Sve je to zanimljivo i intrigantno, ali ima li geometrija zapravo ikakve veze s prirodom? Ima! Benoit Mandelbrot, veliki matematičar 20. stoljeća kaže kako geometrija prirode ima fraktalno lice. Upravo od Benoita Mandelbrota potječe pojam fraktala. Taj pojam označava hrapave, odnosno rascjepkane objekte koji se pri svim uvećanjima (ili smanjenjima) poklapaju sa samima sobom.
Matematičari ih idealiziraju u precizno definirane oblike. Obrisi oblaka, divlje strukture brda, razvedene obalne linije, razgranatost ružice cvjetače, fina račvanja krvnih žila ili titravi tijek burzovnih tečajeva – takvi su bizarni oblici sveprisutni. Stoljećima se smatralo da su takvi oblici izvan dosega matematičkog shvaćanja.
Na kraju je njihovo intenzivno proučavanje dovelo do teorije fraktala. Priroda je koji put nevjerojatan dokaz matematičkih teorija. Provjerite kako obična brokula može biti nevjerojatno interesantna kada je približimo oku mikroskopom. Provjerite i tko je prvi osmislio crtež pahuljice snijega kakvu danas uglavnom poznajemo iz različitih prikaza. Upravo je pahulja nevjerojatan spoj neuobičajenih svojstava običnog jednakostraničnog trokuta. Provjerite što je zmajolika krivulja i naučite je izraditi sami.
