Hrvatska je u šest godina, između 2010. i 2016. godine, proizvodnju električne energije iz vjetroelektrana “povećala čak 15 puta”. Stoji to u studiji ''Hrvatsko tržište energije proizvedene iz vjetroelektrana'' koju su napravili stručnjaci s Instituta za javne financije Anto Bajo, Zvonimir Ovanin, Marko Primorac i Hrvoje Šimović, a koja je objavljena u siječnju 2018. godine. U nas se tako proizvodnja energije iz vjetroelektrana s početnih 0,067 TWh u 2010. povećala na 1,01 TWh 2016. godine.
Znači, udio proizvodnje energije iz vjetroelektrana u ukupnoj proizvodnji električne energije povećao se s 0,5 posto u 2010. na 9 posto u 2016., dok se udio u ukupnoj potrošnji povećao s 0,4 posto na 5,7 posto. Iako je jedan od razloga takve ekspanzije financijski poticaj države za proizvodnju iz obnovljivih izvora energije (a vjetroelektrane se ubrajaju u skupinu povlaštenih proizvođača električne energije), riječ je o impozantnom rastu udjela u proizvodnji električne energije. Planovi koje je odlazeći ministar Tomislav Ćorić iznio prije otprilike godinu dana na konferenciji WindEurope 2019. u Bilbau bili su i mnogo ambiciozniji.
Prva je bila Ravna 1 na Pagu
Udio obnovljivih izvora energije u sljedećih deset godina trebao se, po njegovoj tadašnjoj najavi, povećati 20 puta. U Zelenoj knjizi, dokumentu o obnovljivim izvorima koje je sastavilo ovo naše ministarstvo, uvedena su 22 postrojenja za proizvodnju električne struje koristeći vjetar, ukupnog kapaciteta 573 MW, a još ih je pet ukupnog kapaciteta 162 MW bilo u izgradnji. Ta su se postrojenja trebala dovršiti do kraja ove godine. U spomenutoj studiji Instituta za javne financije navodi se i kako čak 41 posto ukupnog kapaciteta vjetroelektrana u Hrvatskoj čine postrojenja Vrataruša, Zelengrad Obrovac, Ogorje, Velika glava, Bubrig i Crni vrh. U Hrvatskoj su prve vjetroelektrane bile VE Ravna 1 na Pagu, sagrađena 2004. (5,95 MW instalirane snage), i VE Trtar-Krtolin pokraj Šibenika, sagrađena 2006. (11,2 MW). Prvi vjetroagregat postavio je Končar u Uljaniku 1988. godine.
Najveća vjetroelektrana u Hrvatskoj trebala je biti upravo Krš-Pađene kod Knina, trebala je imati 48 turbina s kapacitetom 142 MW. Gradi se i vjetropark između Senja i Brinja s 39 turbina i kapacitetom 165 MW, što je i najveća kineska investicija u Hrvatskoj do danas. Što je vjetroelektrana, prilično je jasno, riječ je o energetskom postrojenju u kojem se kinetička energija vjetra, s pomoću jedne ili niza vjetrenih turbina s električnim generatorima, pretvara u električnu. Osnova je uobičajene konstrukcije vjetroelektrane brzohodna vjetrena turbina s horizontalnom osovinom. Uobičajena je snaga današnjih vjetroelektrana do 3 MW po jednoj turbini, uz promjer rotora do 85 metara, te visinu stupa do 50 metara.
Koliko je brz napredak u ovom polju, svjedoče i ovi podaci. Do kraja prošle godine najveća turbina današnjice bila je ona razvijena 2013. godine kao prototip južnokorejske tvrtke Samsung, snage je 7 MW, promjera rotora 171,2 m te visine stupa 110 m. No, onda je u Nizozemskoj podignuta General Electricova Haliade-X kapaciteta 12 MW, rotora promjera 220 metara, lopatice duljine 107 metara.
Ovakva turbina može godišnje proizvesti do 67 GWh električne energije, što je dovoljno za napajanje 16.000 prosječnih europskih kućanstava, pri čemu bi se uštedjelo 42.000 tona emisije ugljikova dioksida, što bi bilo jednako godišnjem ispuhu 9000 vozila. Bilo bi to u uobičajenim uvjetima tipičnim za Sjeverno more gdje je turbina smještena. Ipak, prije dva tjedna predstavljena je nova Siemensova turbina koja je kapaciteta 14 MW koji se može i povećati na 15 MW. Ta turbina ima rotor promjera 222 metra. U Siemens Gamesi, odjelu te velike njemačke tvrtke posvećenom obnovljivim izvorima nadaju se da će prvu turbinu 14-222 DD instalirati u Danskoj do kraja 2021. godine.
Profitabilan i siguran posao
Siemens Gamesa je i najveći proizvođač turbina na svijetu, drugi je MHI Vesta. Prema World Wind Energy Association, kapacitet je svih turbina u svijetu krajem 2019. godine dosegao 650,8 Gigawatta i to je povećanje od 10,1 posto u odnosu na 2018. godinu. Najveća povećanja zabilježile su i dvije zemlje koje su i ponajveći potrošači električne energije, a to su Kina i SAD. Međutim, jedna je europska zemlja zapravo vodeća u primjeni električne energije dobivene iz vjetroelektrana.
Upravo Danska je iz tog izvora prošle godine osigurala 47 posto svojih potreba za električnom energijom. I to je u skladu s trendom jer ta je zemlja 2017. godine ostvarivala 43 posto svojih potreba, 2018. imali su mali pad, ostvarivano je 41 posto. U toj se vijesti navodi i kako su europske zemlje lideri u razvoju postrojenja vjetroelektrana, no Danska je ipak znatno ispred najbliže sljedeće europske zemlje, Irske, koja osigurava 28 posto električne energije od vjetroelektrana, kako govore podaci koji su dostupni na platformi WindEurope. Prošle godine u Europskoj uniji udio električne energije u ukupnoj potrošnji bio je 14 posto.
Danska je svoj skok ostvarila zahvaljujući početku rada postrojenja Horns Rev 3 švedskog opskrbljivača Wattenfalla na Sjevernom moru prošlog kolovoza. Ova zemlja također korištenjem obnovljivih izvora energije namjerava smanjiti emisije stakleničkih plinova 70 posto do 2030. godine, ali i u cijelosti osigurati opskrbu energije iz takvih izvora. Danska je isto tako i dom dvaju velikih dobavljača opreme za vjetroelektrane, Vestasa i Orsteda.
Zanimljivost je kako je i Međunarodna agencija za energiju procijenila da će se udio električne energije dobivene iz vjetroelektrana povećati čak 15 puta u sljedećih 20 godina iako na taj izvor danas otpada tek 0,3 posto ukupno proizvedene energije u svijetu. Prema ovome, točnim ispada zaključak studije Instituta za javne financije u kojem stoji kako je “ulaganje u vjetroelektrane profitabilan i siguran posao, a poticaji koji se isplaćuju povlaštenim proizvođačima su izdašni i visoki, te koncentrirani na relativno mali broj tržišnih sudionika”.
Ovo je očito članak plaćen od strane lobističkih krugova, jer govori o teoretskom, a ne realiziranom kapacitetu. Kao što znamo, vjetroelektrane rijetko postižu tek i 50% generiranja od maksimalnog kapaciteta, a za razliku od ostalih alternativnih izvora energije nagrđuju okoliš - treba li to turističkoj državi? Da turisti gledaju Velebit s nizom vjetroelektrana? Uz sve druge izvore energije mi odabiremo užas koji je trajno uništio prirodnu vizuru Austrije, Danske, Nizozemske - da i ne spominjemo utjecaj na druga živa bića? Vjetroelektrane su jedan od najlošijih odabira. Njihova nepouzdanost u generiranju struje veća je od bilo kojeg drugog pristupa. Ali očigledno se moramo naviknuti na sve češću pojavu sponzoriranih članaka na Večernjem. Jer tko pita za činjenice, kada lova dolazi obilnije iz ovakvih izvora nego direktnog oglašavanja.