SUBOTA, 1.4.
Mrtva trka dobavljača velikih, srednjih i malih dobavljača Agrokora i radnika koncerna u Hrvatskoj i malo široj okolici s bankrotom i propašću se nastavlja. Reporteri smješteni uz stazu javljaju kako ekipa bankrota za sada vodi. Veliki dobavljači trče u zgusnutoj formaciji i za sada se drže dobro. Međutim bankrot upravo stiže jednog po jednog malog dobavljača i pretrčava iz za cijeli krug. Atmosfera u publici je na rubu incidenta. Ako pobijedi bankrot, gube i oni koji trče i oni koji gledaju sa strane.
NEDJELJA, 2.4.
Procesija novinara, političara, eksperata i bivših ministara po našim tiskovinama i malim ekranima se nastavlja. Odjednom, svi sve znaju. I o pogubnom širenju kompanije i o nepotrebnoj kupovini Mercatora i o višemjesečnim neplaćanjima i o lošem kadroviranju i o mjenicama bez pokrića i lihvarskim bankarskim kamatama, dakle, o svemu onome o čemu su godinama šutjeli, o svemu o čemu nismo mogli pročitati, ni čuti ništa. U sjeni Agrokora, drama u Borovu. Radnici ne primaju plaću, hrane se u Caritasu.
PONEDJELJAK, 3.4.
Stiže Antonio Alvarez III! Stručnjak za restrukturiranje posrnulih tvrtki, angažiran je od strane ruskih banaka. Nitko o njemu nema pojma. Gugla ga i staro i mlado, a informacije o njegovim glazbenim pokušajima i pjesmuljcima u stilu Senne M. sol su na ranu žrtvama trash-dance stila koji je Hrvatsku poharao 90-ih. Ako mu restrukturiranje tvrtki ide poput pjevanja, onda je jasno da nam nema spasa. Srećom, poslovne su mu reference puno ozbiljnije. Bilo kako bilo, slijede bolni (alva)rezovi.
UTORAK, 4.4.
Ima života i izvan sjene Agrokora. Na slobodu je pušten Karl Gustav Krivec, 18-godišnjaku, koji je prošle godine zaklao vršnjaka Gorana Vidića na Zapadnoj obali u Splitu. Sada ga na slobodu pušta Vrhovni sud, koji je utvrdio da je Krivec “osoba pozitivnog životnog usmjerenja”, te da je u zatvoru shvatio ozbiljnost situacije u kojoj se našao. Posebno upada u oči obrazloženje sudaca da Kriveca puštaju jer “dolazi iz dobre obitelji”. Iz kakve obitelji dolazi žrtva, suce nije zanimalo.
SRIJEDA, 5.4.
Alvarez i Plenković poručuju: “Građani, kupujte od Agrokora, spasimo ga zajedno!” Na oduševljenje običnog puka, prve ih poslušaše Seve nazionale i odabrana četa prijateljica Ive Todorić. Slikanje s blagajnicama i apeli Ivinih prijateljica nisu baš najbolje sjeli pučanstvu, koje ionako svoje kartice pegla i minuse cijedi na blagajnama Konzuma s apelima i bez njih. Radnice Konzuma, koje panični šefovi privode na slikanje s Ivinim prijateljicama imaju važnijh briga. Brine ih, recimo, tko će isplatiti iduću plaću.
ČETVRTAK, 6.4.
Izglasan Lex Agrokor, policija plete mrežu oko Gazde, Alvarez već polako pakira kofere, tko sada da kredit Agrokoru, prvi će se naplatiti, a dobavljači i dalje čekaju novac. U medije curi vijest o samoubojstvu mljekara Ivana Hađasije iz okolice Bjelovara. Čovjek se ubio 26. siječnja, ali njegova priča je znakovita. Hađasija i deseci tisuća malih poduzetnika država je motivirala da uđu u biznis, a onda ih je par godina kasnije dotukla niska otkupna cijena mlijeka. Čovjek je zapao u dugove, djeca su otišla u Njemačku i nesretni se mljekar predao.
PETAK, 7.4.
Konačno se oglasio i Gazda! Dugo nije bilo ni avaza od njega, a sada nam javlja da je ponosan. U tišini Kulmerova dvorca, sastavio je potresno pismo kojim se oprostio od svojih podanika, pardon, zaposlenika. Poručuje nam kako je ponosan, jer je sve što je gradio 40 godina danas “predao hrvatskoj državi.” Nije precizirao misli li na zagrljaj ruskog bankarskog mede ili na milijarde eura duga, ali poklon je poklon, ne budimo nezahvalni. Dok Gazda piše, nasljednici pohode ured Čede Prodanovića. Za slučaj da domovina ne bude zadovoljna poklonom.
>>Severina na društvenoj mreži dala podršku blagajnicama Konzuma
>>Fali još samo Band Aid 'Moja kupovina'
Osobna promocija na račun ugroženih .