Za svakoga tko demokratski razmišlja, nikad nije ugodno kad vidi makar i tračak sumnje u to da politička opcija na vlasti koristi tu poziciju vlasti da bi otupila oštricu onih institucija kojima je posao da ograničavaju ili kontroliraju njihovu vlast.
Tu vrstu neugodnosti u Hrvatskoj upravo vidimo na primjeru kontroverzi koje prate izbor nove predsjednice Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa.
Usput, vrijedi podsjetiti da je i Kukuriku koalicija 2012. odgađala imenovanje predsjednice i članova istog tog Povjerenstva jer se tada vladajućoj ekipi nisu baš sviđale neke ovlasti koje je tadašnji zakon davao Povjerenstvu, poput prava provjere bankarskih računa istraživanog dužnosnika. Povjerenstvo je formirano, ali tek nakon što je Ustavni sud, odlučujući po zahtjevu dvoje SDP-ovih zastupnika, oduzeo Povjerenstvu ovlast da provjerava račune.
Ne ulazeći u to kako će završiti trenutni klinč oko imenovanja novog sastava Povjerenstva, možemo se složiti da su to uvijek neugodne i osjetljive situacije kad se pojavi sumnja da politika tupi oštricu onih koji imaju ulogu da je kontroliraju.
A sad zamislite da u Hrvatskoj počnete svjedočiti ovakvom slijedu događaja... Ustavni sud, recimo, nađe se pod udarom političke opcije na vlasti. Troje sudaca koji su legalno imenovani u taj sud biva spriječeno u stupanju na dužnost, a troje novih sudaca biva nezakonito odabrano umjesto njih. Predsjednik Ustavnog suda također biva izabran nezakonito. Vlada odbija službeno objaviti presude Ustavnog suda koje joj se ne sviđaju, a ako nema objave u Narodnim novinama onda nema presude, što znači da se ustavnost zakona koje donosi parlament više ne može sa sigurnošću jamčiti. Bez nadzora Ustavnog suda, parlament počinje štancati kontroverzne zakone jedan za drugim, šireći političku kontrolu nad medijima, nevladinim udrugama i javnom upravom, nad pravom na javno okupljanje i prosvjedovanje itd.
Dodatno, vladajuća stranka, recimo, usvoji i zakon koji će otjerati 40 posto sudaca Vrhovnog suda u mirovinu, a predsjedniku Republike dati diskrecijsko pravo da one među tim prisilno umirovljenim sucima koji mu se sviđaju vrati, odnosno produži im mandat. Na taj način politika ovladava ne samo Ustavnim sudom, koji kontrolira zakone koje ti političari donose, nego i Vrhovnim sudom, koji kontrolira presude koje svi niži sudovi u zemlji donose.
Primjerice, kad neka komercijalna televizija prenosi prosvjede protiv vlasti koji se toj vlasti ne sviđaju, pa ta vlast preko regulatornih tijela odreže kaznu toj televiziji, o žalbi bi potencijalno odlučivali sudovi, ali uz kontrolu nad Vrhovnim sudom politika je u poziciji da kontrolira i žalbu. Kadija te tuži, kadija ti sudi; pa da vidimo hoće li se još netko usuditi prosvjedovati ili prenositi prosvjede protiv kadije.
Bi li vas to zabrinulo? Biste li to doživjeli kao politički udar na demokraciju i vladavinu prava? Svatko tko razmišlja demokratski valjda bi odgovorio potvrdno.
Upravo to se zbilo u Poljskoj.
Produljenje mandata ovom ili onom čelniku ovog ili onog povjerenstva, čemu upravo svjedočimo u Hrvatskoj, nikako nije nebitna stvar. Ali je mačji kašalj, standardna politička igra i klasično političko natezanje, u usporedbi s ustrajnim političkim napadom na pravosuđe kakav se događa u Poljskoj. U dvije godine vladajuća poljska stranka Pravo i pravda izgradila je, kroz usvajanje više od 13 kontroverznih zakona, sustav u kojem izvršna i zakonodavna vlast (dakle, politika) ima mogućnost politički utjecati na sastav, ovlasti i funkcioniranje čitavog pravosuđa. Ne jedno povjerenstvo s ulogom korektiva vlasti, nego čitavo pravosuđe jedne države članice Europske unije stavljeno je pod političku kontrolu vladajuće većine.
Pitanje stoga nije hipotetsko - bi li vas zabrinulo da se to događa u Hrvatskoj - nego stvarno: brine li vas, kao građane EU-a, da se to događa u jednoj članici, Poljskoj?
Europska komisija predložila je pokretanje sankcija protiv Poljske, no rasprava i odluka o tome neće ići tako brzo. Ponajprije, zbog toga što same države članice EU nemaju jasan odgovor na to pitanje brine li to što se događa u Poljskoj njih, i njihove građane, do te mjere da zajednica kakva je EU oduzima pravo glasa suverenoj državi članici te zajednice.
No, kako god završila, vrlo je vjerojatno da će priča o Poljskoj poslužiti kao povod za jače vezivanje trošenja novca iz EU fondova uz poštivanje europskih vrijednosti poput vladavine prava i diobe vlasti u demokraciji.
Nema (neovisnog) pravosuđa, nema čokolade.
Poljska provodi lustraciju komunističkog kadra svim sredstvima i zato je poletna, gospodarski izuzetno uspješna i sigurna.