Takozvani veliki i civilizirani svijet zanosno trijumfira: uhapšen je,
uz Osamu bin Ladena, najtraženiji svjetski bjegunac Radovan
Karadžić. Kada je kao dječačić s Durmitora dospio u Sarajevo, da je
netko proročanski upućen, neki sarajevski vidovnjak u njemu prepoznao
demona koji će godinama terorizirati grad u koji je prispio, sigurno bi
takav vidovnjak bio proglašen luđakom.
Apokaliptične vizije
Sve što je i u najluđim vizijama izgledalo nemogućim taj je dječak,
došavši u grad podno Trebevića da bi se upisao u medicinsku školu, i
ostvario. U bosansko-hercegovačkom glavnom gradu taj je Crnogorac
završio srednju školu, a potom i medicinski fakultet.
Nekoliko godina nakon što je specijalizirao psihijatriju, postao je
jednim od najperspektivnijih, a nedugo potom, i najuglednijih
sarajevskih psihijatara. S pozom sumanutog psihijatra razbarušene
kosurine, a s ulogom neporeciva političkog vođe bosansko-hercegovačkih
Srba, postao je poznat i svjetskoj javnosti.
U BiH je pak bio poznat ne samo kao ugledni psihijatar nego i, u
bosanskohercegovačkim književnim krugovima, kao nezaobilazni pjesnik.
U svojim je stihovima taj sarajevski pjesnik otkrio i neke svoje
apokaliptične vizije, koje nitko nije htio tumačiti drukčije nego kao
samorazumljivu pjesničku slobodu, a poslije su se, na žalost, ostvarile.
A "liječnik, pjesnik, monstrum" je pjevao o gradu "kojim klize prazna
odijela", o gradu "koji izgara kao tamjana grumen".
Buduća sudbina Sarajeva nije prepoznata ni u jednako apokaliptičnim
stihovima Karadžićeva pjesničkog kolege i političkog sličnomišljenika,
koji je poručivao:
"Grade, kad te srušim,/ to će biti skoro,/ tvoj duh će uklet da luta,/
kao što sam ja nekad,/ oko tebe moro."
Da će se sarajevski psihijatar prometnuti u ratnog vođu, moglo se
naslutiti već nakon prvih slobodnih izbora u BiH, a uvjeriti nakon
sjednice parlamenta BiH, kada su srpski zastupnici, predvođeni
Karadžićem, poručili: "Ili će Bosna i Hercegovina ostati u
miloševićevskoj Jugoslaviji ili je neće biti." Nakon toga im je Radovan
Karadžić postao liderom.
Kao psihijatar Karadžić je znao zavesti mase. I on je, kao i njegov
kolega, šibenski psihijatar dr. Jovan Rašković, znao kako zaludjeti i
učene i neuk, priprost puk. I Karadžić se po svjetskim metropolama,
koje sada slave njegovo uhićenje, obučavao "kako mutiti vode da bi one
izgledale dublje", tj. kako djelotvorno primijeniti postulate
psihologije mase.
U toj je primjeni sasvim uspio. Radovan Karadžić, kojega su svesrdno
slijedili oni koje je zaludio, uz apsolutnu pomoć JNA, porobio je
gotovo dvije trećine Bosne i Hercegovine tvrdeći da su to "istorijski
srpski teritoriji", iznoseći nebulozan, ničim potkrijepljen podatak da
su Srbi "katastarski vlasnici 62 posto BiH". Mašući tim "podatkom" kao
nepobitnim, pregovarao je i s međunarodnim pregovaračima, koji su ga
godinama priznavali kao nepobitan politički autoritet.
Ratno mahnitanje
Od lorda Owena do Richarda Holbrookea. Odmetnuvši se iz parlamenta u
planinu, Karadžić i njegovi suradnici (dr. Biljana Plavšić, Nikola
Koljević i Momčilo Krajišnik) od Pala su učinili "Srpsko Sarajevo". Od
preostalog su Sarajeva pak učinili pakao.
Dok su oni na okolnim planinama pekli janjce i hladili pivo, Sarajevo
je gladovalo.
U pauzi između dva piva topovima su iz zabave gađali kuće u kojima su
godinama radili, ljude koje su poznavali, a s mnogima godinama i
prijateljevali.
S te političke pozicije Sarajeva kao opkoljenog i zatočenog grada te s
više od polovice zauzete Bosne i Hercegovine, Karadžić je godinama
vukao za nos tzv. međunarodne faktore, koji nisu imali volje obuzdati
njegovo ratno mahnitanje. Kada su ga napokon pritjerali na ozbiljnije
pregovore, kada se došlo do Daytona, bosanski su Srbi već bili izgubili
dio Bosne koji su prije vojno držali.
Očekivalo se da će Dayton biti pravda i pravedan mir za BiH. Nasuprot
tim optimističnim očekivanjima, svjetski su moćnici u Daytonu samo
politički legalizirali postojeće ratne pozicije i teritorije pod
srpskom vojnom kontrolom, odnosno bošnjačkom i hrvatskom.
Dobio što je uzeo
Tako je ozakonjena podjela Bosne i stvorena Republika Srpska. Na
etničkom čišćenju stvorena, RS legalizirana je i postala je političkom
realnošću. Radovan Karadžić mogao je biti zadovoljan.
Srbi, doduše, nisu dobili cijelu BiH, kako je na početku rata želio,
ali su dobili teritorije koji nikada ni etnički ni povijesno nisu bili
njihovi. Nedugo potom počeo je Karadžićev progon za ratne zločine.
Tako je stvoren i jedan od najvećih suvremenih političkih, pravnih i
moralnih apsurda da se Karadžić progoni za ratne zločine, a ono
što je na ratnom zločinu stvoreno postalo je zakonskom i političkom
činjenicom.
Apsurdna potraga
Usto, zbio se još jedan apsurd, da je u Bosni NATO-ovih vojnika od
završetka rata "kao kusih pasa", a Karadžić se dvanaest godina krio i
oni ga tolike godine nisu mogli naći!
Uz toliku sofisticiranu tehniku i uz toliko obučenih komandosa,
Karadžić se uspješno krio! Što bi u BiH rekli, džaba sateliti kad nema
političke volje. Da je te volje bilo, Karadžić bi u Haagu bio netom je
za njim bila raspisana međunarodna tjeralica.
PROFIL BJEGUNCA Kako se dječačić s Durmitora prometnuo u jednog od najtraženijih svjetskih zločinaca nakon Bin Ladena