Kada je prije tjedan dana Velika Britanija napokon realizirala Brexit i izašla iz Europske unije, nisu se promijenili samo demografski, zemljopisni ili gospodarski parametri Starog kontinenta, već i geopolitička i vojna slika ovog dijela svijeta. Pogotovo uzevši u obzir kako je u ovome trenutku, a tako će zasigurno ostati i još dugo vremena, Francuska sada jedina zemlja EU koja posjeduje nuklearno naoružanje. Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je jučer na novu nuklearnu doktrinu i redefiniranje obrambene strategije Europske unije u kojoj bi Francuska, upravo zahvaljujući svojoj vojnoj moći i nuklearnom arsenalu, imala središnju ulogu.
Govoreći pred kadetima vojne akademije u Parizu koji su toga trenutka bili promaknuti u časnike, Macron je naglasio da Francuska svoje nuklearno oružje vidi kao sredstvo odvraćanja potencijalnih neprijatelja iako je nuklearni arsenal sada smanjen na manje od 300 nuklearnih bojevih glava.
Europski vojni blok
Ovaj Macronov nastup neizravno je pozvao na stvaranje “europskog vojnog bloka”, svojevrsnog pandana NATO-u za koji je upravo francuski predsjednik prije nekog vremena ustvrdio da je “klinički mrtav”. Nakon te njegove izjave, koja je bila potaknuta stavom američkog predsjednika Donalda Trumpa o odnosima među saveznicima, kao i o neophodnosti plaćanja za sve što SAD učini, podigla se prilično velika prašina, a šef NATO-a Jens Stoltenberg tražio je od Macrona da objasni što je mislio tom svojom izjavom.
Ipak, i uz “busanje u prsa”, svima je sasvim jasno da je NATO prilično oslabljen međusobno zategnutim odnosima SAD-a i europskih partnera, kao i svojevrsnim soliranjem Turske koja, s jedne strane, ima sve bliže odnose s Rusijom, dok s druge strane vodi svoju, nerijetko proislamističku politiku na Bliskom istoku. Politiku koja uključuje i vojno interveniranje u Siriji, ali i prijetnje poticanjem novog imigrantskog vala koji bi mogao zapljusnuti zemlje Europske unije.
Odnosi unutar NATO-a toliko su narušeni da se analitičari sada nerijetko pitaju bi li članak 5 sporazuma o vojnom savezu, klauzula o pomoći pri obrani napadnute zemlje, bio poštovan. To se posebno pitaju baltičke zemlje koje same sebe smatraju najugroženijim područjem NATO-a, područjem na kojemu bi eventualno mogao planuti sukob između Rusije i Zapada. Upravo u takvoj geopolitičkoj i strateškoj situaciji Macron se odavno pretvara u lidera koji želi da Europska unija sama kontrolira svoju sigurnost i svoju vojnu budućnost.
– Nova strategija će spriječiti da se Europa ograniči na ulogu promatrača u okruženju kojim dominiraju Rusija, SAD i Kina. Europljani trebaju shvatiti da ćemo se, u nedostatku legalnog okvira, vrlo brzo naći izloženi nastavku konvencionalne, pa čak i nuklearne utrke u naoružanju – ustvrdio je Macron.
Ove opaske posebno vrijede kada se ima na umu da su se i SAD i Rusija prošle godine povukli iz sporazuma o ograničavanju raketa srednjeg dometa, čime je otvoren put razvoju novih oružanih sustava, ali i dodatnim napetostima između Istoka i Zapada. U takvoj situaciji sasvim je izgledno da će se količina oružja, posebice nuklearnog, uskoro početi povećavati, i s jedne i s druge strane, dok Europa ostaje i dalje na vjetrometini. Ako se, naravno, ne usvoji prijedlog francuskog predsjednika.
Nema smanjenja
Macron svoju viziju Francuske kao vojnog lidera oko kojega se okupljaju ostale zemlje Europske unije ne temelji samo na činjenici da jedini posjeduju nuklearni arsenal. Ističe se tu i snaga francuske vojske, kao i činjenica da je Francuska već godinama vojno prisutna na cijelom nizu kriznih žarišta diljem svijeta, i to ne samo unutar NATO saveza. Pri tome posebno ističu francuske vojne misije na području Afrike, primjerice na području Sahela, odnosno terotoriji koja obuhvaća zemlje na kojima je prijelaz između Sahare i zelene Afrike. Upravo na tom području ojačava se već postojeći francuski vojni kontingent s dodatnih 600 vojnika koji će sprečavati širenje islamističkog ekstremizma i terorističkih skupina.
Ujedno, Pariz je prije nekog vremena najavio da odustaje od bilo kakvih ideja kojima bi se njegov nuklearni arsenal smanjio na nižu razinu nego sada. Dapače, mogući su razvojni projekti kojima bi se ojačala pozicija Francuske na nuklearnoj karti svijeta. U ovome trenutku Francuska je, nakon SAD-a i Rusije, treća država u svijetu po broju nuklearnih glava. Ima ih više od Kine i neće dozvoliti da je Peking zbaci s toga mjesta.
Uz poziv na okupljanje u europski vojni savez, Macron je prije nekog vremena predložio i da Europska unija predloži vlastitu međunarodnu strategiju za kontrolu nuklearnog naoružanja kako bi se nadomjestio ugovor koji datira iz vremena hladnog rata, koji su nedavno napustili i Washington i Moskva.
Izlaskom Britanije iz Europske unije stvari dodatno dolaze na svoje mjesto. London, kao “američki igrač” unutar EU, nikada ne bi dopustio stvaranje europskog vojnog saveza, no Londona više u EU neće biti. Nije se još ni slegla prašina kako su otišli iz EU, a nova geopolitička stvarnost već se počela oblikovati.
300 bojevih nuklearnih glava neće spasiti Francusku od islamskih terorista u vlastitoj zemlji koji im čine svakodnevno velike probleme.