Za dušu plemenite ekipe okupljene u Facebook grupi “Iznajmljivači sa srcem” nema mrtve sezone. Ljetos su uspjeli besplatan boravak na moru priuštiti više od 650 obitelji s bolesnim mališanima, a sada u “izvansezoni” posreduju u razmjeni invalidskih pomagala, prikupljaju novac za putovanje na more idućeg ljeta, pomažu obiteljima bolesne djece naći smještaj kad u Zagreb, Rijeku, Dubrovnik... dolaze k liječniku.
Angažmana ništa manje nego ljetos, s tim da je začetnica ove lijepe priče, Vjera Matulić s Brača, u međuvremenu završila u invalidskoj mirovini. “Nije mi baš drago. Znate kako to ide, kad čovjek radi, mrzi ponedjeljak i veseli se petku, a u mirovini je svaki dan isti...”, šali se Vjera, koja je jesenas dobila priznanje Hrvatske turističke zajednice u kategoriji Čovjek ključuspjeha, a sad je nominirana i za nagradu Ponos Hrvatske. Skromnu Bračanku to ne fascinira, u plemeniti se pothvat upustila i sa skromnim ciljem. Zamišljala je kako bi bilo lijepo da jednu, dvije, tri obitelji s bolesnom djecom besplatno dovesti na more... Odaziv iznajmljivača i dobrih ljudi, čak i izvan granica Hrvatske, nadmašio je, kaže, sva očekivanja.
– Stvorila se mreža dobrote koja ne poznaje državne granice. Angažiralo se mnogo ljudi, koji će se pri ruci naći i idućeg ljeta, a neki su i sad aktivni. Proteklih mjeseci uspjeli smo povezati mnoge čija djeca trebaju ili su prerasla razna ortopedska pomagala. Samo je desetak invalidskih kolica razmijenjeno preko nas, a ponosni smo i što smo u našim trima aukcijama uspjeli skupiti gotovo 25.000 kuna, koje smo proslijedili našoj “sestrinskoj” Facebook grupi “Vozači sa srcem”, za troškove putovanja bolesne djece idućeg ljeta na more – kazuje gospođa Vjera i najavljuje četvrtu, uskrsnu internetsku aukciju.
Za prethodne tri je na njenu bračku adresu stiglo zamalo tisuću knjiga, slikovnica, ukrasa iz kućne radinosti, domaćih sapuna, šalica, pripravaka od meda.... Stan joj je, kaže, bio nalik skladištu. Svaki je predmet zahvaljujući kćeri Mihaeli i unuci Miji uskoro dobio fotografiju i svoj aukcijski broj, a na kraju prepakiran i poslan novim vlasnicima.
- Stvari su stizale iz svih dijelova Hrvatske, pa čak, recimo, i iz Bosne, Slovenije. A i dobile su vlasnike na svim stranama. Istina, samo iz Hrvatske, jer je prekomplicirano slati poštom u druge zemlje. U svakom slučaju, odaziv je bio odličan, puno bolji nego u traženju smještaja u velikim gradovima za djecu koja dolaze na pretrage. Teško je dobiti i popust na smještaj, a besplatno smo uspjeli smjestiti svega nekolicinu mama ili tata s bolesnim djetetom. U Zagrebu, recimo, samo u dva. tri navrata. Ne želim nikog uvrijediti, ali, generalno gledano, nekako ispada da su naši iznajmljivači na obali pokazali veće srce... - iskreno će gospođa Vjera, koja je i sama, iako živi praktički u stanu, ljetos bila domaćin obitelji s bolesnom djecom. I to, recimo, i jednoj brojnoj, sarajevskoj, a mjesta se našlo čak i za - baku.
Dajte te novce Sabi da on organizira prijevoz i smještaj, ima iskustva u tome.