U travnju 2000. pompozno je počeo obračun s divljom gradnjom u glavnom hrvatskom gradu. Po mnogima, bio je to i početak prakse poštovanja pravne države i zakona. Mnogi bespravno sagrađeni objekti, koji su do tada u Hrvatskoj nicali kao gljive poslije kiše, srušeni su kao kule od karata. Jedno od medijski najpopraćenijih rušenja dogodilo se 26. travnja 2000. kada se 'na meti' bagera našla tajkunska sedmerokatnica, bespravno izgrađena u zagrebačkom naselju Gračani, u zaštićenom, podsljemenskom prostoru, na kom su urbanisti predvidjeli gradnju isključivo jednokatnih, obiteljskih kuća.
Gradnja luksuzne, 'gračanske Mamutice' započela je 1997., a već 8. siječnja iduće godine inspekcija je zatvorila gradilište te je četiri dana kasnije donijela i rješenje o uklanjanju građevine i to u roku od 15 dana. No, unatoč tome, gradnja je ipak nastavljena te je u veljači 1998. pokrenut i prekršajni postupak, a sredinom travnja te godine doneseno je rješenje o dozvoli za uklanjanje. Kuća je tada imala samo dvije etaže, no na tome nije ostalo. Suprotno svim pravilima sagrađeno je još šest etaža. Zbog nastavka gradnje nakon zatvaranja gradilišta sudac za prekršaje bespravnog je graditelja iz Gračana, po zakonu, morao kazniti s 5 000 do 15 000 kuna, no kaznio ga je sa samo 500 kuna.
Zbog svega toga, investitor je očito bio uvjeren kako će i najava rušenja, kao i bezbroj puta do tada, ostati tek mrtvo slovo na papiru. Naime, inspekcijska rješenja o rušenju do tada su se primjenjivala iznimno rijetko. Za tako drastičnu mjeru kao što je rušenje uglavnom nije bilo političke volje, jer je mnogo lakše bilo donijeti odluke o legalizaciji bespravnih gradnji. No, legalizacija, zbog koje se tada mijenjao čak i GUP grada Zagreba, postigla je vrlo mršave rezultate. Bespravna se gradnja potpuno otela kontroli te je počela bujati. Gradilo se ne samo bez dozvole, nego i mimo svih urbanističkih propisa i pravila. Upravo je tako i na lokaciji predviđenoj za jednokatnice niknula sedmerokatnica, koja nije bila usamljen slučaj, izgrađena je i deveterokatnica iznad Okrugljaka, šesterokatnica na Gornjem Prekrižju, ali i desetci drugih, manje upadljivih objekata, koji su nicali na ostalim gradskim područjima.
Kako bi se svima koji su namjeravali graditi bespravno poslala što snažnija poruka da baš nitko neće biti pošteđen, 26. travnja, kao prva 'žrtva' uvođenja reda u sveopći graditeljski nered, pala je upravo tajkunska sedmerokatnica u Gračanima, koja je bila u vlasništvu hercegovačkih obitelji. Pripreme za rušenje trajale su desetak dana, bušili su se i rušili pregradni zidovi, a u nosive je zidove bio postavljen poseban eksploziv, amonal. Dan prije rušenja, dvije odvjetnice koje je angažirao investitor predale su Općinskom sudu hitan zahtjev za proglašenje hitne mjere odgode radova dok Ministarstvo ne izradi konkretan projekt rušenja i ne provede geomehaničko ispitivanje tla, što je u skladu sa zakonom obvezno u takvim slučajevima.
No, pola sata prije miniranja taj je zahtjev odbijen. Minute prije eksplozije bile su dramatične. Kada je shvatio da će mu kuća doista biti srušena, grleći svoju suprugu, koja je tjedan ranije prijetila da će, sruše li im kuću, ubiti i dijete i sebe, Željko Drinovac urlao i redao psovke na račun tadašnjeg ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja, Bože Kovačevića. Ipak, ništa od toga nije omelo planove za rušenje te su se 26. travnja u Gračanima oglasile sirene za opasnost, a svi stanari iz kuća u krugu od 200 metara bili su evakuirani. Ubrzo nakon toga odjeknula je snažna detonacija, a sedam se katova, uz tutanj, složilo na zemlju. Kada se slegla prašina, na mjestu dva milijuna maraka vrijedne luksuzne vile s bazenom, ostala je samo hrpa cigala. Investitor, Vencel Drinovac, zbog slabog srca nije nazočio rušenju vile, no kada je sat vremena nakon eksplozije došao na gradilište i uvjerio se da sedmerokatnica više ne postoji, rekao je samo dvije riječi, 'Šokiran sam!'.
Nakon miniranja sedmerokatnice, kako bi utvrdili moguću štetu, djelatnici Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja obišli su sve susjedne kuće. Prvom susjedu, Ivanu Peku, eksplozija je uništila dio krova, no nije bio zabrinut jer je, kako je ispričao novinarima, iz ministarstva dobio pismeno jamstvo da će mu, bude li potrebno, sagraditi novu kuću.
POVEZANI ČLANCI:
Tadašnji ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja, Božo Kovačević, istaknuo je kako je to rušenje upozorenje i poziv graditeljima da sami uklone svoje bespravne gradnje te je najavio kako će, do kraja te 2000. godine biti uklonjeno 525 bespravno sagrađenih objekata širom Hrvatske. Riječ je bila o objektima koji nisu imali niti minimum uvjeta za legalizaciju, tj. nisu bili samo formalno izgrađeni bez građevinske dozvole, nego su bili građeni i na područjima druge namjene, protivno urbanističkim planovima, mimo zakona o gradnji, a investitori su svjesno i uzastopno kršili zakon. Upravo je takve bila i 'gračanska Mamutica', čiji su nosivi stupovi i zidovi bili nepropisno povezani, nepropisno su bili izvedeni i armirano betonski dijelovi, a sudski je vještak, prije rušenja, utvrdio i da je kuća na padini bila sagrađena bez geoloških istraživanja, statičkog proračuna i projekta, te da radove nije izveo ovlašteni graditelj.
Trebalo ju je odmah srušiti a ne čekati da se izgrade dodatni katovi. Za štetu kod rušenja, ako je ima, kriva je i država.