Subota 7. siječnja: Dalić je stigao i prestigao i Mourinha i Guardiolu
Piše se o nekom anonimnom menadžeru koji tvrdi da je naš nogometni izbornik jedan od nekoliko europskih trenera kojemu bi Brazil mogao ponuditi selektorsko mjesto, a onda slijede komentari u kojima se, ni krivog ni dužnog, Zlatka Dalića omalovažava, pa i vrijeđa. Jer, to je nerealno, na njega nijedan poznati klub ili reprezentacija ne računaju, i samo što se ne kaže – neka si on svašta ne umišlja premda on s tim bajkama nema veze. Što je zapravo posrijedi? S drugim mjestom u Moskvi i s trećim u Kataru Dalić se svrstao među trenerske velikane, ali nekako ga se nikad ne spominje s poštovanjem s kakvim se spominju veliki Guardiola, Mourinho, Deschamps... I premda ih je Dalić već stigao, pa i nadmašio, on je ostao skromni mali katolik iz malog Livna koji je s malom Hrvatskom nadvisio i Njemačku i Brazil i Španjolsku i Italiju i Belgiju... Za Hrvate nema većeg razloga za ponos, makar Dalića nitko u svijetu ne tražio i ne nudio mu milijune. Njegova vrijednost i vrijednost reprezentacije jesu stotine tisuća navijača koji ih u domovini dočekuju, a nemaju nikakve milijune. I boli ih kita i za Mourinha i za Guardiolu i za Deschampsa i za Brazil... osim kad ih trebamo pobijediti!
Nedjelja 8. siječnja: Dodik – ili ustaše su srpski proizvod bili i ostali
Ima Srba koji ne mogu bez ustaša i Pavelića. Zašto? Zato što su ustaše njihov proizvod, da nije bilo srpskog terora u Jugoslaviji, ustaša nikad ne bi bilo. Oni Srbi koji danas nasljeđuju takav teror, nasljeđuju i potrebu da imaju svoje ustaše pa ih jednostavno izmišljaju, kao Milorad Dodik. Na banjolučkom obilježavanju Dana entiteta ili Dana RS, koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, prevladali su nacistički, genocidni stavovi itd. Dakle, došlo je vrijeme da svi Srbi žive u jednoj državi, Tuđman je nasljednik Pavelića, a Hrvati i muslimani su pokatoličeni i islamizirani Srbi. Tako su se još jednom razuvjerili oni koji su mislili da bi možda s vremenom Srbi mogli doći pameti, BiH je iznova dovedena u pitanje, a ponavljanjem Miloševićeve agresivne teze o svim Srbima u jednoj državi ponavljaju se i njegove namjere. Istina, i Vučićevo i Vulinovo i Dodikovo velikosrbovanje napinjanje je mišića kojih nema, ali je ono trajno i također će biti trajna, sračunata prepreka za normalne odnose susjeda sa Srbijom i Srbima. O kakvom se onda putu i Srbije i Republike Srpske u Europsku uniju može govoriti, premda ima i onih koji bi ih primili i takve kakvi jesu?
Ponedjeljak 9. siječnja: Kerekesh teatar vrijedi koliko i gulaš pred kojim kleči
Na stranicama Kerekesh teatra koji vode glumci, otac i sin Ljubomir i Jan Kerekeš, objavljeni su slika i tekst iz Varaždina: "Muškarci klečali na Trgu Sv. Vinograda i molili da gulaš uspije. Da nije ni preretki ni preveč šarf. Žene danas ne trebaju kuhati..." Klečalo se pred loncem u kojem se krčkao gulaš, a očito je riječ o izrugivanju klečanju i molitvi katoličkih muškaraca na Jelačićevu trgu u Zagrebu. No je li to duhovita dosjetka ili poziv da se kleči pred obitelji Kerekeš koja ima kazalište što nosi njezino ime? Otkud pravo nekome tko je svoje prezime pretvorio u svetinju da ismijava građane zbog neke druge svetinje zbog koje kleče i mole nasred Zagreba? I s visine te svetosti istodobno ismijava Boga kojeg je izjednačio s gulašem.
Istina, klečanje i molitva na Trgu nisu vjera nego predstava kao što je predstava i klečanje pred gulašem – u obje te predstave skreće se pozornost na sebe, pa kao što se na Trgu ponižava Boga do samoljublja vjernika, u Varaždinu se ponižava kazalište do samoljublja jedne obitelji. I dok na Trgu molitelje ipak štiti anonimnost, u Varaždinu otac i sin Kerekeš imenom i prezimenom priznaju da vrijede koliko i gulaš pred kojim kleče.
Utorak 10. siječnja: Koliko bi se europskih država mogao raspasti
Ako Zapad nema hrabrosti izravno se vojskom i oružjem usprotiviti Rusiji u Ukrajini, bar o Rusiji može pisati i govoriti što god hoće. Sada se špekulira o mogućem raspadu Rusije, koja ima neke karakteristike negdašnje Jugoslavije koja je umnogome ovisila o jednom čovjeku, Titu, pa se "svi pitaju što će biti nakon Putina." No nije li to razdraživanje Putina i onih koji će ga naslijediti, i neće li još žešće zaprijetiti onima koji bi raspad Rusije htjeli i eventualno ga poticali. Vlasti u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Belgiji, Francuskoj, Italiji... vrisnule bi kad bi se povela kampanja za raspad njihovih zemalja, a u svima njima ima i te kakvih separatističkih težnji. Britaniju kao svoju državu baš ne obožavaju mnogi Škoti, Irci i Velšani, Španjolsku Katalonci i Baski, u Belgiji se glože Valonci i Flamanci, Francuska i Italija imaju Padaniju, Sardiniju, Južni Tirol, Korziku...
"Mogući raspad Rusije" samo je jedna od tema kojima se zabavljaju Europa i svijet dok manje-više ravnodušno promatraju ruska klanja u Ukrajini, dok se Zelenski proglašava osobom godine, dok baš ne odbija ulogu zvijezde i "miljenika holivudske elite" i dok obećava pobjedu nad Rusima i oslobođenje Ukrajine.
Srijeda 11. siječnja: Dok Macron tepa Hrvatskoj, Morawiecki u njoj vidi samo očaj
Nisu rijetka mišljenja da razlog zbog kojeg je Andrej Plenković uveo euro nije ni gospodarski ni financijski ni u interesu građana, već je nastavak podređivanja Hrvatske Europskoj uniji, podaništva i "jačanja ugleda". Čitamo naslov – "Poljski premijer: 'Neću uvoditi euro. Pogledajte kaos u Hrvata, to je ozbiljno upozorenje za nas'". Poljski čelnik kaže kako je "promjena valute u Hrvatskoj donijela veliki preokret u cijenama i uslugama koje su se dramatično povećale u vrlo kratkom vremenu", naškodila je ekonomiji, povećala inflaciju... U Poljskoj, kaže Morawiecki, prvo plaće moraju biti kao u razvijenim zemljama, a uvođenje eura treba biti profitabilno za poljske građane, prije toga je "potpuno besmisleno". Za kaos u Hrvatskoj, naravno, kriv je premijer.
A kad danas prijeti trgovcima i drugima koji su povećali cijene, samo tu krivnju nevješto prikriva. I djeca su mogla znati što će se dogoditi kad promijenimo valutu pa je mogao znati i Plenković, ali on nema brige za građane kakva je poljskom premijeru najvažnija. Hrvatska vlast ne postoji radi građana nego radi Europske unije, radi Macrona koji će euro-Hrvatsku pozdraviti i rečenicama na hrvatskom, dok Morawiecki u njoj vidi očaj.
Četvrtak 12. siječnja: Od krvi Francuske revolucije Lyon se još nije oprao
O "ustaši" Lovrenu u Lyonu oglasila se i područna Komunistička partija Francuske jer se hrvatski igrač "protivi vrijednosti kluba", u kojem je davno bio pa se sad vratio. Gotovo je sigurno da će ocrnjivanja hrvatskog reprezentativca biti još i vjerojatno ga neće puštati na miru dok god je u Lyonu. Treba li mu to, treba li to reprezentaciji i Hrvatskoj? Ne treba, naravno, jer se i o Lovrenu i o nama pronosi slika na kojoj nas uopće nema. Istaknuti hrvatski generali branili su Brozovića i Lovrena koji su na jednoj privatnoj proslavi uspjeha naših nogometaša u Kataru uz Thompsonovu pjesmu "Čavoglave" ponovili Thompsonov uzvik "Za dom spremni", tvrdeći da u njemu nema Pavelićeva imena koje je bilo u endehazijskoj inačici toga pozdrava. Unatoč tome, i kad bi vrana zakriještala taj pozdrav ljevičari u Hrvatskoj i braća u susjedstvu optužili bi je da širi ustaštvo, pa je najbolje prošlost ostaviti prošlosti i njome ne hraniti zlobnike kojima je optuživanje Lijepe Naše takoreći profesija. A Francuze prepustimo njihovoj zločinačkoj himni i uspomenama na koljaštvo iz vremena Francuske revolucije od čije se krvi baš Lyon (sjetimo se Fouchéa!) ni do dana današnjega nije oprao.
Petak 13. siječnja: Kraljevska obitelj – okrunjeni i neokrunjeni zločinci
Memoari "Spare" princa Harryja najprodavanija su publicistička knjiga u povijesti, s trona je skinuo imenjaka – Pottera, hvali se izdavač. Da već jako dugo Harry ne ocrnjuje svoju kraljevsku obitelj, da mediji danomice o tome ne pišu, da za princa često ne rezerviraju senzacionalne naslovne stranice, interes za knjigu ni izdaleka ne bi bio takav. Ali, eto, nekoliko je razloga zbog kojih je princ silno izreklamirao svoju knjigu pa je već prvog dana prodana u pola milijuna primjeraka. Treba mu mnogo novca, kao drugorođeni sin Charlesa i Diane nema šanse da se okruni, ima razloga da se osvećuje i ocu i bratu i maćehi. O njima govori hladno kao što je priznao da je u Afganistanu ubio 25 talibana, da ih i nije doživljavao kao ljude, da se zbog toga ne kaje i da su mu te likvidacije bile micanje figura na šahovskoj ploči. Tako je legitimni izdanak kraljevske obitelji koja je okrutne zločine činila u cijeloj svojoj povijesti, izdanak malo drukčiji jer je i pomaknut i infantilan i spreman da govori o svim gadostima koje je kao princ činio i koje je njemu kao odmetnutom princu i njegovoj supruzi činila obitelj. U čemu je razlika između princa i te obitelji? Okrunjeni i neokrunjeni zločin.
VIDEO U Kaliforniji 17 umrlih i više od 30 tisuća evakuacija uslijed olujnih kiša
Nista novo, Ivkosic kao i obicno lupa po svemu, svakome i svacemu, no uvijek pazi da ne udari po HDZ-u. Svoji su ipak svoji.