Zakladi, koju je osnovao prije 10 godina i u nju već tada uložio prvih milijun eura, iz koje se stipendiralo više od 40 studenata, čabarski poduzetnik Marijan Filipović darovao je sve, osim manjih tvrtki Finvest Rijeka d.o.o. i Agrocetin d.o.o., koja se bavi proizvodnjom voća – kazao je za Večernji Zvonimir Tudorović, predsjednik uprave Njivice Hotels & Camp Resorta te Filipovićeva desna ruka u zakladi.
Filipović je na zakladu prebacio 91,5% svog udjela u dioničkom društvu Finvestcorp d.d. te Hotele Njivice. Nagađa se da je darovana vrijednost veća od 100 mil. eura, ali Tudorović ne želi o tome govoriti dok se ne napravi detaljna inventura.
Poanta je jasna
No, puno se toga može zaključiti i iz činjenice da samo Hoteli Njivice imaju tržišnu vrijednost oko 35 mil. eura, rekao je. Predsjednik zaklade Marijan Filipović s generiranom će dobiti iz imovine zaklade upravljati zajedno sa zakladnim vijećem. Cilj je sačuvati sva radna mjesta na čabarskom području u Finvestcorpu, a nakon konsolidacije poslovanja društava te uključivanja partnera u pojedine segmente radi olakšanog daljnjeg investiranja, vrijeme će pokazati treba li otvarati nove pogone u drvnoj industriji ili dalje ulagati u turizam i bioenergiju.
– Poanta je da se ni jedna kuna ne izvuče iz zaklade radi nečijeg bogaćenja, već za održavanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta – kazao je Tudorović. Usto će se i dalje stipendirati studenti i daroviti mladi ljudi te osmisliti i nagrada za kolektiv i pojedinca koji budu najviše doprinosili dobrobiti čabarskog kraja.
Kad budem stariji
Iako svi hvale potez Filipovića, domaći poduzetnici nisu baš spremni ponoviti taj čin. Većina ne razmišlja ni o povlačenju iz posla pa tako ni o tome kome bi ostavili tvrtku. Ako im je to i prošlo kroz glavu, za nasljednike uglavnom vide svoju djecu.
– Čestitam Filipoviću, ali ja o tome nisam razmišljao. Pomažem na svoj način ljudima kojima pomoć treba, a tvrtku će naslijediti moja djeca i moji unuci – jasan je Tomislav Antunović, koji ističe da ima veliku obitelj na koju se njegova tvrtka i on kao poduzetnik oslanjaju. Kćeri su već godinama dio poslovnog carstva Jake Andabaka, pa je on siguran da će one naslijediti njegovo bogatstvo.
– Sudjelujem u humanitarnim projektima, ali bih tvrtku prepustio drugome samo ako bi to bilo društveno korisno – kaže Andabak. Drži da najveću društvenu vrijednost može postići reinvestiranjem i stvaranjem dodatne vrijednosti kroz svoju tvrtku. Slično misli i Petar Pripuz, suvlasnik CIOS-a. Kaže kako je premlad da bi razmišljao o tome kome će ostaviti svoj imetak.
– Možda ću u 70-ima razmišljati kao Filipović, a zasad doniramo u humanitarnim akcijama – kaže Pripuz, čija je tvrtka ove godine donirala 2 mil. kuna.
Vlasnik Školske knjige Ante Žužul hvali čabarskog poduzetnika ponajviše zbog cilja njegove zaklade, odnosno usmjerenosti na obrazovanje.
– Svi su nakladnici veliki donatori jer tiskanjem neprofitabilnih naslova, među kojima su leksikoni i rječnici, zadržavaju hrvatsku kulturu uz bok europskoj – kaže on.
Jedini sugovornik koji je pokazao spremnost da prepusti dio bogatstva nekome izvan obitelji poslovni je anđeo Hrvoje Prpić, koji objašnjava da je u američkoj ekonomiji uobičajeno da se prepusti 25% kompanije radnicima koji su je stvarali.
– Manji je problem dati, a veći naučiti radnike u RH da je udio u tvrtki vredniji od plaće – zaključuje Prpić.
>>Dao je SVE - u zakladi imovina vrijedna više od 100 milijuna eura
Imamo primjera da neki veliki »bogataši« ustvari to nisu. Njihova imovina je često pod hipotekom i kad se napravi bilanca stanja oni su u minusu. Kad bi oni poklonili svoju imovinu, poklonili bi samo dugove,zato jih ne treba nagovarati da to učine. Gospodin Filipović svakako nije jedan od njih,njegova tvrtka posluje pozitivno bez hipoteke!