Jo Johnson, punim imenom Joseph, u tri vlade bio je ministar sveučilišta, prometa, kabineta Vlade te ministar za London, bio je cijelo to vrijeme zastupnik u Britanskom parlamentu, a onda je napustio najprije Vladu Therese May, kasnije i onu svoga brata Borisa Johnsona. Bivši novinar, baš kao i njegov brat, daje uvid u političku situaciju u Velikoj Britaniji uoči parlamentarnih izbora u četvrtak, na kojima se neće kandidirati, koji će utjecati na ishod dogovora o povlačenju te države iz EU koji se za sad planira za 31. siječnja. Za razliku od brata, Jo je manje ekstravagantan i bio je protiv Brexita, ali ono u čemu se slažu je oduševljenje Hrvatskom u kojoj provode odmore. S Johnsonom smo razgovarali večer prije konferencije The Economista o svijetu i EU u 2020. godini.
Razgovor će se neminovno doticati vašeg brata, premijera Borisa Johnsona. Nije tajna da se niste slagali oko Brexita, on je predvodio kampanju za izlazak, vi ste, kao konzervativac, bili za ostanak. Poslije ste bili u njegovoj vladi, ali je i napustili. Zašto i kakvi su vam sada odnosi?
Ne slažemo se oko pristupa Brexitu, ali priznajem i poštujem činjenicu da smo u lipnju 2016. imali referendum te da je većina izrazila želju izaći iz EU. Definitivno podržavam njegovu konzervativnu agendu "jedna nacija", Boris nudi dobra rješenja za pitanja od nacionalnog interesa, kao što je zdravstveni sustav, obrazovanje, borba s kriminalom. Želim mu svu sreću i uspjeh da što duže ostane na adresi Downing Street 10 i ispuni svoju agendu.
Brexit je podijelio ne samo državu, već i obitelji i prijatelje. Vas to nije okrznulo?
Moja obitelj, što uključuje i moju braću i sestru, ne slaže se nužno oko svega, ali svi želimo da Boris bude uspješan premijer i podržavamo njegovu domaću agendu. Brexit jest podijelio društvo, političke stranke i obitelji i zato je važno da kao država krenemo dalje.
Zagovarali ste drugi referendum, a njega u programu imaju Liberalni demokrati. Znači li to da ćete u četvrtka, na parlamentarnim izborima, glasati za njih?
Podržat ću Borisa. Vodio sam dugu kampanju oko drugog referenduma, no došli ni blizu toga da prikupimo iole dovoljno glasova za pravni okvir za drugi referendum o EU. Drugi referendum je nešto o čemu možemo razgovarati, ali dok nema većine u parlamentu, to je bespredmetno.
Kakve rezultate očekujete na izborima? Ankete pokazuju da su stranke izjednačene, a glasači će ovoga puta, barem prema reakcijama, glasovati vrlo taktički i racionalno, ne nužno po starim stranačkim preferencijama.
Nema mjesta samouvjerenosti ili zadovoljstvu. Svi trebaju prepoznati da je najveća opasnost i katastrofa ne samo za Britaniju, već i za EU, Jeremy Corbyn.
Zašto?
Jer je njegov ekonomski program sulud - nacionalizacija velikog dijela industrije, konfiskacija imovine, vrlo visoki porezi za građane.
Konzervativcima kritičari zamjeraju da će uništiti veliku vrijednost britanskog društva, zdravstveni sustav, NHS.
Kako to možete reći?
NHS je bila pod upravom konzervativaca velikim dijelom svoje povijesti i da su htjeli, mogli su ga već razmontirati. Nisu, uvijek su konzistentno investirali i namjeravaju uložiti još više novca. Ne vjerujte tim pričama laburista.
Što s opcijama da se puste američke osiguravajuće kuće i amerikanizacija zdravstva, čega se Britanci boje?
Donald Trump i Boris su bili vrlo jasni da NHS je iznimna nacionlanacionalna vrijednost i nije na stolu u trgovinskim pregovorima.
Uz Brexit, što je očekivano, drugi prioritet u anketama kod ovih izbora je upravo zdravstvo. Potom slijedi borba sa zločinima, ekonomija pa tek onda migracije. Prije nekoliko godina poredak je bio drugačiji - migracije su dominirale agendom i kampanjom za Brexit, a sad se ni ne spominju.
Imigracija se pojavila kao tema u referendumu jer je koincidirala s velikim pokretima ljudi nakon događanja u Siriji i Iraku.
Ali tema nisu bili ti migranti s Bliskog istoka i Afrike, već oni iz drugih država EU.
Da, ali tema migracija je bila u vijestima.
Kolika je tada stvarna bila opasnost od migranata a koliko širenje straha?
To je drugo pitanje. Ali možete reći da je logično da su migracije pale u hijerarhiji kad je odlučeno da se ide u Brexit i da Britanija ponovno preuzima kontrolu nad slobodom kretanja.
Mnogi su s nevjericom gledali kako se Britanija, jedna od najstarijih demokracija, zapetljala u rješavanje izlaska iz EU.
Riječ je o presedanu i kao takav je kompliciran - ovo je prvi put da se jedna država želi povući iz složenih ekonomskih i trgovinskih odnosa kakve smo imali s EU. Istina je da konzervativna stranka u podijeljenoj političkoj sceni nije imala većinu u parlamentu da ispuni svoju viziju Brexita.
Je li prihvatljiv dogovor koji je vaš brat postignuo s EU?
Prihvatljiv je za EU, prihvatljiv za britansku vladu. Sljedeći je korak ratifikacija pa ćemo vidjeti hoće li biti prihvatljiv i za novi parlament
A za vas osobno?
Ja više nisam igrač u tome, ostavljam parlament, ne sudjelujem u izborima, krećem dalje. Važno je da Boris dobije većinu u četvrtak, da progura dogovor da se možemo krenuti dalje i koncentrirati na ono što slijedi, a to su razgovori o budućim trgovinskim odnosima.
Dogovor Therese May s EU ste kritizirali kazavši da to postavlja Ujedinjeno kraljevstvo u vazalski odnos prema EU. Što je drugačije i kakve odnose s EU želite?
Taj plan je bitno različit od Borisova - on želi labavije odnose s EU, nešto na tragu sporazuma EU i Kanade te time vratiti kontrolu, kako su govorili zagovornici Brexita. Vlada je u svojoj političkoj deklaraciji postavila osnovne elemente budućeg odnosa, i oni su u prvom redu trgovinski. Predviđaju se i distanciraniji odnosi naših industrija koje se bave uslužnim djelatnostima, o čemu moramo dobro promisliti jer su nam te industrije vrlo važne.
Nesigurnost oko Brexita postoji, ljudi se boje nestašica, kupuju lijekove, stvaraju zalihe, s druge strane neki su već izgubili posao, drugima to tek slijedi, tržište stagnira.
I ja sam bio zabrinut do prije par tjedana da ćemo izaći bez dogovora, ali sad on postoji i rizik od neuređenog Brexita je značajno pao, funta je porasla, vratilo se povjerenje u poslovnu zajednicu. Kad izađemo, i to će vjerojatno biti do kraja sljedećeg mjeseca, temperatura debate će pasti, jer ćemo tada biti u krucijalnom, ali tehničkom, i za mnoge ljude, dosadnom dijelu o prirodi trgovinskih odnosa.
Tu će veliku ulogu igrati Hrvatska, kao predsjedavajuća Vijećem EU.
Da, bit će to vrlo znakovit trenutak - najmlađa članica kontrolira izlazak jedne od najstarijih članica. Doslovno ćemo izaći pod kontrolom Zagreba.
Što očekuje od Hrvatske, kako bi se trebala postaviti i kakvu ulogu zauzeti u tom procesu?
Duboko smo uvjereni da ćete odraditi prvoklasno predsjedanje.
Kako ocjenjujete ponašanje EU do sad?
Nije na meni da komentiram EU, ali radna skupina glavnog pregovarača Michela Barniera vodila je pregovore s jedinstvenom potporom svih država članica i institucija i morali su se baviti teškom i turbulentnom situacijom u Britaniji.
Koje se pouke mogu izvući iz cijelog procesa, od raspisivanja referenduma do sada?
Mislim da David Cameron napravio grešku u tajmingu. I druge su zemlje imale referendume o raznim aspektima odnosa s EU, poput Francuske, danske ili Irske. No bilo je to u vremenima kad populističke snage nisu toliko ojačale. Referendum je bio 2016., nakon pet godina mjera štednje, kad je bilo drugih problema koje su ljudi osjećali i to se prelilo u odnos s EU. Odnos s EU se nije mogao svesti na referendumsko pitanje Da i ne. Da je Cameron održao referendum 2010., rezultati vi bili vrlo drugačiji. Pa je stoga jedno od pouka, ne organiziraj referendum s tako visokim ulozima ako nisu siguran u njegov ishod.
U referendum su se uvukle mnoge teme koje nemaju veze s EU, ali je postojala i slika Europe koju je, kao dopisnik iz Bruxellesa, oblikovao i vaš brat u svojim osebujnim izvješćima. I vi ste bili novinar. Jeste l ikada s njim razgovarali, čisto s profesionalne strane, o tome?
Radio sam za Financial Times, iz Pariza, Indije,... Boris je sjajan novinar i davao je čitateljima Telegrapha ono što su željeli.
Kako se osjećate zbog britanskog izlaska iz EU?
Ja sam dijete britanskog ulaska u EU. Imao sam mjesec dana kad je parlament 1972. ratificirao ulazak u tada EEZ. Kad sam imao godinu dana, obitelj se preselila u Bruxelles, gdje je otac otišao raditi u prvom valu britanskih državnih službenika u europskim institucijama. Odrastao sam u Bruxellesu, tamo išao u školu. Danas su tamo djeca i iz Hrvatske, u to vrijeme bilo ih je iz puno manje zemalja. Ugodno mi je bilo s poslom koje su europske institucije radile. Očito je da sam žalostan da je došlo do ovoga i da je vrlo bolno bilo sjediti u vladi koja nas je morala izvesti iz EU, ali, ponavljam, prizajem rezultate referenduma.
