Ulijeće u ured i uzima bananu. U žurbi je jer stiže iz operacijske sale, ali osmijeh mu je od uha do uha. – Ispričavam se što ste malo čekali, evo samo da pojedem neko voće i obučem drugu košulju – govori nam Drago Prgomet dok u svojem novom uredu u Ćirilometodskoj 5 u ormaru gleda što će odjenuti. Košulja i sakoa, govori, ima i u klinici koju vodi, i na Medicinskom fakultetu, a sad i u uredu predsjednika Skupštine.
– Dakle, svuda? – pitamo ga. Ne bi baš tako to htio reći, kaže smijući se, naljutit će se žena. Zagrebački gradski parlament ovaj mnogima omiljeni liječnik te političar s dugogodišnjim stažem u HDZ-u vodi od prošlog tjedna, a kako sam kaže, nova mu je funkcija izuzetna čast.
Odradili ste prvu sjednicu Skupštine kao njezin predsjednik, vodstvo je pohvalila i oporba. Jeste li to očekivali?
Nije toliko bitno što sam ja očekivao, važno je da se sjednica vodi u skladu s Poslovnikom i Statutom grada Zagreba. Bitno mi je poslati jasnu poruku da sam ja predsjednik svih zastupnika bez obzira na stranku iz koje dolaze. Kolege cijenim prema vrijednostima njihova karaktera, a ne prema tome pripadaju li lijevoj ili desnoj političkoj opciji.
Mislite li da će vam biti lako sve tretirati jednako?
Odluke će se donositi u skladu s procjenama zastupnika, odnosno u odnosu na to jesu li dobre ili ne. Inzistirat ću na suradnji, kompromisu, konstruktivnosti, a to ne znači biti politički slab, nego odgovoran. Doista shvaćam ovu poziciju kao čast, obvezu i odgovornost. Da će biti disonantnih tonova, naravno, i spreman sam na to. Pokušat ćemo uvesti nekoliko promjena da olakšamo rad zastupnicima, da jasnije definiramo ulogu gradonačelnika tijekom skupštinskih sjednica, način postavljanja pitanja gradonačelniku, da se bolje povežemo s pročelnicima gradskih ureda, vijećima mladih, nacionalnih manjina i gradskih četvrti. Dobra suradnja je važna, moramo biti partneri.
Što znači jasnija definicija uloge gradonačelnika tijekom sjednica? Hoće li odsad morati biti od početka do kraja?
Gradonačelnik je često na sjednicama i ne mislim da mora biti na cijeloj. Neka su pitanja proceduralne naravi, a razumijem da je pozicija gradonačelnika u Zagrebu opterećena silnim brojem obveza. Međutim, ne smijemo se dovesti u situaciju da na nekim bitnim temama na kojima inzistiraju bilo vladajući, bilo oporba gradonačelnik ne bude. Mislim da nije ni on protiv toga, treba samo uskladiti točke s obvezama. Nema potrebe ni razloga za to da se misli da netko nekoga ignorira.
Kad ste zamijenili Andriju Mikulića, neki su zamjerili što predsjednik Skupštine nije iz redova bandićevaca, odnosno iz najbrojnije stranke gradskog parlamenta, ali vama je to određeno koalicijskim ugovorom...
Da, prije dvije godine potpisan je dogovor koji je javan, zato mi smeta kad se govori o nekakvoj političkoj trgovini jer to podrazumijeva da se nešto radi iza kulisa. U ovom slučaju postoji potpisan dokument kojim je definirano da mjesto predsjednika pripada HDZ-u.
Nedavno je izašla snimka na kojoj vaš koalicijski partner Milan Bandić namješta zapošljavanja. Kaže da je to njegov stil, što vi mislite o tom stilu?
Tko od nas ima ekskluzivno pravo na dijeljenje lekcija iz morala? Poštujem i vjerujem u institucije države Hrvatske i one će u konačnici reći tko je za što odgovoran, a tko nije. Što se tiče stilova, slažem se, svatko ima svoj stil, meni će vjerojatno netko zamjeriti da sam pretolerantan prema oporbi, ali tolerantnost ne znači slabost, nego političku odgovornost.
Svatko ima svoj stil, kažete. Je li takav i u HDZ-u, preko stranačkih veza do posla?
Nemojmo se praviti naivni jer stalno svjedočimo nepotizmu u Hrvatskoj. A nemojmo se praviti ni naivni pa o tome razmišljati kao o ekskluzivitetu jedne stranke. Mislim da su građani toga svjesni, da im to jako smeta, a na nama je kao političarima i odgovornim ljudima učiniti da toga bude što manje.
Prije četiri godine izašli ste iz HDZ-a, vratili se na poziv premijera Andreja Plenkovića. Zašto? Što se promijenilo u stranci?
Ako pogledate moje blogove od prije nekoliko godina o razlozima sukoba, vidjet ćete da sam uvijek bio protiv toga da se politika stranke temelji na ideološkim sukobima s političkim neistomišljenicima. Prvo, jer to nije put izlaska iz krize, a drugo, jer HDZ ima dovoljno pametnih ljudi da osmisle program koji će zemlju učiniti uspješnom. Taj stav zagovaram i sada. Smatrao sam da u tom trenutku politika koju je zagovarao Tomislav Karamarko, a koja je bila za politički sukob i konflikt, može dovesti stranku na vlast, ali ne može se tako kvalitetno voditi država. Premijer Plenković zvao me i prihvatio sam poziv.
Tada ste iz HDZ-a otišli u Most pa osnovali HRID. Mnogi su vam zamjerili takvo “šaranje”?
Jesu, i mogu to shvatiti. Ali ja svoje političke stavove mijenjao nisam i razlog razilaska s bivšim vrhom koji je, nota bene, uspio srušiti vlastitu vladu, nisam mijenjao. Mislim da su ljudi s vremenom shvatili koji je bio razlog mog izlaska iz HDZ-a i koji su moj stavovi, tako da nemam problem ni unutar stranke s ljudima. Neki mi to još uvijek shvaćaju kao krimen, ali to je njihovo pravo.
Za vas sad često kažu da ste upravo Plenkovićev “igrač”, kakav je vaš odnos s njim?
Pa ja sam uvijek bio špic-igrač! Igrao sam za hrvatsku liječničku nogometnu reprezentaciju. Za špic-igrače kažu da su samostalni, malo svojeglavi, vole loptu i ne daju je nikome. Odnos s premijerom Plenkovićem već više desetaka godina izuzetno je korektan i dobar. Mislim da radi dobre stvari, dobro vodi Vladu, odradio je nekoliko sjajnih poteza u teškim situacijama, primjerice, Agrokor, financije u zemlji su dobre, nezaposlenost pada, nikad nije pristizalo više novca iz fondova EU. Naravno da prostora za bolje ima i toga smo svjesni i on i ja. Ono što posebno kod njega cijenim, i to je najbitnije, jest način na koji razmišlja o budućnosti stranke, jer i ja tako razmišljam. Zagovaranje europskih vrijednosti i načina na koji bi ljudi iz HDZ-a trebali te vrijednosti braniti unutar europskog parlamenta, a ujedno i štititi hrvatske interese, hvalevrijedan je i jedini moguć.
Znači, može Karlo Ressler kao nositelj liste za europske izbore?
Naravno. Smeta mi kad kažu da je netko premlad za takvu poziciju jer, usporedimo malo, premijer Austrije, kad je preuzeo tu funkciju, imao je otprilike godina kao sad Ressler. Također, Karlo je imao priliku naučiti posao kojim bi se trebao baviti, što političkim djelovanjem, što sjajnom edukacijom. Nemamo mi puno postdoktoranada u Freiburgu, budimo pošteni. Osim toga, njegov politički i ljudski habitus nešto je što doista može biti uzor, ne samo mladim nego i starijim ljudima. I s druge strane, kad govorimo o pomlađivanju stranke, nekako se toga sjetimo tek kad trebamo u mirovinu. Ne, stranka se pomlađuje dok ste vi još u punoj snazi. Volim uvijek povući paralele sa svojom klinikom, ja sam u 14 godina vođenja primio 20 sjajnih ljudi. Do mirovine imam dosta, ali radim na profiliranju čovjeka koji će je preuzeti. Tako je i ovdje. Ne samo Karlo, cijela ta lista sastavljena je od ljudi koji znaju što su europske vrijednosti jer ih žive, znaju koji je politički svjetonazor desnog centra, znaju kako funkcionira EU, kako se povlače sredstva, kako se brani suverenitet vlastite domovine.
A nedovoljan suverenitet upravo je glavna zamjerka na listu.
Prigovori suverenista na kraju se svode na to da će Hrvatska biti suverena ako ne bude dio EU, što je potpuno pogrešno. Ulazak u EU donio je Hrvatskoj nešto što na čemu se suverenitet temelji, a to je politička stabilnost. Danas ćete svoju suverenost puno lakše očuvati ako ste dio NATO-saveza nego zatvaranjem granica ili izolacijom od ostatka svijeta. Poruka suverenistima je da pročitaju Matoša, velikog pjesnika i domoljuba. On je već odavno rekao da Europa treba ući u ekonomski savez koji mora uroditi političkim, što će biti spas svih ugnjetavanih i poniženih. Pametnom dosta. A ljudi s liste pravi su izbor za Europu, pogotovo mladi za koje je krajnje vrijeme da se istaknu.
Je li krajnje vrijeme i da se vi kandidirate za predsjednika zagrebačkog HDZ-a?
Pa nije, nisu izbori još raspisani.
Bit će uskoro, imate li ambicije?
Već sam nekoliko puta rekao da imam ambiciju djelovati po uzoru na ono što Plenković radi s listama. Novi ljudi, nove ideje, novi projekti, nove generacije, to je ono što gradu i državi treba.
Mogu li ti mladi dići HDZ u Zagrebu?
Što se tiče lokalnih izbora, znate i sami da tu imamo nekakav kontinuitet koji nas sigurno ne može zadovoljiti. Za stranke nije lako izboriti bolji rezultat protiv nekog tko dominira gradom kao što je to rade Milan Bandić i njegova stranka. Predvidljivo je što će se dogoditi na lokalnim izborima, koliko god mi bili jaki nacionalno i koliko god nam je upravo Zagreb na zadnjim parlamentarnim izborima osigurao pobjedu. U Zagrebu možete zapravo izabrati dvije opcije, biti a priori kritičan prema svemu što radi Bandić ili pokušati napraviti ono što mi radimo, a to je sklapanje korektnog političkog dogovora u kojem će se realizirati naši projekti. Svijet politike nije crno-bijel. Mi smo odabrali ovaj način funkcioniranja i mislim da je on dugoročno dobar. Tu je realizacija projekata, ali i etabliranje stranke kao one kojoj je stalo do Zagreba i Zagrepčana.
Koji su vam projekti najvažniji?
U tijeku ih je nekoliko koje malo svojatamo mi iz HDZ-a jer su bili naši. Kaže Bandić i da su njegovi, a zapravo i jesu, zajednički su. Primjerice, remetinečki rotor Zagrepčani plaćaju samo pet posto, ostatak novca je iz Vlade ili fondova iz kojih su se sredstva povukla preko našeg ministarstva. Stiglo je i 80 milijuna kuna za autobuse, a povukli smo i prve milijune za dječju bolnicu, za koju vjerujem da će za pet godina biti gotova.
U Blatu, pokraj stadiona?
Nisam baš nešto prezagrijan za ideju nacionalnog stadiona. Mislim da hrvatska reprezentacija treba igrati u svim krajevima države, a Zagreb treba imati dobar stadion. Hoće li on biti u Blatu ili negdje drugdje, ostavimo struci da odluči. Blato je odlična lokacija za dječju bolnicu, iako sam ja predlagao Velesajam, za što je upravo struka rekla da nije baš dobra ideja. Ide nam sad i sljemenska žičara, tu će biti dobra zarada od turizma, a naša je zadaća sada i da se gradnja ne plati iz blagajne Grada, nego iz fondova.
Kakav odnos imate s gradonačelnikom Milanom Bandićem?
Upravo u skladu s našim obvezama. Jasno su one definirane sporazumom o koaliciji i Statutom grada, nema se tu što dodati.
Bili ste mu i protukandidat na izborima za gradonačelnika 2017. Koliko ste zadovoljni s tada osvojenih 5,8 posto glasova? Doduše, konkurencija je bila žestoka, Bandić, Švaljek, Mrak Taritaš...
To je za ozbiljnu političku analizu, ali usudio bih se reći da sam ja tako neki rezultat i očekivao s obzirom na tadašnji odnos političkih snaga. Nismo mi baš tako politički naivni niti sam ja bez političkog iskustva da nisam znao u što ulazim. Ali dobro, to je bio nekakav dogovor, pokušaj da se napravi što se može. Jedan prijatelj imao je sjajnu rečenicu nakon tih izbora. Rekao je: ‘Ma nemoj ti biti tužan što si tako loše prošao. Manje ljudi glasalo je za tebe nego što si ih operirao. To ti je samo znak da ljudi ne žele da odeš, žele da ih dalje gledaš u ambulanti, uzmi to tako’. Rekao sam mu: ‘Može’.
Niste postali prvi čovjek grada, osjećate li se sad kao drugi?
A ne, ne. Statut grada i Zakon o lokalnoj samoupravi jasno definiraju koja je pozicija gradonačelnika i predsjednika Skupštine. Gradonačelnik je prvi čovjek grada, drugi je onaj tko ga zamjenjuje, a ja sam prvi čovjek Skupštine, drugog parlamenta Hrvatske.
Gradskog parlamenta u kojem je, osim bandićevaca, upravo klub HDZ-a najneaktivniji. Dogovorite li sve prije glasovanja?
Mi ne želimo raditi cirkus od Gradske skupštine niti ću ja dopustiti da ona postane mjesto koje će ljudi poistovjećivati s nekim drugim predstavničkim tijelima na kojima doista možete vidjeti previše neprimjerenog ponašanja, previše showa, predstave, a premalo ozbiljne politike. Stav kluba koji sam ja vodio bio je da izbjegnemo repliciranja koja doista nemaju smisla. Mi nismo u Skupštini da bismo “napucavali” broj javljanja. Na kraju, kad budemo ocjenjivani, bit će to po realiziranim projektima, a ne koliko se tko puta javio. Kolege iz kluba HDZ-a doista nisu konfliktni, izlasci za govornicu su argumentirani, tako ćemo i nastaviti. Ako netko želi imati tisuću javljanja, neka ima. Ali od toga ljudi neće zapamtiti ništa. Mi smo ozbiljna stranka koja vodi državu, koja sudjeluje u vođenju Zagreba, vodimo Split, drugi grad po veličini, nismo redikuli niti bih ja to kao predsjednik Skupštine dopustio, a ne bi ni premijer Plenković.
Skupštinu ćete voditi volonterski, ostajete predstojnik Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata u KBC-u Zagreb. Predajete i na Medicinskom fakultetu. Kako ćete sve to stići?
Zahtijevat će to puno vremena i rada, ali liječnici imaju dobre radne navike. Ostat ću voditi kliniku, nema potrebe ovaj posao obavljati profesionalno ako se dobro organizirate. Ako imate sjajne stručne službe i ugodnu atmosferu, sve može funkcionirati dobro. Svakako ću jedan dio birokratskih obveza prebaciti na kolege u klinici i ovdje na potpredsjednike i zastupnike.
Šalili su se vaši kolege zastupnici da niste donijeli kolače da proslavite novu funkciju. Živite li zdravo?
Nije baš lako, ali trudim se imati zdrave navike. Inače sam igrao nogomet dok nisam ozlijedio koljeno, a sad dva-tri puta tjedno završim u teretani. Volim otići na bicikl, a na njemu sam najbolji kad sam ljutit. Prijatelji me zafrkavaju kad im pošaljem sliku koliko sam kilometara prošao na biciklu, točno znaju kakav mi je bio dan. Kad vide 20 kilometara, odmah kažu: ‘Aha, danas je bio bijesan’.
Imate dvoje djece, rekreirate li se i s njima?
Pa i ne, oni vode svoje živote, studenti su to. Zajedničke aktivnosti su iza nas, svatko formira svoj život, ali mene to raduje. I inače sam pobornik što ranijeg osamostaljenja djece, dobro ih je slati da studiraju izvan mjesta stanovanja, dobro im to dođe.
Na njih ste sigurno ponosni, jeste li i na sebe?
Na sebe? Pa možda sam mogao neke stvari drukčije. Uvijek me pitaju je li mi žao zbog nekih stvari koje sam napravio. Ali ne, žao mi je zbog nekih stvari koje nisam.
Kojih?
Pa recimo, loše plešem, to mi je krivo. Svadbe uglavnom provedem sjedeći i tražim one koji mogu cijelu večer razgovarati. Volio bih imati malo više vremena za čitanje.
Možda da knjigu stavite na bicikl?
To ne mogu, ne mogu čak ni staviti slušalice za glazbu u uši, dekoncentriram se odmah.
Na poslu ste koncentrirani, kažu vaši kolege, a na što bi se još u Zagrebu trebalo usredotočiti? Što mu nedostaje?
Jedan od akutnih problema svakako je promet, a tu je i devastiranost zgrada, pogotovo u centru. Ima i previše zapuštenih parcela, mora se raditi na rješavanju imovinskopravnih odnosa. Također, u određenim perifernim dijelovima grada još nema komunalne infrastrukture, ljudi nemaju vode, to se mora promijeniti. Treba raditi i na izgledu grada, ali i na kvaliteti života u njemu. Nisam zagovornik megalomanskih projekata koji bi trebali obilježavati mandate. Moju generaciju obilježilo je stvaranje Hrvatske i njezin ulazak u EU, što ćete više?
VIDEO Izbacivanje Ivana Pernara iz Sabora
Prdomet