Mala poljoprivredna gospodarstva u EU dijele se na samoopskrbna, koja proizvode pretežno za potrebe obitelji, te na polusamooskrbna, koja proizvode više od potreba obitelji, a viškove prodaju. Samoopskrbna gospodarstva veličinom su manja je od jedne europske jedinice veličine (EJV), što se obično obračunava u protuvrijednosti jednog hektara korištene poljoprivredne površine. Veličina polusamoopskrbnih gospodarstava varira ovisno o definiciji pojedinih zemalja, no općenito je riječ o gospodarstvima od 1 do 8 EJV-a.
Podaci Eurostata za 2005. godinu govore da je na razini EU bilo registrirano 6,7 milijuna samoopskrbnih gospodarstava te 3,6 milijuna polusamoopskrbnih. Ipak, dok ukupan broj malih poljoprivrednih gospodarstava u starim državama članicama iznosi 17%, u novim državama članicama on se penje na 65%. S aspekta rizika od siromaštva naročito su problematična samoopskrbna gospodarstva koja nisu u prilici da povlače sredstva iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) jer potpore uglavnom idu poljoprivrednicima koji proizvode za tržište, a ne obiteljima. Najveći broj samoopskrbnih gospodarstava registriran je u Rumunjskoj (3 milijuna). Slijede Poljska sa 1,4 milijuna, Mađarska sa 557 tisuća te Bugarska sa 416 tisuća takvih gospodarstava.
Statistike pokazuju da se broj malih poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji smanjuje. Taj trend je s jedne strane pozitivan jer dijelom predstavlja posljedicu okrupnjavanja posjeda, što poljoprivrednicima omogućava da rade i posluju u tržišnim uvjetima. S druge pak strane, smanjivanje broja malih gospodarstava se događa i zbog napuštanja ruralnih područja. Depopulacija nerijetko uzrokuje prestanak poljoprivrednih aktivnosti, a u nekim područjima to predstavlja prijetnju održavanju kvalitetnog okoliša.
Prosječna veličina poljoprivrednog posjeda u Hrvatskoj iznosi 2,4 hektara, pa je Hrvatska vrlo slična strukturi u novim državama članicama. Kako bi opstala u uvjetima članstva u EU mala poljoprivredna gospodarstva će se trebati specijalizirati. Bit će nužno prijeći s mješovite na specijaliziranu proizvodnju te povećati proizvodnju do najveće moguće mjere s obzirom na veličinu posjeda. Primjerice, poljoprivrednici koji imaju 10 do 15 krava morat će povećati broj krava i specijalizirati se u proizvodnji mlijeka ili u tovu junadi. U svemu tome pomoći će im činjenica da će nakon ulaska u EU hrvatski poljoprivrednici moći nabavljati repromaterijal i opremu po najpovoljnijim uvjetima, što će im smanjiti troškove proizvodnje. Osim toga, za nužno restrukturiranje na raspolaganju će im biti sredstva iz pretpristupnih fondova (V komponenta IPA programa poznatija kao IPARD), a kada postanemo članica EU, i sredstva EPFRR-a. Tim putem neka mala poljoprivredna gospodarstva dobit će potpore za izlazak na tržište, dok druga mogu osmisliti alternativne izvore prihoda.
Okrupnjavanje posjeda predstavlja važan put u postizanju dugoročne održivosti hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava. Proces okrupnjavanja bit će podržan činjenicom da je tijekom pristupnih pregovora Hrvatska izborila sedmogodišnje prijelazno razdoblje nakon ulaska u EU, u kojem građani drugih država članica kao privatne osobe neće moći kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj. Po isteku tog vremena u slučaju većih poremećaja na tržištu poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj zabrana će se moći produžiti za dodatne tri godine.
Previše administracije doji i nikako se ne odvajaju od sise tako da se kraj dade naslutiti