Što nas očekuje na granicama? Kako ispuniti digitalnu prijavu ulaska u Njemačku? I zašto po dolasku iz manje rizične Istre u rizičniji Bonn moramo u karantenu? To su neka od pitanja putnika na relaciji Ližnjan - Bonn.
Svaki put kada u ovo korona-doba moramo putovati na relaciji Njemačka – Hrvatska i obratno, imamo dojam da krećemo na put u nepoznato. Jer pravila koja vrijede po dolasku u Hrvatsku obično više ne vrijede na odlasku. Sada smo, kao iskusni korona-putnici, već znali da ćemo bez problema prijeći granice, samo je još bilo pitanje što nas ondje čeka: dugačke kolone i kontrole ili možda ispunjavanje formulara kao prošli put? I što je s karantenom?
Na kraju su (skoro) sve bojazni bile neopravdane. Dionicu Ližnjan – Bonn prošli smo u rekordnom vremenu; ceste su u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i Austriji bile gotovo potpuno prazne. Samo tu i tamo pokoje vozilo. Jedino je na njemačkim autocestama te nedjelje (15.11.) popodne i navečer promet bio skoro kao u „prijekoronsko" doba, piše Deutsche Welle.
Propis je propis…
Zanimljivo je da po dolasku u Hrvatsku nismo morali u karantenu, mada smo došli iz rizičnog područja grada Bonna (145 novozaraženih na 100.000 stanovnika u zadnjih sedam dana). Naravno, već u vlastitom interesu i u Istri smo se pridržavali osnovnih pravila i izbjegavali nepotrebne kontakte i druženja.
Ali po povratku iz te manje rizične Istre, gdje smo stanovali na rubu sela, na području s kućama za odmor na kojem u ovo doba godine ni inače nema baš puno ljudi –u Bonnu moramo u karantenu. No propis je propis. Ne mora se shvatiti njegov smisao, nego ga se treba pridržavati.
Prije našeg odlaska iz Njemačke ondje je još vrijedilo pravilo da povratnici na granici moraju pokazati negativan test na koronu ne stariji od 48 sati ili se testirati po dolasku kući. A ako se ne testiraju, ostaju 14 dana u karanteni.
Novo putovanje, nova pravila
No tijekom našeg boravka u Istri uvedeno je novo pravilo. Povratnici u Njemačku moraju ostati 10 dana u karanteni koju mogu skratiti ako se testiraju petog dana nakon povratka. I naravno, test bude negativan. Svaki putnik u Njemačku mora prijaviti svoj ulazak u zemlju već uoči puta, putem interneta.
Zato smo dan ranije uredno ispunili digitalnu prijavu ulaska u Njemačku (https://www.einreiseanmeldung.de). Ta je obveza na snazi od 8. studenoga i omogućava kontrolu povratnika iz rizičnih područja koji moraju u karantenu. Postupak je jednostavan, a obrazac je dostupan i na hrvatskom i na srpskom jeziku. Spremili smo potvrdu o prijavi na naša oba mobitela – za svaki slučaj, da se nađe.
A onda na njemačkoj granici – ništa. Mi smo bili jedini koji su se u tom trenutku našli na graničnom prijelazu. Naoružani policajci nas nisu zaustavili nego su samo mahnuli da prođemo. Bez ijednog pitanja o digitalnoj prijavi ulaska u zemlju. Ista je situacija bila i na svim ostalim granicama. Slovenski policajci su samo prekontrolirali osobne iskaznice kao što to i inače čine pri ulasku u Šengenski prostor.
I to je bilo to.
Zadnja gošća u hotelu
Kad smo planirali naš dolazak koji je bio nužan radi obavljanja nekih neodgodivih poslova, Istra je još bila jedina „zelena mrlja" na karti Europe. Naime, tada jedino u Istarskoj županiji brojke novozaraženih koronavirusom nisu bile zabrinjavajuće ili čak alarmantne. Ali kao što znamo, u međuvremenu se i to promijenilo.
Moje putovanje automobilom iz Bonna u Ližnjan prije dva tjedna proteklo je bez ikakvih problema, tada je i noćenje u Austriji još bilo moguće. Ali ne dugo: u subotu (31.10.), na dan mog dolaska u hotel, Vlada u Beču je objavila zatvaranje svih prenoćišta i gastronomije od ponedjeljka. Praktički sam bila posljednja gošća prije zatvaranja.
Moj suprug je iz Bonna u Istru došao nakon mene, zrakoplovom. Strah od zaraze jedino je imao u prepunom vlaku na relaciji Bonn-Frankfurt i u dupke punom zrakoplovu za Zagreb. Putnici su nosili zaštitne maske, ali o nekom držanju razmaka nije moglo biti ni govora. No zato se u autobusu iz Zagreba za Pulu pazilo na pripisano odstojanje između putnika.
Sada smo kod kuće. I dakle imamo izbor: 10 dana u karanteni ili testiranje peti dan nakon povratka u Njemačku. Odlučili smo se za drugu varijantu. Nakon nekoliko telefonskih poziva, dobili smo termin za testiranje kod jednog liječnika opće prakse u blizini. Svi liječnici ne rade testove, nego samo oni koji se nalaze na popisu dostupnom na internetu (za područje pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija: https://coronavirus.nrw), kao i posebni centri za testiranje. Rezultat ćemo navodno dobiti dan kasnije.
Mi smo prilično sigurni da će test biti negativan. Jer u rizičnoj Istri, po našem mišljenju, za nas je postojala daleko manja opasnost od zaraze nego u rizičnom gradu Bonnu.
A što se tiče mjera za suzbijanje širenja koronavirusa, tko zna što nas čeka kada se idući put otputimo prema Hrvatskoj.
Dok Boštjan, Gašper i Vid budno čuvaju državnu meju, Dušan, Refik i Osman čuvaju njihove žene...