Ono što su za Hrvatsku početkom 2000-ih bile autoceste, to su sad željeznice. Intenzivnom gradnjom autocesta, prvenstveno tzv. Dalmatine, pokrenulo se domaće gospodarstvo koje je devedesetih prolazilo teške dane.
Gradnja autocesta nije bila isplativa sama po sebi, no značila je puno više za Hrvatsku od pukog broja vozila. Građevinske tvrtke, uglavnom domaće, imale su pune ruke posla, razvijala su se i lokalna naselja uz trasu autoceste gradnjom poslovnih zona i sličnih projekata, turizam je rastao zahvaljujući i tome što su autocestom gosti mogli brzo i sigurno doći do željenih destinacija.
No te autoceste gradili smo kreditima, greška je bila što nismo znali stati na vrijeme pa sad moramo rješavati dugove nastale u cestogradnji. A tu su i brojne afere zbog izvlačenja novca za autoceste. Željeznica je sve to vrijeme bila u drugom planu, ali sad je i ona došla na svoje. I to u pravo vrijeme, kad smo postali dio Europske unije i kad u vrijeme nove krize netko mora povući više kako bismo se brže oporavili i nastavili razvijati. Autoceste smo gradili kad nismo bili u EU, a i da tada kojim slučajem i jesmo bili dio Unije, teško da bismo novac iz europskih fondova dobili za gradnju autocesta. EU preferira željeznicu, među ostalim i kao ekološki prihvatljiviji način prijevoza, i nije problem, uz dobre projekte, dobiti novac iz fondova EU za pruge, pogotovo na koridorskim pravcima. Stoga Hrvatska sad i može dobivati milijarde eura iz EU za željezničke infrastrukturne projekte.
Uz to smo dobili i milijardu kuna za nabavu novih putničkih vlakova. Tako se sad ne moramo skupo zaduživati da bismo modernizirali i obnavljali pruge jer za to koristimo europski novac ili povoljne kredite razvojnih banaka. Ulaganja u prometnu infrastrukturu pogurala su rast hrvatskog BDP-a i prije koronakrize, a sad su sigurno pridonijela tome da pad ne bude još i veći. I u idućem razdoblju sigurno će imati jednu od glavnih uloga u oporavku gospodarstva, a pridonijet će potom zasigurno i socijalnom i demografskom razvoju Hrvatske.
Svojedobno se grčki ministar proslavio izjavom da je za proračun Grčke povoljnije svakom putniku, koji namjerava putovati grčkim željeznicama, platiti taxi ponaosob - nego iz proračuna financirati nezajažljive potrebe grčkih željeznica. Tako da je to sličan mentalitet - čak i da nam FR nekim čudom pokloni TGV na nekoliko long distance linija u Hrvatskoj i da imamo jedan takav sustav, ne bi ga održavali - niti bi usluga u takvim brzim vlakovima bila na visini jer u HŽ-u nije problem samo u infrastrukturi, prljavim, zapuštenim vagonima, prosječnoj brzini 60 km/h itd. - nego i u posvemašnjem podcjenjivanju putnika odnosno vrhuška HŽ se vozi u službenim Audi limuzinama na pos o i to je ono "pravo", a putnike - tko ih šmirgla.