Polaganjem vijenaca podno spomen obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata i u Vukovaru je danas obilježen Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
- Cijela Hrvatska je danas jedno i svi se s ponosom prisjećamo blistave i čiste Vojno-redarstvene akcije Oluja koja je donijela toliko željeno slobodu koju je hrvatski puk čekao 9. stoljeća. Na temelju toga krenula je i mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja, rekao je zamjenik gradonačelnika Vukovara Marijan Pavliček dodajući kako se žrtva branitelja nikada neće zaboraviti.
Predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Vukovara Franjo Šoljić kazao je kako se i na ovaj način sjećamo svih onih koji su dali svoje živote za slobodnu Hrvatsku.
- Stvorili smo slobodnu i neovisnu Hrvatsku koja i nije baš onakva kakvu smo željeli. Vjerojatno kako treba vremena da se sve izradi. Danas smo ponosni, sretni i malo ćemo proslaviti ali nikada ne smijemo zaboraviti one koji su nam omogućili sve ovo, kazao je Šoljić.
Na Memorijalnom groblju bila je i predsjednica Udruge Vukovarske majke Manda Patko koja je rekla kako je u vrijeme VRO Oluja bila u progonstvu te da je, kao i ostali prognani, s radošću proživljavala oslobađanje do tada okupiranih dijelova Hrvatske.
- Radosni smo što imamo napokon slobodnu Hrvatsku i u svojim granicama. Poslije mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja mnogi su se vratili svojim domovima, a mnogi ipak i nisu. Cijela i prava istina o stradanjima se nikada neće saznati jer mnogi, koji znaju nešto, i danas šute o nestalima gdje su pokopani i premješteni. Postavlja se i pitanje što je s snagama UN-a koji su u vrijeme RSK bili ovdje kada su nestajali naši ljudi, rekla je Patko.
Po malo već uobičajeno obilježavanje i ovoga Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Vukovaru se obilježavalo u odvojenim protokolima. Tako su u 8. sati vijence položili predstavnici Grada Vukovara, a pola sata kasnije i predstavnici Vukovarsko-srijemske županije.
Pogledajte i video Mimohod u Kninu
Bila je to Pirova pobjeda za najvjernije stado Hrvatskog Boga. Hrvati su se riješili remetilaca, ali su na grbači hrvatske državne rage ostale vjerodomoljubne krvopije, koje su ovu dovele do crkavice, "tunela u kojem se ne vidi svjetlo", kako je to slikovito opisao Zvonko Bušić i nakon toga podigao vlastitu ruku na sebe. Tako je njegov prezimenjak Bruno Bušić postao sretnik (velikomučenik) kojega su ga UDB-aši lišili života, jer bi i on počinio smrtni grijeh kao njegov prezimenjak (rodjak?) Zvonko. Da li je netko na svijetu, a ne u "neovisnoj" državi mogao zamisliti kako će ova vodititi ljuti boj sa Bugarskom za fenjerašku poziciju u EU. Dakle postoji dvostruki razlog za naše slavlje: pobjeda nad remetilacima i faktična pobjeda njihove pravoslavne braće Bugara, dok na Rumunje ne treba trošiti riječi jer ovim iz sve snage praše pred pobjedničkom neovisnom državom, zar ne?