I ako je neko opće uvjerenje našega doba da čovječanstvo svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje, postoje znanstvene studije koje pokazuju kako smo kao vrsta intelektualno nazadovali u zadnja dva stoljeća.
Naše reakcije sve su usporenije, naš razum gubi na oštrini, naša percepcija stvarnosti sve je mutnija. Gluplji smo od svojih predaka. To bi moglo objasniti mnoge velike katastrofe koje su zadesile ljudsku vrstu unazad zadnjih dvjesto godina, ali i poziva na oprez u planiranju naše budućnosti.
Ako se ponekad pitate kako su ljudi ranije mogli živjeti bez svih tih gadgeta, interneta, televizija i ostalih čudesa suvremene tehnologije, odgovor bi mogao biti pomalo uznemirujući – intenzivnije su se koristili svojim talentima i vlastitim razumom. Ako smo danas na dva klika udaljeni od bilo koje informacije, za čije posjedovanje bi nam ranije trebala sva moguća umijeća i prirodne nadarenosti, jasno je da će te prirodne sposobnosti čovječanstva polako zakržljavati.
Nećeš učiti naizust Smrt Smail-age Čengića niti ćeš opetovano iščitavati Novi zavjet ako su svaka potrebna informacija ili savjet uvijek dostupni na tvom smartfonu. Na tragu Chestertona mogli bismo tvrditi kako nam je napredak omogućio da nam sva pamet iscuri van. Ne treba ovdje optuživati modernu tehnologiju za zaglupljivanje ljudske vrste. Prije bih rekao da je tehnologija dar Božji koji nam je omogućio da se još uvijek možemo nositi sa zadacima koje su naši preci obavljali bez problema i gotovo intuitivno. Moralne i političke posljedice ovakvoga stanja ljudskog roda daleko su ozbiljnije.
Suvremenici Franje Josipa i carice Viktorije s užasom i zazorom su gledali na pariški krvavi pir, koji se okitio imenom revolucije. Dok su prije revolucionarni prevrati bili incident i značili krajnju opasnost za život nacije, danas gotovo da nema nacije koja ne slavi svoje rođenje u nekakvoj revolucionarnoj krvaviji.
Danas svaki prosvijetljeni i slobodnomisleći čovjek misli da je toga dana počela ljudska povijest. Krenemo li još naprijed i bliže nama, zateći ćemo stravu dva svjetska rata i ozbiljne napore ljudskog roda za samouništenje. Politički režimi postaju sve gluplji i smrtonosniji.
Poredak i zakon postaju proskribirane riječi, a slavi se destrukcija postojećeg i uči se hodati četveronoške. Fanatizam postaje toliko jak, a pamet devalvirana moneta da se uskoro obilježjem nečije pameti počinje smatrati partijska pripadnost. Tako, ako danas ne pripadaš lijevim i progresivnim snagama, prva će doći pod sumnju tvoja inteligencija. Podrediti se takvom svrstavanju možda i nije tako loš izbor u vremenu glupih. Osvojiti kup u takvom natjecanju ne znači nužno i vrlinu.
Ne tvrde psiholozi uzalud da kod drugih napadamo upravo ono što nam najviše smeta kod nas samih. Druge optužujemo za nedjela koja sami planiramo. Ako ste imali prilike razgovarati s osobom lijeve političke orijentacije, lako ste mogli doći do sličnog zaključka. Ljudi konzervativnog političkog svjetonazora sasvim prirodno će prihvatiti da ljudi imaju različita mišljenja i politička uvjerenja.
Oni na ljevici pak kao da su stalno u nekoj borbi i optuživanju drugih za glupost i nasilje kako bi sami sebi dokazali da nisu glupi i nasilni. Ljevičar nikad ne raspravlja o realnim političkim razlikama između desnice i ljevice. Nasuprot njima će uvijek postojati nekakva imaginarna razularena desničarska gomila, s kojom oni vode rat do istrebljenja. Zato je normalan dijalog između lijevih i desnih danas postao gotovo nemoguć.
Ne treba zbog toga žaliti jer ne bi bilo u redu raspravljati s ljudima s takvim problemima. Svakako treba imati na umu da je jedan od najstarijih političkih trikova lažno optužiti drugu stranu za nešto, kako bi se ona iscrpljivala braneći se od optužbi, a vaše namjere ostale nezamijećene. To je pravilo zvano “drž’te lopova”.
Jasan primjer toga pravila možemo ovih dana vidjeti u optužbama američke ljevice kako je Trump u dosluhu s Rusima ugrozio američku demokraciju i preoteo im pobjedu. Možete biti sasvim sigurni da je stvar obrnuta i da su demokrati imali razvijen plan kako nedemokratskim sredstvima osigurati pobjedu svog kandidata, pri čemu su koristili ruske sigurnosne izvore.
Nikako ne mogu preboljeti što su tako pametni izgubili izbore pa sad koriste iste optužbe u nadi da će im to pomoći da sakriju vlastita nedjela. Ponavljanje istih postupaka u očekivanju drukčijih rezultata obilježje je inteligencije po standardima današnjeg vremena. Živimo u vremenu glupih i istina je sporije dostižna pa se treba držati starih pravila kako glupani ne bi nama potpuno ovladali.
autoru svaka čast da je progovorio o ovom fenomenu teletabisa sa telefonima.... naravno da nečemo biti pametniji ako nam asocijacija postala strana pojava a tad je bila osnovni dio života. sve što stoji ili se ne koristi propada pa tako i mozak .bravo za tekst.najgora je činjenica da progresivno propadanje je neprimjetno i tako pojedninac i ne znajući postaje moron .,na karaju je toliko glup da i ne zna za sebe .jer je svijest aproksimacija inteligencije....itd itd. bravo još jednom.