Roditelji koji imaju kćeri mogli bi spokojnije čekati starost dovede li ih život u situaciju da trebaju tuđu pomoć jer kćeri se sedam puta češće skrbe o nemoćnim roditeljima od sinova! Pokazalo je to istraživanje Ane Štambuk i grupe autora sa Studijskog centra socijalnog rada zagrebačkoga Pravnog fakulteta koje je objavila Revija za socijalnu politiku. Jedno je to od prvih domaćih istraživanja koje utvrđuje sociodemografska obilježja neformalnih njegovatelja starijih osoba. Ako nisu u instituciji, o nemoćnim starijim članovima obitelji u 41 posto slučajeva brinu se kćeri, 15% supruge, 8% snahe, nešto manje od osam posto muževi, sinova je šest i pol posto, slično kao i unuka te nećaka i ostalih članova obitelji.
Kao jedna od demografski najstarijih nacija, Hrvatska ima ispodprosječan broj odraslih koji skrbe o djeci – svega 25 posto u odnosu na 41 posto u Irskoj ili 35 posto u Švedskoj, ali i iznadprosječan udio (6,5%) odraslih koji se moraju brinuti o nemoćnim članovima obitelji, ističe Eurostat. O maloljetnom djetetu mlađem od 15 godina ili nemoćnom članu obitelji u Hrvatskoj skrbi svaka treća odrasla osoba u dobi od 18 do 64 godine – njih 848 tisuća, što je u skladu s prosječnim vrijednostima u EU, no s tom razlikom što je Hrvatska uz Bugarsku i Njemačku na začelju po obvezama prema maloljetnoj djeci, a pri vrhu je po udjelu odraslih koji skrbe o nemoćnom članu obitelji.
Takvu skrb prijavilo je osam posto Grka, 7,7 posto Nizozemaca i 6,5 posto Hrvata, u usporedbi sa svega 0,7 posto Danaca, gdje brigu o nemoćnima preuzima država. Prema Eurostatu, Hrvatska ima 167 tisuća odraslih koji se brinu o nemoćnom članu obitelji te 634 tisuće roditelja koji se brinu o djeci mlađoj od 15 godina!
Istraživanje znanstvenika sa Studijskog centra socijalnog rada pokazuje da je tipična neformalna njegovateljica starijih osoba u Zagrebu žena srednje životne dobi, najčešće kći, koja je udana i u dva od tri slučaja živi u istom kućanstvu s ocem ili majkom. Sinovi češće pružaju financijsku pomoć i savjete. Uz probleme s kretanjem i druge dijagnoze, nemoćne osobe često se bore i s demencijom ili Alzheimerovom bolešću. Kupnja, pripremanje hrane, pranje posuđa i pospremanje stana te aktivnosti vezane za higijenu najčešće su aktivnosti vezane uz njegu starijih osoba, na što odlazi minimalno četiri sata dnevno. Trećina njegovateljica skrbi o bolesnom roditelju ili članu obitelji 24 sata na dan dulje od pet godina. Istraživanje je pokazalo da bi mnogi trebali stručnu ili financijsku pomoć države, bilo putem doplatka za njegu koji prima samo 15 posto neformalnih njegovatelja ili uvođenjem dodatne pomoći fizioterapeuta i patronažne sestre.
– Ovim istraživanjem napravili smo prvi korak u pokušaju razumijevanja potreba neformalnih njegovatelja, iako je i provedeno samo na području grada Zagreba pa se rezultati ne mogu uopćiti na ostatak Hrvatske te možemo pretpostaviti da su njegovatelji npr. u ruralnim sredinama u puno težoj situaciji jer im nisu dostupne informacije o pravima ni usluge kao što je to u urbanim sredinama – ističu autorice istraživanja.
Žene su češće u ulozi njegovateljica (83%) nego muškarci (17%), ali Štambuk dodaje da nije zanemariv broj muškaraca koji se brinu o svojim suprugama.
Neznam zašto bi bilo tko pravio anketu tko se više brine o roditeljima kada svi znamo da se kćeri puno više staraju o starim roditeljima. Isto tako je opće poznato da tome nije razlog to da su kćeri brižnije premama roditeljima, nego to da su muškarci tolerantniji i obzirniji prema roditeljima svojih supruga, za razliku od žena koje imaju puno manje razumjevanja za roditelje svoga muža. Naravno da ima i razumni nevjesta i pokvarenih zetova tako da me nebi netko pogrešno razumio.