Kad u javnosti izbije neka obiteljska tragedija, većina optužuje i nagađa, a oni koji o detaljima najviše znaju moraju šutjeti. Centri za socijalnu skrb ne smiju iznositi podatke o osjetljivim i mučnim životnim problemima ljudi koji su u sustavu socijalne skrbi, čak i kada su detalji koji se o pojedinim slučajevima iznose u javnosti neistiniti. Stoga su nas ispočetka vrlo nepovjerljivo dočekali u Peščenici, jednoj od dvanaest podružnica zagrebačkog Centra, u kojoj smo proveli jedan radni dan.
U ispovraćanoj jakni
Pokrivaju područje od Držićeve do Ikee, s oko 65 tisuća stanovnika pa je tamošnjih trideset stručnjaka – socijalnih radnika, psihologa, defektologa i pravnika – prošle godine radilo na 11.645 slučajeva, gotovo dvostruko više nego 2016. Koliko kvalitetno se može pomoći 388 ljudskih sudbina u jednoj godini?
– To što život piše ne može se smjestiti u sve zakonske članke. Da se nađu rješenja za sve situacije koje ljude pogađaju, treba biti virtuoz – kaže Vesna Drobac, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Peščenica. Priča nam o slučaju teškog zanemarivanja djeteta za koje su procijenili da ga hitno treba izdvojiti iz obitelji. Do žurnog izdvajanja, napominje, dolazi samo u slučaju ako je djetetu ugrožen život i zdravlje. Tu su mjeru i predložili sudu, a kako bi dijete što prije moglo otići na posvajanje, tražili su i lišenje majčine roditeljske skrbi. I to je odobreno pa se činilo da će dijete brzo biti na sigurnom. No tada se u matičnu knjigu odjednom upisao otac djeteta, koji to ranije nije smatrao potrebnim, i time vratio priču praktički na početak: mora se voditi novi postupak za lišenje očeve skrbi, a dijete ostaje u rizičnoj obitelji do daljnjeg. Odraslije, dijete će biti teže posvojivo. Ako mu se u međuvremenu nešto dogodi? Na to nema pravog odgovora. – Reći će da je centar spor – zaključuje ravnateljica.
Svjesna da je dijete u obitelji ugroženo, a roditelji od kojih ga je trebala oduzeti nisu htjeli otvoriti vrata, jedna je njihova kolegica svojedobno provalila vrata. Zbog toga je završila na sudu.
V. Drobac napominje da centar ne može pokucati nasumce na nečija vrata ako nema dojavu da se ondje događa neka svađa, plač djece, ako netko ne primijeti da su zapuštena... Policajci im odmah dojavljuju i ta suradnja funkcionira.
– A onda kad zovemo školu, saznamo da dijete ima 400 neopravdanih sati. Ili pak kad zovemo doktora, a onda čujemo da desetogodišnje dijete do sada nikad nije cijepljeno! Pa to su već znakovi zbog kojih su nas trebali puno ranije zvati – nadopunjava socijalna radnica Romana Čagalj Vilić. Dodaje i da im se vrlo često uskraćuju podaci jer Uredbu o zaštiti podataka svatko tumači kako hoće. Tako, recimo, ima slučajeva da liječnik ne želi ispuniti obrazac u postupku oduzimanja poslovne sposobnosti, iako je to propisano.
Ne uspije li mjera žurnog izdvajanja, od suda se traži ovrha, koliko god to svima mučno bilo. Kad do toga dođe, javnost nerijetko baca drvlje i kamenje na socijalne radnike. Ali oni dobro znaju da se to ne događa olako. Nakon jedne posebno teške, cijeli je tim završio na bolovanju. Neke od njih prisjećaju se kako su po vlastito dijete u vrtić znale doći do koljena blatnjave ili s ispovraćanom i zapišanom jaknom, direktno s terena gdje je korisniku pozlilo.
Konfliktni su razvodi sklizak teren jer nasilje u obitelji katkad se prelije i na one koji se umiješaju. Nakon dramatičnih slučajeva oduzimanja djece ili zatvora kao posljedice postupanja socijalne službe, nerijetko se krivci pokušaju osvetiti. Stručnjaci su katkad prisiljeni tražiti zabranu prilaska. Nesuradnja drugih sektora proizlazi najčešće iz filozofije nemiješanja, ali i iz straha. Tako se prisjećaju ravnatelja škole koji nije dozvolio da se sudska ovrha provede u školi jer se bojao dečka neodgovorne djetetove majke.
– Imamo i primjere gdje patronažna sestra ne želi ići u romsko naselje. Tamo nitko ne želi osim nas – govore.
Prisjećaju se i slučaja starijih supružnika koji su se potukli u subotu navečer i privedeni su, a kod kuće su imali 95-godišnju nepokretnu staricu koja nije mogla ostati sama. Dežurna socijalna radnica, sjedeći uz staricu, zvala je niz domova i udomitelja uzalud jer mjesta za baku nigdje nije bilo, a neki su telefoni ostali gluhi. Oko ponoći je ipak uspjela namoliti da je prime u već prebukirani dom, i to samo zahvaljujući tome što je preklinjala ravnateljicu.
U sličnoj se kriznoj situaciji našla jedna njihova kolegica. Nitko se s mogućih smještaja nije javio, oni koji jesu – nisu imali mjesta pa je na kraju majku s djetetom odvela vlastitoj kući. Čin je to koji ima i službeni naziv: propust u radu! Dok razgovaramo, prekida nas vika s hodnika. Muškarac glasno tumači da “njima ti papiri trebaju”, a uz njega pokunjena djevojka. S novorođenčetom uzastopno odlazi u bolnicu tvrdeći da ima proljev, a u bolnici dijete pregledaju i ustvrde da je sve u redu. Nakon višekratnog ponavljanja bolnica je centru javila da bi valjalo vidjeti o čemu se tu radi.
U svakoj je sobici dugog hodnika po jedan od zaposlenih razgovarao sa strankom. Drugi stručnjak, jer po dvoje ili troje ih je u sobi, za to vrijeme odlazi na teren. Malo tko od korisnika socijalne skrbi htio je razgovarati s novinarima o svom problemu, premda nerijetko, kažu nam u centru, prijete da će zvati novinare. H. B. (podaci poznati redakciji), međutim, otvoreno moli za pomoć. Od 2012. oduzeto joj je četvero djece u dobi od 13 do osam godina.
– Sve je počelo kad sam otkrila da je suprug, dok sam bila u bolnici, napastovao našu najstariju kćer, koja je sada punoljetna. Prijavila sam ga zbog pedofilije. Dok su moji roditelji bili živi, pomagali su mi s djecom, ali umrli su, a ja sam opet završila u bolnici. Povrh toga, utvrdili su da sam greškom dobila hrvatsko državljanstvo i oduzeli mi ga. Moji roditelji bili su hrvatski državljani, a ja igrom slučaja rođena u BiH i s dva dana došla u Zagreb, gdje živim cijeli život. Tu sam išla i u školu. Bez državljanstva ne mogu dobiti neki smještaj od Grada, a bez toga ne mogu biti sa svojom djecom, što želim najviše na svijetu – kroz suze je kazala žena, čiji smo identitet zaštitili zbog njene djece. Posjećuje ih stalno tamo gdje su smješteni, a svojoj je socijalnoj radnici Jeleni Vukoji došla uznemirena jer joj jedno dijete ima psihičkih teškoća i na terapiji je.
Još se jednom čula galama i zaštitari su krenuli k odjelu za novčane naknade, no nezadovoljni se korisnik već smirio. Dan ranije u centru su se razletjeli tražiti autosjedalice jer se oduzimalo jedanaestero djece u susjednoj podružnici. Maksimir i Peščenica dijele jedan automobil namijenjen terenskom poslu (!), za čitav Zagreb ima ih pet. Taj jedan nije bio dovoljan pa su se moljakanjem i vlastitim automobilima dovijali kako svih 11-ero u pratnji prevesti na nekoliko lokacija jer za svu braću i sestre u Nazorovoj nije bilo mjesta.
Podrška sustava
Prepreke s kojima se susreću korisnici i zbog kojih traže pomoć centra katkad su apsurdne. Primjerice, majka dvije godine čeka rješenje o osobnoj invalidnini za svoje teško bolesno dijete. Invalidnina se odobri od dana podnošenja zahtjeva i na račun sjedne, primjerice, 50 tisuća kuna. Ali ona ne smije dići taj novac bez odobrenja centra! Širok raspon poslova stručnjaka iz centra predviđa i skrbništvo nad osobama lišenih poslovnih sposobnosti.
– Nitko iz obitelji to ne želi jer neće imati posla s tom osobom. Tri do pet štićenika, koliko svatko od nas ima, znači da si dužan noću, vikendima i za godišnjeg odmora biti na raspolaganju i reagirati ako je potrebno. Nedavno je kolegica ostala bez plaće. Naime, s obzirom na to da kao skrbnik moraš dati svoje podatke u banci, greškom su prebacili njenu plaću na štićenikov račun! – kažu socijalne radnice. Odredi li sud u razvodu susrete s djecom pod nadzorom u trajanju šest sati subotom, to se stručnjaku plaća 400 kn mjesečno. Ova pomagačka djelatnost, jasno im je, ima svoje naličje, ali ima ih svaka, no bolja podrška države i manji opseg posla svakako bi osnažili stručnjake koje, nažalost, treba sve veći broj ljudi.
VIDEO Radnici dali podršku ravnateljici zadarskog Centra za socijalnu skrb
El bahati je redovno mlatio drugaricu koja nas je učila rezanju tankih šnita crnog kruha. Još ni jedan komunjarski krvnik, udbaški ubojica nije procesuiran. UDBA nije dozvolila ni predaju perkovića i mustača. Što možemo očekivati u takvom društvu