Talijanski računski sud tuži američku agenciju za rejting Standard & Poor’s i traži obeštećenje u iznosu od 234 milijarde eura za nanesenu štetu deklasiranjem Italije. Taj iznos obeštećenja je rekordan. Agencija za rejting Standard & Poor’s je 2011. godine spustila Italiji rejting na BBB zbog talijanskog državnog duga. Računski sud drži kako agencija za rejting nije vodila računa o golemom talijanskom kulturnom bogatstvu. Koliko vrijedi, na primjer, Michelangelova Sikstinska kapela ili Danteova „Božanska komedija“ ili Fellinijev fil „La dolce vita“...
Na svojoj web stranici list Financial Times je anticipirao vijest o tužbi protiv Standard & Poor’s, ali je naveo kako su i druge rejting agencije Moody’s i Fitch također tužene. Agencija Standard & Poor’s je potvrdila da je tužena, ali je priopćila i kako je tužba „neozbiljna i nezaslužena“. Glasnogovornik agencije Moody’s kaže za tužbu kako je „neosnovana“, dok je agencija Fitch dala do znanja kako će surađivati u procesu.
„Razumijemo zabrinutost talijanskog suda, ali vjerujemo kako smo uvijek djelovali na ispravni način i štujući zakon“, priopćila je agencija Fitch.
Više detalja iz tužbe bi se trebalo doznati 19. veljače kada će je tužiteljstvo obznaniti. Agencije za rejting, prema pisanju Financial Timesa, namjeravaju spočitati nadležnost suda, odnosno kako računski sud nije nadležan za takve tužbe. Sud ocjenjuje odgovornost državnih dužnosnika, a ne ustanove koje su izvan tih nadležnosti, drže američke rejting agencije, premda je njihov sud utjecao na povećanje talijanskog državnog duga. Time što su spustile rejting Italiji, povećan je spred, odnosno razlika u tržišnoj vrijednosti talijanskih državnih obveznica u odnosu na njemačke državne obveznice. Veći spred znači i višu kamatu na državne obveznice, a to izravno utječe na državni dug.
„Rezanje rejtinga Italiji dovelo je prije svega do povećanja spreda, a zatim do pada vlade Silvije Berlusconija u studenome 2011. godine i do stvaranja vlade Matija Montija koja je uvela seriju hitnih ekonomskih mjera“, piše Financial Times.
Kada se daje rejting jednoj državi, mogu li se pri tome zanemariti njezina kulturna bogatstva? Vrijedi li samo novčarski minus u državnoj blagajni ili bi trebalo uračunati i ono što ona posjeduje? Jer, davanjem negativnog rejtinga utječe se na nove spekulacije na novčarskom tržištu, koje izravno utječu na državni dug. Taj proces bi mogao dovesti do mnogih promjena u agencijama za rejting, a možda i do osnivanja jedne europske.
