Dok je put oko svijeta bez gotovo ijedne potrošene kune za mnoge samo san, za zagrebačkog studenta ekonomije Tomislava Perka već godinu dana to je stil života. Unutar internetske inicijative Couchsurfinga, s oko 50 kuna po danu, proputovao je oko 20 zemalja i obogatio se novim prijateljima, znanjima, uspomenama. Umjesto kartice za bankomat, 25-godišnjak na putovanjima u nepoznato troši palac.
Bonus za spavanje u štali
– Dosad sam uvijek putovao sam, ali za nekoliko dana, točnije 8. listopada, na putu do Istanbula pridružit će mi se još petnaestak osoba. Utrkivat ćemo se tko će prije stići u Tursku – kaže nam autostopist Tomislav. Natjecatelji toga zanimljivog turnira pritom će se morati prevesti autostopom te spavati u besplatnim smještajima. Za svaku kupljenu kartu, bilo za autobus, zrakoplov ili vlak, dobivat će negativne bodove, no za svaki ekstremni scenarij - spavanje u štali, na cesti... – dobivat će nagradne bonuse. Agencija “Da, da, želim putovati” osigurala im je putno osiguranje i to je sve što je adrenalincima podijeljenim u muški i ženski tim potrebno da se 8. listopada u osam sati otisnu iz Zagreba.
– Nikad se prije nisam natjecao i upuštao u ovakvu avanturu. Couchsurfing je način putovanja s besplatnim smještajem, a ovo je nešto drukčije – kazao nam je pustolov Perko, kojemu je cijeli planet nadohvat ruke. Filozofiju “surfanja po kaučima” prvi je put i sam isprobao 2009. godine, kad je iz rodnog Zagreba autostopom krenuo u Sofiju.
– Registrirao sam se, otvorio si profil na Couchsurfingu i tako je sve počelo. Odabrao sam zemlju, pronašao grad, izabrao osobu koja mi se prema komentarima drugih učinila sigurna, i krenuo. U četiri dana puta, sa 40 eura u džepu, prošao sam 1600 kilometara – priča domišljati putnik kao da govori o ljubavi svojeg života. Dosad je "na slijepo” ugostio oko 130 ljudi iz 25 zemalja i posjetio još toliko njih. Nikad, kaže, nije doživio negativno iskustvo. Tek je jednom potrošio sav sitniš predviđen za hranu pa je u stranoj državi ostao žedan i gladan.
– To mi se dogodilo ovog ljeta kad sam završio u hipijevskom selu na jugu Španjolske. Ostao sam bez ičega. Ali, na sreću, s gitarom u ruci. Svirao sam i zaradio 28 eura i zaista mnogo hrane. Neprocjenjivo iskustvo, kao i onda kad mi je jedan imućniji gospodin, koji me je prevezao do Amsterdama, darovao 50 eura. Rekao je: “Vidim da nemaš, a meni neće nedostajati” i tako me, kao roditelj, nahranio – još je jedna od zanimljivih Perkovih priča. Prije samo tri godine nije se mogao pronaći ni u jednoj od njih. Tomislav Perko tada je radio kao broker na burzi, a jedini cilj bio mu je zgrnuti što više novca.
– Već na drugoj godini fakulteta nosio sam odijela i zaposlio se u privatnoj brokerskoj kući. Baratao sam tuđim milijunima, zarađivao svoj novac, odselio se od doma u podstanarski stan i tamo živio s cimerom. Zbog stresa sam noću sanjao otvaranje burze pa sam bio sretan kad je došla kriza. Izgubio sam sav novac, a nešto ostao i dužan... – priznaje. Iscrpljen i smožden od igre s novcem dao je otkaz na poslu, zaposlio se u juice-baru te tamo pronašao izgubljeni mir. Nešto kasnije naletio je na još veću inspiraciju.
Svjetski se pješaci zaljubljuju
– U sedmom mjesecu prošle godine do mene je došla prava osoba, djevojka iz Australije, za kojom sam poblesavio. Inspiriran iskustvima poznatih couchsurfera, a potaknut susretom s njom, sa 360 eura krenuo sam na dvomjesečno putovanje po Europi. Vratio sam se na ispitne rokove, a poslije njih se zaputio u Englesku i Škotsku pa dalje – veli avanturist. Žar u očima koji dijeli s drugim “svjetskim pješacima” nerijetko je bio okidač za zaljubljivanje pa se na nekom od putovanja i danas rodi ljubav.
– Događa se, jer svi mi couchsurferi imamo i dijelimo iste strasti. No, eto, jedna veza na daljinu mi nije uspjela, tako da prognoze nisu baš idealne – šali se T. Perko. Zbog iskrica koje frcnu na autocestama nitko se ne ljuti, jer je jedina žena u njegovu životu, bijela ovčica Maria Juana del Campo, čije je mjesto prebivališta – Tomislavov ruksak na leđima.
kralju.. :)