Ovih dana svjedočimo kako se jedna politička pobjeda pretvara u veliki poraz. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović žarko je željela smijeniti prvog hrvatskog špijuna Dragana Lozančića i ta će joj se želja ostvariti. Pitanje je dana kada će premijer Tihomir Orešković potvrditi odluku koju je šefica države donijela još prošli tjedan. Nebitno je hoće li potpis za dekapitaciju Lozančića staviti još ovaj tjedan ili će odluku objaviti nešto kasnije. Tehnički gledano, predsjednica je postigla sve što je htjela. Maknula je iz obavještajne službe Milanovićeva čovjeka koji je, kako tvrde s Pantovčaka, nije obavijestio da je bila u komunikaciji sa Zdravkom Mamićem dok su ga pratili tajni agenti zbog makinacija u Dinamu. Vjerojatno će na čelo šefa SOA-e progurati svog čovjeka i tako u znatnoj mjeri ovladati tim dijelom represivnog aparata.
Pitanje je, međutim, je li se sve ovo isplatilo predsjednici? Je li izgubila više ugleda u javnosti nego što vrijedi glava nevoljenog obavještajca? Predsjednica je pri smjeni Lozančića pokazala veliku nervozu i premalo državničke mudrosti koja mora sadržavati i trunku velikodušnosti. Predsjednicu su više vodile emocije nego državnička racionalnost. Stekao sam dojam da nije željela samo smijeniti Lozančića nego ga i osramotiti. Teško će uvjeriti javnost da s Pantovčaka nisu stigli materijali koji su poslužili kao medijska topnička priprema za sramoćenje šefa SOA-e. Za sada nije podastrt nijedan argument zbog kojeg Lozančić nije mogao dovršiti mandat do kraja. Ako je već moralo doći do smjene, moglo se to napraviti puno elegantnije. Pogotovo je neuvjerljiva optužba da je Lozančić kršio zakon, ali da će se Pantovčak zadovoljiti njegovom ostavkom. Ako je kršio zakon, onda su ga predsjedničini ljudi trebali prijaviti DORH-u.
Dok se do ove afere Zdravko Mamić tek sporadično spominjao kao financijer kampanje Kolinde Grabar-Kitarović i veliki dobrotvor HDZ-a, sada je to postala općepoznata činjenica o kojoj se svakodnevno razgovara. S pravom se postavlja pitanje je li ovo vraćanje dugova Mamiću. Nije dobro za šeficu države kada se dovodi u vezu s čovjekom kojeg USKOK tereti da je iz Dinama izvukao 270 milijuna kuna.
Donoseći odluku bez pristanka premijera Oreškovića, predsjednica je pokazala ne samo da nije pravi timski igrač nego i da je spremna druge ljude dovesti u vrlo neugodnu situaciju kako bi ostvarila svoje ciljeve. Dodatno je potkopala ionako slabašan autoritet premijera Oreškovića. Premijer nema drugog izlaza nego slijediti je, a onda to opet otvara prostor za ironične komentare u medijima da je obična lutka na koncu. Nije stekla nove pristaše, a poprilično je razočarala neke vjerne simpatizere.
Nije se loše prisjetiti riječi vojskovođe Pira koji je, nakon velike cijene koju je platio za pobjedu nad Rimljanima, gorko primijetio: “Još jedna ovakva pobjeda i mi smo gotovi”.
Pjesnici su čuđenje u svijetu! Gospodin Ćurić nije pjesnik a svaki put izaziva čuđenje.