U svom privatnom muzeju, u zgradi na Zrinjevcu u kojoj živi cijeli život, najtrofejniji hrvatski košarkaški trener pričao nam je detalje velikog pothvata u Barceloni 1973., ali i kako je selekcionirao momčad koja je u finalu s lakoćom pobijedila domaćine Španjolce (78:67), piše sportski tjednik Max!
Sve je počelo od Novoselova ustoličenja za profesionalnog trenera kadeta i juniora u Košarkaškom savezu Jugoslavije.
- Bio sam trener Lokomotive od 1967. do 1971., a onda su mi iz saveza ponudili taj posao. Sjećam se da su u Zagreb tada došli predsjednik KSJ-a Radomir Šaper i glavni tajnik Bora Stanković i da su me nagovorili. I to je bio efekt osvajanja zlata na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani, nakon čega se moglo živjeti i od košarke pa sam napustio posao pravnika.
Mirko i danas dobro pamti datume, pa tako i 6. prosinca 1970.
- Tada je u Košutnjaku održan sastanak 64 košarkaška trenera te je konstatirano da u Jugoslaviji nema dovoljno kvalitetnog pomlatka, a pred nama je bio prvi kadetski EP. Odmah smo za 15. siječnja 1971. zakazali Kup republika, kadetsko-juniorski turnir svih republičkih selekcija.
Trebalo je izabrati klince koji će na kadetski EP u Goriziju.
- Ni jedan supernadareni klinac nije bio iz velikih klubova. Delibašić je igrao u tuzlanskoj Slobodi, Kićanović u Željezničaru iz Čačka, Jerkov u Istragrađevnom iz Pule, a Rajka Žižića otkrili smo na ulici u Nikšiću.
Žižić nije znao izvesti dvokorak!
Žižić je bio poseban slučaj. Kada je otkriven, nije znao ni košarkaški “hodati”, a kamoli što drugo.
- Kada smo ga 1971. priključili reprezentaciji, morao je sa strane učiti dvokorak, a već četiri godine kasnije nadigrao je moćnog Meneghina.
Prvi Novoselov trenerski naslov uslijedio je na kadetskom EP-u.
- Bila je to prva zlatna jugoslavenska medalja na bilo kojem europskom prvenstvu. Sjećam se da su nas navijači nakon finala nosili na ramenima i da su nas tako i prenijeli preko granice jer nam je autobus bio u slovenskom dijelu grada, u Novoj Gorici.
Godinu poslije održano je juniorsko prvenstvo Europe, i to u Zadru.
- Među 12 igrača imali smo samo petoricu iz prvoligaških klubova, no toliko smo dominirali te godine da nismo izgubili ni jednu utakmicu. Zajedno s prvenstvom Balkana imali smo 31-0. U Zadru smo u polufinalu pobijedili Sovjete sa sedam, a u finalu Talijane sa 24 koša prednosti, a u najbolju petorku turnira izabrani su Kićanović, Delibašić i Macura.
Na Olimpijskim igrama u Münchenu izbornik svjetskih prvaka bio je Ranko Žeravica koji nije uspio osvojiti medalju, već peto mjesto. Nakon tog neuspjeha Žeravica odlazi u Španjolsku, a KSJ za saveznog kapetana imenuje Mirka Novosela.
- Dobio sam zadatak da napravim novu seniorsku reprezentaciju pa sam napravio selekciju baziranu na dvjema juniorskim reprezentacijama. Na onoj Žeravičinoj iz Porto San Giorgija koju su činili Ćosić, Jelovac, Šolman, Kapičić i Plećaš, te na mojoj zadarskoj u kojoj su bili Kićanović, Delibašić, Jerkov i Žižić. Uzeo sam još dvojicu iz međugeneracije, Slavnića i Dalipagića.
Novosel je postavio temelje reprezentacije koja će tri puta zaredom biti prvak Europe - 1973. u Barceloni, 1975. u Beogradu i 1977. u Liegeu.
Imaju NBA dresove, nemaju igru
Put prema prvom zlatu bio je olakšan odlukom nekog sovjetskog sportsko-disciplinskog tijela.
- Uoči EP-a igrao se u Zagrebu prvomajski turnir na kojem je nastupila i reprezentacija SSSR-a. Kako su pri povratku četvorica sovjetskih igrača švercala neku vunu, bili su kažnjeni pa nisu nastupili u Barceloni. Zato su u polufinalu Španjolci pobijedili Sovjete, pa smo mi u finalu išli na domaćine, koje smo već svladali u skupini.
Uoči finala, Novosel je posegnuo za neuobičajenom metodom opuštanja igrača, što je među jugoslavenskim izvjestiteljima izazvalo konsternaciju.
- Kako smo bili smješteni u hotelu Calderon, u slavnoj ulici La Rambla, a tada nije bilo klima-uređaja, u sobama je bilo poprilično vruće, pa sam razmišljao što učiniti da razbijemo predfinalnu psihozu. Ostanu li u sobama, igrači će previše razmišljati o finalu i nitko neće zaspati do 3-4 ujutro. Zato sam predložio Šaperu da odemo u jedan obližnji flamenco klub. Kada smo oko pola sata prije ponoći izašli, našim izvjestiteljima nije bilo jasno što se događa. Svi zajedno vratili smo se oko dva sata ujutro, dečki su, onako opušteni, brzo zaspali i navečer, dobro naspavani i orni, još jednom pobijedili Španjolce, sa 78:67.
Ali do polufinala su se mučili i Novosel je bio podvrgnut kritikama, posebice iz pera beogradskih novinara.
- Bio sam im na piku, pogotovu kada smo Bugarsku svladali tek nakon što sam morao upotrijebiti zonski presing, oružje koje sam čuvao za Sovjete. Sjećam se da je Časlav Jakovljević iz “Večernjih novosti” pisao da se ne zna tko vodi reprezentaciju, Mirko Novosel ili Marko Novosel, aludirajući na poznatog pjevača. Kako sam za reprezentaciju uspio nabaviti dvije garniture NBA dresova, pisali su “imaju NBA dresove, ali igru nemaju”.
Najviše sam štedio Ćosića
Mirka nije štedio ni bivši cimer iz reprezentacije Miško Bojović.
- Bili smo cimeri na prvenstvu Balkana 1961. Ja sam postao trener, a on novinar Politike ekspres. Tijekom prvenstva pljuvao me zbog vođenja reprezentacije, a kada smo na kraju postali europski prvaci on je, na intervenciju Staneta Dolanca, završio kao izvjestitelj s beogradske tržnice. Dolanc je tada bio drugi čovjek države i veliki košarkaški zaljubljenik te se uzrujavao kada se košarku blati.
Nakon povratka u Beograd doček reprezentacije bio je spektakularan.
- Na surčinskom aerodromu dočekalo nas je 10.000 ljudi. Nosili su nas na rukama iz zrakoplova.
Prvu petorku tada su činili Slavnić, Kićanović, Dalipagić, Ćosić i Jelovac.
- No ja sam utakmice započinjao s Plećašem, Tvrdićem i Šolmanom, a drugi par centara činili su Jerkov i Žižić. Najviše sam štedio Ćosića koji je do polufinala odigrao samo dvije utakmice, jer nakon što bi odigrao jednu utakmicu fantastično, trebalo mu je tri dana odmora, a bio je genijalac.
Najviše prijepora bilo je zbog pozivanja Željka Jerkova na EP.
- Jerkov je tada bio anonimac pa su mi beogradski novinari zamjerali što nisam poveo odličnog strijelca Damjanovića iz Radničkog. No, kada je početkom sljedeće sezone Jerkov baš tom Radničkom zabio 36 koševa, više nisu postavljali to pitanje.
>> Novosel: Igrači su morali doći na proslavu najvećeg uspjeha
>> Mirka Novosela više ne terete za neplaćeni porez
