Tomislav Kuljiš, autor programa “Roditeljstvo i rani razvoj” te “Osobni razvoj”, održava dva iznimno praktična i emocijama prožeta predavanja koja odgovaraju na životno najvažnija pitanja – kako podići sretno dijete i zašto ljubav boli?
Predavanje “Kako podići sretno dijete?” razbija zastarjele odgojne zablude te pomaže roditeljima sagledati svijet iz djetetovih očiju da bi olakšali roditeljstvo i obogatili djetinjstvo. Namijenjeno je roditeljima, ali i svima koji žele doznati kako rani razvoj određuje život djeteta i buduće odrasle osobe.
Na predavanju “Zašto ljubav boli?” Kuljiš razotkriva nesvjesne mehanizme koji vladaju našim doživljavanjem partnera, određuju naše nesvjesne reakcije i često nas vode u probleme, a da toga nismo svjesni. Iako nas osvještavanje podsvjesnih obrazaca funkcioniranja ostavlja zatečene i zgranute, zapravo tek tada dobivamo pravu moć za transformaciju i unapređenje ljubavnog odnosa.
Oba se predavanja održavaju u zagrebačkom hotelu International (27. siječnja 2016. – Kako podići sretno dijete; 28. siječnja 2016. – Zašto ljubav boli) te u Rijeci (1. veljače te 2. veljače) od 18 do 21 sat. Svi koji ne mogu doći na predavanja imaju mogućnost pratiti ih uživo putem interneta (live streaming) 27. siječnja 2016. od 18 do 21 sat. Kotizacija iznosi 150 kuna uz koju sudionici dobivaju i dvosatna tematska videopredavanja. Sudionici predavanja “Kako podići sretno dijete?” dobivaju videopredavanje “Zašto su prve godine najvažnije?”, a sudionici predavanja “Zašto ljubav boli?” dobivaju “Partnerske odnose i podsvijest”. Sve informacije i prijave na www.prirodnoroditeljstvo.com.
Tomislav Kuljiš terapeut je s velikim iskustvom i osnivač Centra Prirodno roditeljstvo. Svoj je rad posvetio rješavanju emocionalnih i psiholoških problema ljudi, osobito prevenciji rane traume i rješavanju posljedica rane traume kod odraslih. Kako se posljednjih godina u znanosti otvara nova perspektiva u razumijevanju ideje podizanja djece, korijena zdravstvenih problema pa time i prevencije i liječenja, Kuljiš je svoj rad usmjerio na konkretnu provedbu tih spoznaja u društvo te na daljnje širenje i razvoj toga područja.
>> Svaka se istina može reći tako da ne povrijedi i ne ponizi
Uz sve te silne savjetnike o tome kako odgajati djecu, čovjek će na kraju odlučiti da je djecu najbolje jednostavno - ne imati uopće. Kome treba dijete kao izvor beskrajnog niza osuda njega samog i kao alibi za beskrajno iživljavanje društva (pumpanog od ovakvih "stručnjaka") nad njim? Što bi trebala ljudima poručiti ovakva predavanja i ovakvi tekstovi općenito? Da će biti loši roditelji jer nemaju novca ići na skupe psihoterapije koje će u njima "razbiti boli koje su im skrivili vlastiti roditelji"? Što je s onima koji se ne mogu ponašati kako Kuljiš kaže da bi trebali jer su im jednostavo životne okolnosti takve - a koji se unatoč tome trude najbolje što mogu biti dobri roditelji svojoj djeci? I tko kaže da tzv. rane odrastanja nisu upravo ono što nas čini boljim ljudima, sućutnijima, osjetljivijima, nesigurnijima i time spremnijima propitivati same sebe - za razliku od samouvjerenih i bahatih ljudi koji sebe nikad ne propituju i gaze sve pred sobom bez imalo osjećaja jer samo nikad nisu osjetili što to znači biti ranjen? Što bi po Kuljiševom mišljenju trebali učiniti ljudi koji nemaju idealnih uvjeta za roditeljstvo i čije će dijete zato morati osjetiti i njihovu nervozu i strah i nesigurnost: Pobaciti ga, možda? Gdje je tu, na kraju krajeva, Bog i gdje je onaj govor o povrijeđenima, siromašnima, skromnima, ražalošćenima itd. koji će prvi k Njemu? Čuvajte se, ljudi, ovakvih "savjetnika"!