Pogreška u hrvatskom prijevodu europskog propisa na kojem se temelji “lex Perković” prvi je put javno otkrivena na ovim stranicama, upravo u ovoj kolumni 22. srpnja. Istog je dana predsjednik saborskog Odbora za Ustav Peđa Grbin demantirao da su hrvatski stručnjaci pogrešno preveli Okvirnu odluku Vijeća EU o europskom uhidbenom nalogu. – Vjerujem da su u Ministarstvu konzultirali i izvornik te odluke – rekao je tada Grbin.
Dva mjeseca kasnije Ministarstvo pravosuđa, Vlada, a i zastupnici vladajuće koalicije u Saboru koriste upravo tu pogrešku u hrvatskom prijevodu kao argument za aktualno mijenjanje zakona poznatijeg kao “lex Perković”. Vremensko ograničenje u primjeni EUN-a, koje je uvedeno u lipnju, sada se briše jer je Hrvatska zbog pogreške u prijevodu smatrala da ima pravo uvesti takvo vremensko ograničenje u svoj zakon iako zapravo nema to pravo. Tako glasi argumentacija Vlade. Ili, ako želite doslovan citat iz obrazloženja koje prati prijedlog upućen iz Vlade u Sabor: “Na Zakonu (...) se radilo temeljem službenog prijevoda Okvirne odluke Vijeća broj 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. za koji treba napomenuti da je bio pregledan od strane pravnika lingvista Vijeća EU i koji se kao takav smatra verificiranim i finalnim (objavljen u posebnom izdanju Službenog lista EU od 29. X. 2009.).
Prema službenom prijevodu, nije bilo zapreke za uvođenjem vremenskog ograničenja primjene EUN obzirom da se u istom pogrešno navodi da ‘svaka država članica može, nakon što Vijeće usvoji ovu Okvirnu odluku’, priložiti izjavu kojom vremenski ograničava primjenu EUN-a. Ta je pogreška ispravljena 20. kolovoza 2013., kad je u Službenom listu EU objavljen ispravak prijevoda prema kojem gore citirana odredba glasi: ‘svaka država članica može, prilikom usvajanja ove Okvirne odluke od strane Vijeća, priložiti izjavu’ kojom vremenski ograničava primjenu EUN-a”.
Drugim riječima: nismo mi namjerno prekršili europski propis, nego je prijevod bio takav da nas je naveo na zaključak da radimo nešto što je dopušteno tim propisom. Kad je pogreška u prijevodu javno uočena i ispravljena, shvatili smo da smo učinili nešto na što nismo imali pravo i sada to mijenjamo.
To obrazloženje imalo bi smisla kad ne bi postojale dvije sitnice. Prva, manje važna, krije se u ovom logičnom pitanju: ako vladajuća koalicija sada koristi pogrešku u prijevodu kao argument i izliku, kako to da su ljudi poput Peđe Grbina nakon javnog otkrića pogreške tvrdili da pogreške u prijevodu nije bilo i da su “u Ministarstvu konzultirali i izvornik te odluke”, dakle da se nisu oslanjali samo na hrvatski prijevod? I druga, puno važnija sitnica: članak 52. hrvatskog pristupnog ugovora. Citat: “Tekstovi akata institucija doneseni prije pristupanja, koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku, od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima”. Dakle, hrvatski prijevodi raznih europskih propisa, iako su prevedeni i objavljeni u Službenom listu EU prije 1. srpnja 2013., postali su vjerodostojni tek od 1. srpnja, odnosno tek od dana pristupanja Hrvatske u članstvo EU.
Prije samog pristupanja ti hrvatski prijevodi europskih propisa nisu bili vjerodostojni. A “lex Perković” napisan je i usvojen prije 1. srpnja. Argument da se greška u “lex Perković” dogodila jer su pisci zakona imali pred sobom pogrešan hrvatski prijevod Okvirne odluke jednostavno nema osnove jer taj hrvatski prijevod, iako je zaista bio objavljen u Službenom listu EU još 2009., naprosto nije bio vjerodostojan. A svi vjerodostojni prijevodi (osim slovenskog, koji i dandanas ima istu grešku kakvu je imao hrvatski) kristalno su jasni – vremensko ograničenje u primjeni EUN-a (7. kolovoza 2002.) mogao se uvesti samo u trenutku donošenja Okvirne odluke Vijeća EU o EUN-u. Taj trenutak je bio i prošao 2002., kada Hrvatska nije bila ni članica ni zemlja kandidatkinja pa stoga nije mogla koristiti to vremensko ograničenje.
Dosad najzanimljivija i vjerojatno najiskrenija reakcija na obrazloženje o pogrešnom prijevodu kao krivcu za “lex Perković” nije došla ni od nekog Hrvata, ni od nekog dužnosnika EU, već od jednog – političara iz Srbije. Na jednoj panel-diskusiji pretprošlog vikenda na Weekend Media Festivalu u Rovinju srpski parlamentarac i liberal Čedomir Jovanović komentirao je to ovom izjavom: “Bilo mi je smiješno kad sam čuo da ste kao argument iskoristili pogrešan prijevod. To mi zvuči tako… srbijanski”.
