Kad su ga njegovi ljudi ostavili u skloništu, Kan je tužno zavijao, panično trčao po boksu i pokušavao izići.
Želio im je reći – mene ste zaboravili. Ali nisu ga čuli, nisu se niti okrenuli, otišli su u novi život u kojem za Kana nema mjesta. Iako je bio član njihove obitelji godinu dana, udomili su ga iz skloništa Lič još dok je bio malo štene. I sve su ga naučili, išao je Kan i u pseću školicu, imao je male prijatelje, djecu na koju je pazio. Išao je u šetnje uz more, spavao na kauču. No, sve je nestalo kad su se vrata boksa zatvorila, njegov cijeli svijet se srušio.
U Kanovim očima vidljiva je samo tuga, danima je odbijao hranu i vodu, shvatio je da se njegovi ljudi nikad više neće vratiti. Ne laje, ne veseli se ni dolasku volontera, ne mazi se i bježi od dodira ruke. Kan ima oko godinu i pol dana, cijepljen je i čipiran, socijaliziran i naučen na život u stanu. Hitno mu treba makar privremeni dom, a prijevoz neće biti problem.
Sve informacije možete dobiti na 091/21-48-855.
Stvarno divni ljudi. Sto se tice bezosjecajnosti tu su medu ostalima na prvom mjestu. Pitam ih kako mogu zivjeti stim kad citaju opis .