Zgrada osnovne škole u Amatriceu bila je obnovljena prema normama za gradnju zgrada otpornih na potrese, a srušila se kao kula od karata nakon potresa u srijedu ujutro u 3.36 sati. Načelnik Amatricea, najpogođenijeg, sada srušenog, gradića središta Italije, Sergio Pirozzi, kazao je 2013. kada je otvarao obnovljenu školsku zgradu da može izdržati sve potrese. Sada samo širi ruke. Nije građevinar, nije stručnjak za potrese, rekli su mu da je građena po normi, bile su provjere nad provjerama...
Ali, znate, školska zgrada sagrađena je 1930. pa je kao povijesna bila podvrgnuta i određenim ograničenjima zaštitara umjetnosti, kaže Pirrozi i odmah dodaje da ne želi nikoga optuživati. Da, norme, zakoni, propisi... Koji je propis važniji. Ima ih toliko da se i ne zna koji treba primijeniti. Kaže se da talijanska država, premda je većina njezina teritorija na trusnom području, ne ulaže u prevenciju, u zaštitu zgrada od potresa. No, to je samo djelomično točno. Jer novac je izdvojen, pripremljen, namijenjen, ali ne i potrošen. Zašto?
Nakon potresa u L’Aquili 2009., vlada je odmah namijenila 963 milijuna eura za obnovu srušenih zgrada, a do danas je potrošeno malo od toga novca. Načelnik grada Ascoli Picena, Guido Casteli, kaže da Civilna zaštita svake godine odredi novac za obnovu na trusnim područjima, ali novac ne dolazi, tek nešto za obnovu škola. Zašto? Prije tri godine zatražio je iz tog fonda novac za obnovu mosta koji bi se mogao srušiti, a stigao je tek ove godine u svibnju. Od onih gotovo milijardu eura za obnovu obiteljskih kuća, dobili su samo par milijuna. Primjer: 2013. podneseno je 11.000 molbi, a do sada ih je riješeno 1849., i to uglavnom u iznosu do 20 tisuća eura. Svake godine Civilna zaštita predviđa određeni broj zgrada za obnovu. Za 2016. predvidjela je obnovu do 12.000 zgrada. No, onda svoje prste upleće birokracija propisima. Potrebno je ispuniti gotovo 90 stranica obrazaca, priložiti desetke stranica raznih potvrda... Kada netko i uspije sve to učiniti, mora čekati godinama da razne instance sve to potvrde. Država stvara zakone da ne bi bila prevarena. Prevaranti će naći rupe u zakonu, a pošteni ljudi stradavaju u očekivanju rješenja. Tako ispada da država uništava – sebe.
