Narkodemokracija. To je termin koji su prije desetak godina skovali američki diplomati te članovi tamošnjih policijskih agencija kako bi opisali zemlje poput Kolumbije, Afganistana ili Meksika. Odnosno države u kojima je proizvodnja i trgovina drogom postala toliko unosan posao da su im politički sustavi, ekonomija i društvo duboko prožeti iskrivljenim vrijednostima jer se nalaze pod ogromnim utjecajem bogatstva i moći narkoindustrije.
A ta moć i bogatstvo baš i nisu mali jer, prema nekim procjenama, samo meksički narkokarteli godišnje na trgovini drogom zarade između 13 i 48 milijardi dolara.
Na dan 91 ubojstvo vezano uz kartele
Ogroman je to novac koji karteli reinvestiraju, peru u legalnim poslovima, ali i ulažu u “poboljšanje” svoga posla što se prije svega odnosi na nabavu što kvalitetnije droge i oružja. Stotine milijuna dolara karteli troše i na podmićivanje policajaca, vojnika i političara pa se tako na prošlogodišnjem suđenju Joaquinu El Chapu Guzmanu, jednom od najvećih ovovremenih narkošefova, koji je godinama izmicao ruci pravde, moglo čuti i da je na platnoj listi njegova kartela bio i bivši meksički predsjednik Enrique Peña Nieto.
Nieto, koji je predsjednika Meksika bio od 2012. do 2018. te se zalagao za promjenu taktike u ratu protiv kartela, smatrajući da je pristup koji je 2006. pokrenuo Filipe Calderon odgovoran za eskalaciju nasilja, preko svog glasnogovornika negirao je izjave svjedoka sa suđenja da je uzeo 100 milijuna dolara mita kako bi spriječio El Chapov kazneni progon. A taj rat protiv droge, koji je Calderon pokrenuo 2006., od svog početka do danas odnio je, kažu grube procjene, oko 200.000 života. No teško da je polučio dobre rezultate jer su karteli glavni distributer kokaina koji dolazi u Europu.
Osim toga, proteklih godina istovremeno su ratovali s državom i među sobom, pri čemu ih nije bilo briga tko će na tom putu stradati. Brutalna ubojstva, sakaćenja, mučenja, likvidacije novinara koji se usude o njime pisati, gradonačelnika i policajca koji im se suprotstave, višegodišnja su meksička svakodnevica. Policijske statistike tako kažu da je 2018. zabilježen najveći broj ubojstva u Meksiku, od 1997., odnosno od trenutaka kada se te statistike vode. Te je godine u Meksiku ubijena 33.341 osoba, u prosjeku 91 na dan. Većina tih ubojstva povezana je s obračunima između kartela, a među najveće kartele u Meksiku spadaju Sinaloa, Golfo, Tijuana, Juárez, La Familia, Los Zetas, Los Negros, Beltrán-Leyva....
Otmice bogatih Meksikanaca
Nasilje koje je povezano s kartelima toliko je eskalirao da je američka DEA pokušala izlobirati da ih se proglasi teroristima, zbog čega bi se na njih primjenjivali protuteroristički zakoni, a u tom slučaju SAD bi potencijalno mogao vojno intervenirati u Meksiku. Inače, nakon dolaska na vlast predsjednika Andrésa Manuela Lópeza Obradora koncem 2018. meksička vlada je odlučila promijeniti taktiku u ratu protiv kartela. Za početak su najavili legalizaciju kanabisa, čime bi kartelima izbili važan izvor zarade. Najavljeno je i da će se osnovati specijalne vojno-policijske snage za borbu protiv kartela, koje bi trebale zamijeniti dosadašnje vojne, visoko korumpirane jedinice. Nadalje, meksička vlada planira povećati i socijalnu pomoć najsiromašnijim dijelovima stanovništva koje žive u favelama u kojima caruju narkokarteli. A oni su tamo gospodari života i smrti te su ponekad čak socijalniji od države jer znaju novac od preprodaje droge ulagati u gradnju sirotinjskih stanova ili organizaciju najosnovnijih stvari nužnih za život kao što su voda, struja, kanalizacija, lijekovi...
Osim trgovinom kokainom, karteli velik novac zarađuju i na ucjenama te otmicama bogatijih Meksikanaca, a u posljednje vrijeme svoje su pipke proširili i na plantaže avokada. Riječ je o ultrapopularnom voću kojemu cijena stalno raste pa je u samo godinu dana cijena meksičkog avokada porasla 129 posto. Kako 99 posto avokada koji završi u SAD- u dolazi iz meksičkog uzgoja, karteli su u tome očito vidjeli priliku za dobru zaradu pa su počeli napadati vlasnike plantaža tražeći svoj dio kolača.
