“Otkako je Elisabeth Fritzl (42) nakon 24 godine zatočeništva prekjučer ugledala svjetlo dana, građanima Amstettena u Donjoj Austriji život se gotovo preko noći potpuno preokrenuo.
U ulicu ‘strave i užasa’, imenom Ybbsstrasse, u kojoj se na broju 40 nalazi kuća Josefa Fritzla (73), osumnjičenog da je vlastitu kćer Elisabeth držao zatvorenu u podrumu gotovo četvrt stoljeća i seksualno je zlostavljao, i dalje ne prestaju stizati znatiželjnici i novinarske ekipe, a njegovi šokirani susjedi nisu u stanju uopće shvatiti kakva se jeziva tragedija više od dva desetljeća odigravala u podrumskom zatvoru od armiranog betona na 80 četvornih metara”, riječi su kojima Večernjakova austrijska dopisnica Snježana Herek izvještava o slučaju Fritzl koji je samo nekoliko dana nakon otkrića stekao nezahvalnu titulu “najstrašnije priče u modernoj svjetskoj povijesti”.
Potvrdila DNK analiza
U javljanju s mjesta događaja iz malenog austrijskog gradića, koji je niti 24 sata nakon što su neki od detalja ovog slučaja dospjeli u javnost okupiralo na stotine novinara iz cijelog svijeta, Herek piše: Glavna tema u Amstettenu je uhićeni 73-godišnji umirovljeni električar Josef Fritzl, za kojeg nitko u Ybbsstrasse nije slutio, navodno ni njegova vjenčana supruga Rosemarie s kojom je živio u istoj kući, da bi mogao počiniti ovakav jeziv zločin. Mještani se u nevjerici pitaju jesu li i sami dijelom krivi za sve muke kroz koje su Elisabeth i njezina djeca prolazili gotovo četvrt stoljeća. “Morali smo i sami primijetiti da nešto nije u redu, ovo je trauma koja će i nama ostati urezana cijeli život”, navode poznanici obitelji Fritzl.
“Elisabeth Fritzl i njezino troje djece bili su zatočeni u podrumskim prostorijama bez prozora i danjeg svjetla. Ulaz u tamnicu bio je moguć jedino iz unutrašnjosti kuće. Niz stube se prvo moralo proći kroz kotlovnicu za centralno grijanje, da bi se stiglo do garaže koju je zločinac pretvorio u svoju hobi-radionicu. Na zidu garaže, iza jednog od prislonjenih regala, ugradio je skrivena željezna vrata s elektroničnim mehanizmom iza kojeg se kroz mali uski prolaz visok 1,70 metara i pod na nekoliko razina dolazilo do četiri sobe, male čajne kuhinjice i WC-a s tušem. Jedini luksuz u ovoj 80 četvornih metara velikoj tamnici bio je televizor. Policija je priopćila da su u podrumske prostorije uspjeli ući tek nakon što im je Josef, na njihovu zapovijed, otkrio šifru elektroničnog mehanizma koju je navodno samo on znao. Djeca su od svog rođenja s majkom Elisabeth živjela u podrumu. Hranu i odjeću donosio im je osumnjičeni Josef Fritzl”, opisuje dopisnica Večernjeg lista u tekstu naslovljenom “Podrum užasa Josefa Fritzla”.
Idućih gotovo mjesec dana gotovo da nije prošao nijedan a da u novinama ne bi izašla barem neka vijest, neki novi detalj o životu i zločinima austrijskog monstruma, a s posebnim zanimanjem mediji su pratili susret koji se prvog dana svibnja 2008. godine dogodio u Donjoj Austriji. Dragan Grozdanić tako u tekstu naslovljenom “Djeca se nakon izlaska boje stranaca i sunca” izvještava o potresnom susretu u psihijatrijskoj klinici u kojoj se nakon 24 godine okupila obitelj austrijskog monstruma Josefa Fritzla. “Zbog straha od reakcije, okupljanje obitelji proteklo je pod nervoznim pogledima austrijskih psihijatara. Njihov dojam nakon prvog susreta obitelji bio je zapanjujući.
– Bio je to nevjerojatan i začudan prizor. Nakon susreta članovi obitelji počeli su se potpuno prirodno družiti bez obzira na to što, iako su svi živjeli u istoj kući, troje djece nikada nije susrelo svoje dvije sestre i brata koji su živjeli zatočeni u podrumu – rekao je Berthold Kepplinger, ravnatelj psihijatrijske klinike u Amstettenu. Na susretu obitelji nije bila Kerstin (19), koja je teško bolesna i nalazi se u bolnici u komatoznom stanju. Okupljanje obitelji uslijedilo je nakon što je analizom DNK potvrđeno da je Josef Fritzl otac šestero djece koje mu je rodila kći Elisabeth. Psiholozi kažu da ih je potrebno postupno privikavati na novo stanje, što znači i odijeliti ih od svijeta zbog mogućeg šoka. Oni svijet poznaju dvodimenzionalno, putem televizije koja je u podrumu bila upaljena danonoćno. Zato ne iznenađuje da se Stefan i Felix boje stranaca i sunca. Uz to, Felix jedva da je i svjestan da izvan podruma postoji i drugi život”, navodi kolega Grozdanić u svom tekstu u kojem donosi još nekoliko detalja, poput onoga da monstrumova kći Elisabeth zbog 24-godišnjeg zatočeništva i zlostavljanja izgleda starije od svoje majke Rosemarie (68). Isto tako saznajemo i kako je monstrum Fritzl redovito sa svojim muškim društvom odlazio na višetjedne odmore, uglavnom na Tajland. Jedan od njegovih poznanika tako je medijima dostavio tada deset godina staru Josephovu fotografiju na kojoj se vidi kako nasmiješen u bijeloj košulji uživa dok plovi na brodu.
Doživotna robija
– S Josephom sam proveo mnoge lijepe godišnje odmore na Tajlandu, uživali smo u masažama, jahanju na slonovima, krstarenjima. Uvijek je djelovao vrlo obrazovano, njegovano i bio je živahna duha – tvrdio je umirovljenik iz Münchena koji je medijima dostavio fotografije. Fritzl bi za vrijeme svog izbivanja bi u podrum užasa ubacio veće količine hrane koja bi trebale biti dostatna dok se ne vrati s odmora. Kako bi bio siguran da u to vrijeme Elisabeth neće napuštati podrum, rekao joj je da je u zid ugradio mehanizam preko kojeg će pumpa ispustiti otrovni plin ako pokušaju pobjeći.
“Odjeven u sivo odijelo, u pratnji šestorice policajaca, skrivajući lice iza velikog plavog fascikla, ušao je danas ujutro u sudnicu Zemaljskog suda u austrijskom gradiću Sankt Pöltenu austrijski monstrum Josef Fritzl”, izvještava Snježana Herek. Na početku suđenja koje je počelo uz neviđene mjere osiguranja i medijsku pozornost Fritzl je bio vidno nervozan i uplašen, a isprekidanim i gotovo piskutavim glasom priznao je samo dio krivnje.
– Majka me nije željela. Već je imala 42 godine kad me dobila. Ona jednostavno nije htjela dijete i u skladu s time se i ponašala. Tukla me je – kazivao je Fritzl i dodao kako se u strahu od nje često skrivao iza šivaće mašine i hrpe drva za loženje u zapećku. Te riječi nisu mu previše pomogle. Suđenje je potrajalo pet dana, a dopisnica Herek izvještavala je detaljno o tijeku postupka. Fritzl je proglašen krivim po svim točkama optužnice, a kada mu je sutkinja rekla da je osuđen na doživotnu robiju, samo je kratko rekao: “Prihvaćam to i žao mi je. Ne mogu promijeniti ono što sam učinio, ali mi je zbog toga žao. Žalim iz dubine svog srca zbog svega onoga što sam napravio svojoj obitelji.”
Bile su to riječi koje su stigle prekasno, koje su onima u sudnici zazvučale neiskreno, a njegovim su žrtvama značile – premalo.
