodnje tog energenta.
kad je bilo govora o većem LNG, na kopnu, onda su se zeleni dizali na noge, zajedno s talijanskim zelenima. A Talijani gradili u isto vrijeme LNG terminal u Trstu. Mislim da je DORH tu trebao intervenirati i ispitati tkoo je financirao 'zelene' prosvjednike, naročito njegovo veličanstvo g. 'P'.