Sve je počelo kad su pronašli Bobyja, bila je zima a on je bio napola smrznut i gladan, toliko gladan da je jeo suhu granu. Ugledala ga je volonterka Đurđica koja se igrom slučaja baš u tom trenu našla na groblju. Boby je bio njihova inspiracija pa su po njemu nazvale i udrugu za zaštitu životinja, Boby DM. U udruzi čije je sjedište u Donjem Miholjcu još su četiri volonterke – Lovorka, Antonia, Ivana i Mihaela. Riječ je o jednoj od mlađih udruga kojima je cilj mijenjati odnos ljudi prema životinjama, jer i one su živa bića. Zemljište na kojem niče njihovo carstvo za životinje unajmile su na 30 godina. Iako su sve žene i sve rade što god treba, za riječi je nekako najspremnija Lovorka Muminović koja nam kaže da im zapravo najviše smeta, a pomalo ih i boli, nerazumijevanje nekih sugrađana.
– Uglavnom nam predbacuju to što pomažemo životinjama, kakvi psi kad ima toliko ljudi kojima treba pomoći. Ne bježimo mi od pomaganja ljudima, ali životinje su uglavnom ostavljene na milost i nemilost, i njima treba netko pomoći – govori nam Lovorka. U sadašnjem utočištu, za koje se nadaju da će vrlo brzo biti gotova i karantena i higijenski dio pa će postati i registrirano sklonište, uvijek ima puno posla. Na malo manje od šest tisuća četvornih metara zemljišta imaju 23 boksa, ogradili su dva dvorišta kako bi psi bili što više slobodni, posadili su puno drveća da imaju hlada. Vodu crpe iz bunara, a pumpa je na solarni pogon jer struje nemaju. I taj će problem vjerojatno rješavati uz pomoć solarnih panela, jer struja im treba ako žele registrirati sklonište. Mnogo su toga napravile same, ali ističe kako ipak ne bi uspjele bez nekih tvrtki, pojedinaca i udruga. Tvrtke im često pomognu materijalom, majstorima, a doniraju i hranu jer psi u jutarnjoj smjeni svaki dan dobivaju i kuhane obroke.
– Udruga ITV Grenzenlos iz Njemačke financirala je već tri puta kastracije mačaka, ukupno 300 kastracija, kao i 100 kastracija pasa, a donirali su nam i kombi. Financijski nam je pomogla i tvrtka Lush koja i inače financira male udruge koje djeluju na području zaštite okoliša, zaštite životinja i ljudskih prava, a sredstva će se iskoristiti za veterinarske troškove i mali stacionar za životinje. Naša udruga provodi projekte za koje dobivamo sredstva od grada Donjeg Miholjca i Osječko-baranjske županije. Naravno, pomažu nam i građani svojim donacijama, neki nam nešto skuhaju i ispeku kolače, pomognu u prijevozu, snalazimo se i s aukcijama – nabraja Lovorka. Dodaje kako su se njihovi životi promijenili otkako pomažu životinjama. Nemaju vremena za godišnji odmor, ispaštaju i njihove obitelji, ali svaki spašeni život vrijedan je svih odricanja.
– Jednu večer, oko 22 sata, Ivani je ispred auta na cestu istrčao špic. Uletio je unutra, smjestili smo ga i utvrdili da je čipiran u Njemačkoj. Saznali smo ime vlasnika, a onda i cijelu priču. Pas je nabavljen u Americi, čovjek je nekada radio u Njemačkoj pa je čip njemački, a tada se vraćao u Rusiju u kojoj je trenutno radio. Nevjerojatno kako se posložilo vrijeme i mjesto i kvar na autu da bi mali bio spašen. Zastali su na austrijskoj granici zbog kvara i tu smo ih mi dobili. Sreća psa kad ih je vidio bila je neopisiva – ispričala nam je jednu od zgoda. A priča o spašavanju životinja je bezbroj. Maleni Beta i Billy pronađeni su u šumi, spašavali su psa iz šahta u kojem je bio danima. Spašavali su štenad u šumi, s ceste, bezbroj maca othranili su na bočicu. Psa Meridu pronašli su s odrezanim ušima i dijelom repa, mačka Ranka s potpuno oguljenom kožom s leđa.
Do sada su udomile 80-ak pasa i 40-ak mačaka, a domovi su im često puni životinja koje nemaju kamo smjestiti. Od udomitelja traže neki minimum bez kojeg ne pristaju na udomljavanje – da se brinu za životinje, da pas ne bude na lancu, da ih uredno hrane i odvedu veterinaru ako treba. I opet se dogodi da psa vrate u boks jer mu je tu bolje nego u novom domu. Bez donacija sigurno ne bi preživjeli, najviše se troši na veterinarske troškove, operacije, liječenje pasa koji imaju srčanog crva. Često za pokrivanje svoh troškova organiziraju i aukcije. Ako im želite pomoći, na Facebook stranici udruge možete vidjeti što rade i kako napreduje njihovo sklonište, a možete im pomoći i uplatom na račun HR0823400091110941667
– Nije popularno biti volonter, ljudi često odustanu jer ne mogu više izdržati. Puno je tu fizičkog rada, treba sve očistiti, nahraniti životinje, treba se i baviti psima. Ali najviše iscrpljuju emocije, na kraju ostaju oni uporni ili dovoljno ludi – ističe volonterka. Da su i same u jednoj od tih kategorija, dokazuju svime što rade, a osim skloništa odlaze u vrtiće, razgovaraju s djecom, organiziraju predavanja i radionice za vlasnike pasa. Pomažu i vjevericama i pticama u gradskom parku, jer kako kažu, svaki je život vrijedan.
