Dajte nam da radimo – uz tu, ali i brojne druge parole poput “obeštećenje nema alternativu” i “dosta je korupcije” prosvjedovalo se danas na zagrebačkom glavnom trgu.
Oko 5000 ljudi okupila je na Jelačić-placu udruga Glas poduzetnika, a osim samih ugostitelja, koji su činili većinu mase, stigli su onamo i saborski zastupnici, poručujući kako Vlada “ne smije tretirati svoje građane kao podanike”. Na stranu sad oni i njihove oporbene obveze, sami poduzetnici jasno su istaknuli što ih muči.
Probajte vi s 4000 kuna
– Tražimo primarno tri stvari vezane uz gospodarske mjere; obeštećenje svima koji imaju pad, prestanak diskriminacije pojedinih djelatnosti i da se sredstva za minimalne plaće isplaćuju redovno, a ne sa zakašnjenjem, kao i da sve tvrtke dođu do likvidnih sredstava – rekao je izvršni direktor Glasa poduzetnika Dražen Oreščanin pa dodao kako novca ima.
GALERIJA Prosvjed ugostitelja protiv ekonomskih mjera
Predložio je, pojasnio je, ministru Josipu Aladroviću da se dužnosnici odreknu svoje plaće i imali bi četiri tisuće kuna dok traje kriza. Ako se tome pridodaju još neki čelnici, kaže Oreščanin, mjesečno se može prikupiti još stotinu milijuna kuna. Može li to tako i kako uopće može, pitali smo ekonomista Željka Lovrinčevića.
– Činjenica je da se Hrvatska, u smislu dopuštenosti rada, nalazi u skupini zemalja s najliberalnijim mjerama u Europi, a i šire. Druga je, pak, činjenica da će pandemija trajno promijeniti karakter pojedinih djelatnosti, ali i ponašanja općenito – objašnjava Željko Lovrinčević kratko okolnosti, a onda se prebacuje na svoju ekspertizu.
Razine subvencija, kao i načini te uvjeti isplate, različite su od zemlje do zemlje, a ovise i o tome koliko je pojedina zemlja bogata, ima li pričuve iz fondova te koje si razine deficita i javnog duga može dopustiti.
– Hrvatska nema pričuvu, osim drugog mirovinskog stupa, i sad treba donijeti odluku koja je isključivo politička. Manevarskog prostora tu nema puno. Mogu se na rashodnoj strani preispitati primanja pojedinih skupina i subjekata, od, primjerice, Vatikanskih ugovora do onih braniteljskih – kaže nam Lovrinčević, pa opet ističe da ulazak u te sfere odlučiti treba isključivo politika.
I trebala bi, smatra politička analitičarka Ankica Mamić.
– Kada čovjek ima osjećaj da svi jednako trpe štetu, onda je teret krize puno lakše nositi. Ali kad vi vidite da u javnom sektoru nema nikakve naznake da se dio tereta preuzme, onda je to druga priča. Poduzetnicima se stalno poručuje da im je Vlada nešto dala. Ali država nema novac, to su sredstva poreznih obveznika, prije svega onih iz privatnog sektora. Pa jedna od poruka skupa bila je “probajte vi živjeti s četiri tisuće kuna”, nema toga u javnom sektoru – kaže Ankica Mamić.
Da je u RH registrirano 215 tisuća poduzetnika, a zatvoreno ih je oko 18 tisuća, podsjetio je Davor Božinović. Epidemiološkim mjerama zbog kojih su ugostiteljski objekti zatvoreni nije cilj zabraniti rad, već spriječiti širenje koronavirusa kako se zdravstveni sustav ne bi zagušio isključivo COVID bolesnicima.
Prof. Alemka Markotić podsjetila je da smo brojke oboljelih slične današnjim imali 26. listopada i otada su mjesec i pol dana samo rasle.
Ne želimo pogoršanje
– Pet dana zaredom Hrvatska je bilježila rekordne brojke smrtnih slučajeva, mobiliziralo se studente i umirovljenike, a imali smo 825 hospitaliziranih, dok ih je danas 1222. Tada se zazivao lockdown i strože mjere, govorilo se o vrhuncu zaraze, no ona je nastupila tek pet tjedana kasnije. Epidemija i danas bukti Europom jednako kao i tada. Tada smo iste brojke doživljavali na rubu apokalipse, a danas ih nastojimo relativizirati i smanjiti mjere. Tada je epidemiološka situacija bila u uzlaznoj fazi, sada je u silaznoj, što ne znači da se ne može promijeniti, kao što je bilo u nekim zemljama. Još uvijek smo u zimskom razdoblju, puno je bolesnih i u Hrvatskoj i u Europi, mobilnost ljudi nije zaustavljena i mogu se prenijeti i mutirani virusi. Zato je važno shvatiti da pred sobom imamo bar mjesec zimskih dana koji pogoduju širenju kapljičnih infekcija i da i dalje moramo biti iznimno oprezni ako ne želimo pogoršanje koje će nas opet unazaditi u zdravstvenom, ekonomskom i društvenom smislu – apelira Alemka Markotić.
Ono što je ovo šikaniranje ugostiteljskog sektora raskrinkalo, to je sva limitiranost i neznanje ministra Ćorića. Čak i Maras sa svojim pričama ima više smisla od njega... A što se tiče prosvjeda, potpuno je opravdan. Ideja da birtije ne smiju prodavati piće za van, a svi drugi smiju, je izuzetno diskriminirajuća. Ne znam samo zašto se toliko čeka s tužbom, ta tužba bi bila sigurno dobivena, bez obzira kod kod suca došla... Vjerojatno je udruga shvatila da u Hrvatskoj argumenti i pravo ne igraju nikakvu ulogu, već se samo dreka računa. Što veća dreka, cika i vriska, to veća šansa za nešto dobiti, pa su se i oni počeli tako ponašati. U skladu s time kako se do sada ponašaju javne službe... A i sada su komparativni jer nemaju posla i imaju vremena na pretek, pa mogu prosvjedovati, jedino što im, za razliku, to nije plaćeno...